U ono vrijeme: Dođe Isus do Galilejskoga mora, uziđe na goru i sjede ondje. Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.

A Isus dozva svoje učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.« Kažu mu učenici: Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?« A Isus im reče: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam, i malo riba.«

Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu.

I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košarica.

Eric Feather, Jesus feeds the crowd | izvor: https://bit.ly/31rIH4t

Čitanja današnjeg dana spominju blagovanje.

U njima se Bog pokazuje kao onaj koji posjeda čovjeka i poslužuje ga: Bog – Gospodar – onaj je koji se čini slugom i nas čini gospodarima! Koje izvrtanje stanja!

Na svakoj euharistiji Bog nas posjeda i čini gospodarima poslužujući nas sâmim sobom.

Stoga na euharistiji trebamo njemu dopustiti da bude Bog – da nas počasti samim sobom. Na euharistiji dopuštamo Bogu da nam služi.

Ali primijetimo i ovo: davaše učenicima, a učenici mnoštvu. Kao Isusovi učenici, primamo kruh od njega. Primamo ga – znači nismo njegovi gospodari, nego ponizni djelitelji, jer kaže: učenici [davaše] mnoštvu.

Dakle:

• • Dopustiti Bogu da me posluži, jer on tako hoće.
  • Od onoga što sam od Boga primio u ljubavi, poput njegove, dijeliti braći i sestrama.