Select Page

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.«

»Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.«

»Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«

 

Neobična istodobnost dviju stvari prati Isusove učenike koji su spremni dati svjedočanstvo svoje vjere:

    • Progone ih, razni ljudi dižu na njih ruke – oni koji u svojim rukama nose moć (kraljevi i upravitelji), ali i oni koji su ih možebitno svojim rukama prije grlili i tješili (roditelji i braća, rođaci i prijatelji). Isusove učenike to boli. Oni nisu neosjetljivi na progone. Oni ih tište i prouzrokuju im bol.
    • Istodobno, oni su na neobičan način uščuvani, nošeni na dlanu jedne druge – Božje – ruke, tako te im ni vlas s glave ne propada.

Kako svjedoci radosne vijesti izdržavaju tu napetost: lukavom dovitljivošću i snalažljivošću, diplomatskim manevrima, izoštrenom pameću, nabrušenom retorikom?

Možda im te stvari često mogu biti od pomoći, ali zapravo one ne stoje u temelju njihove postojanosti.

U temelju je povjerenje da će im biti dana usta i mudrost kojoj se neće biti moguće suprotstaviti.

Nipošto ne u bahatoj samodopadnosti, nego u poniznom svjedočanstvu.

Isusovi učenici koji hrabro svjedoče spremni su s njime riskirati i osloniti se na njegovu pomoć koja ima doći u pravi čas.