U ono vrijeme:

Reče Isus svojim učenicima:

»Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem,

tada znajte:

približilo se njegovo opustošenje.

Koji se tada zateknu u Judeji,

neka bježe u gore;

a koji u Gradu,

neka ga napuste;

koji pak po poljima,

neka se u nj ne vraćaju

jer to su dani odmazde,

da se ispuni sve što je pisano.«

»Jao trudnicama i dojiljama u one dane

jer bit će jad velik na zemlji

i gnjev nad ovim narodom.

Padat će od oštrice mača,

odvodit će ih kao roblje po svim narodima.

I Jeruzalem će gaziti pogani

sve dok se ne navrše vremena pogana.«

»I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama,

a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda

zbog huke mora i valovlja.

Izdisat će ljudi

od straha i iščekivanja onoga

što prijeti svijetu.

Doista, sile će se nebeske poljuljati.

Tada će ugledati

Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku

s velikom moći i slavom.

Kad se sve to stane zbivati,

uspravite se i podignite glave

jer se približuje vaše otkupljenje.«

 

Cijeli ovaj evanđeoski odlomak, sve do svoje pretposljednje, tj. posljednje rečenice, tutnji grozom i jezom.

Samo kada pogledamo koje se riječi i izrazi u ovom, relativno kratkom odlomku, pojavljuju – vojska opkoljuje, pustošenje, neka bježe, neka se ne vraćaju, dani odmazde, jao trudnicama, padat će od oštrice mača, bezizlazna tjeskoba, izdisat će ljudi – prožima nas strah i mi zapadamo u tjeskobu.

Kako je onda moguće da zadnjom rečenicom ovaj odlomak ipak završava u drugačijem tonalitetu: uspravite se i podignite glave?

Reći ćete mi, zbog pretposljednje rečenice, jer, vidjet ćemo Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. I bit će nam lakše, konačno ćemo odahnuti od svih onih muka i jeza što ih opisuju prije spomenuti izrazi.

Svakako ima toga.

Ali zar ne i ovoga: da Gospodin Isus ima povjerenja u nas? Da smo sposobni, unatoč raznim neprilikama koje nas mogu zakočiti u našim životima, hodati ovom zemljom uspravni i podignute glave?

Ne se dati ukopati od straha i čekati da prođe.

Neko kreativno, surađujući s Bogom i ljudima po Duhu Svetom kojeg smo primili na krštenju, koracati naprijed.

Što kažete na to?

 

Hrvatsko katoličko sveučilište