U ono vrijeme:

Isus siđe s dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. Podigne oči prema učenicima i govoraše:

»Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!

Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi!

Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!

Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!

Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.

Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!«

»Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!

Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete!

Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!

Jao vama kad vas svi budu hvalili!

Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.«

Blago vama… | izvor: https://bit.ly/3oIg0Ji

Blago vama, siromasi.

Što ovo znači? Ruga li se to Isus siromasima, kao, baš dobro što ste siromašni? Vi ste siromašni, al’ vidjet ćete, kad umrete, lijepo će vam biti! Gdje to, u raju? Na što se misli?

Ili: Jao vama, bogataši!

Što ovo znači? Prijeti li to Isus bogatašima, kao, kako ste glupi i nesmotreni što ste sada bogati? Vi ste bogati, al’ vidjet ćete (Boga svoga!?), kad umrete, bome nestat će utjehe koju ste za života imali!

Taman posla.

Nego: Blago vama, jer ste sâmi odabrali biti siromašni! Naime, siromaštvo kao takvo nije blagoslov, nego neprilika iz koje ljude trebamo izbavljati. Protiv siromaštva se treba boriti! A siromaštvo koje Isus naziva blagoslovljenim ne nazivlje tako zbog siromaštva po sebi, već zbog toga jer je svojevoljno odabrano! Kao što se Sin osiromašio, eda bi sve od Oca ponovno zadobio, tako i oni koji su Sinovljevi: slobodno odabravši siromaštvo, bogate se u Bogu!

Ponovno, nije ovo neki duhovnjački trik, neko pobožnjaštvo tipa prikažite svoje siromaštvo i bijedu Gospodinu. Još jednom: protiv siromaštva i bijede se treba boriti!! Siromahe i one koji su u oskudici – njima trebamo pomoći da iz takvoga stanja izađu! Nego, osoba koja sâma – svojevoljno – odabere siromaštvo, ona je koja se bogati u Gospodinu, koja od njega prima i milost i hranu i radost koju – ponovno! – dijeli s drugima! A time te stvari samo dalje rastu!

Analogno tome, jao onima koji misle da im je u onome što posjeduju svo blago i utjeha. Isus im nipošto ne prijeti, više kao da ih žali, plače nad njima. Nije bogatstvo sâmo po sebi problem (kao što ni siromaštvo sâmo po sebi nipošto nije blagoslov!), nego je problematično vjerovati da ono što posjedujem konstituira moju osobu! Eh, žalosno je to vjerovati.

Stoga, postavljam si pitanja:

    • Jesam li odabrao „siromašnu opciju“?
    • Znam li primljeno dijeliti i pri tome primijetiti kako se ono umnaža?
    • U čemu je moja utjeha?

 

Hrvatsko katoličko sveučilište