U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ovo znajte:

kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi,

ne bi dao prokopati kuće.

I vi budite pripravni

jer u čas kad i ne mislite,

Sin Čovječji dolazi.«

Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?«

Reče Gospodin:

»Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj

što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom

da im u pravo vrijeme daje obrok?

Blago onome sluzi

kojega gospodar kada dođe

nađe da tako radi.

Uistinu, kažem vam,

postavit će ga nad svim imanjem svojim.

No rekne li taj sluga u srcu:

‘Okasnit će gospodar moj’

pa stane tući sluge i sluškinje,

jesti, piti i opijati se,

doći će gospodar toga sluge

u dan u koji mu se ne nada

i u čas u koji i ne sluti;

rasjeći će ga

i dodijeliti mu udes među nevjernicima.

I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga,

a nije bio spreman

ili nije učinio po volji njegovoj,

dobit će mnogo udaraca.

A onaj koji nije znao,

ali je učinio što zaslužuje udarce,

dobit će malo udaraca.

Kome je god mnogo dano,

od njega će se mnogo iskati.

Kome je mnogo povjereno,

više će se od njega iskati!«

 

 

Biti vjeran i razuman znači raditi ono što se treba raditi i u tome ustrajati.

Raditi stvari na vrijeme. Raditi stvari u pravo vrijeme.

Služiti.

I što se na to nastavlja?

Ponovno služenje.

Vjernom i razumnom upravitelju bit će povjereno još više – ne zbog časti – nego zato jer je gospodar uvidio da je dobro upravljao onime što mu je bilo povjereno, te se sada nada da će i dalje tako nastaviti služiti.

 

Nasuprot tome, tko stav ‘Okasnit će gospodar moj’ preuzme kao vlastiti, i sâm stalno kasni, tj. nikada nije spreman. Takvima bilo kakva zadaća dolazi iznebuha, nepripremljeni su, nemaju snage ni okretnosti reagirati. Zatečeni, ukopani su u trenu! Njima gospodar uvijek dolazi u čas u koji se nisu nadali, makar do njegovog dolaska i prošlo o-ho-ho vremena.

 

A poanta nije ni u kazni, a bome ni u nagradi, već u služenju.

Da onaj koji je sluga lijeni i upravitelj loš nauči služiti, a da onaj koji je vjeran i razuman dalje nastavi služiti i sve više u tome raste.

A kako bi se izbjegli nesporazumi napomenimo: ne radi se o sluganskom (nipošto ropskom!) opsluživanju, već o sinovskom služenju, kakvo nam je posvjedočio Isus.

Iz takvog služenja naša braća ljudi mogu crpsti život.

U takvom služenju i naš život dobiva smisao.