U ono vrijeme: Prolazeći uz Galilejsko more, Isus ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.

Duccio di Buoninsegna, The Calling of the Apostles Peter and Andrew | izvor: https://bit.ly/3pbtSLt

Par „nabačaja“ iz današnjeg evanđelja:

• • Isus poziva braću: poslanje koje mi Isus dodjeljuje ne moram vršiti sâm – sa mnom je i uz mene je, moj brat.
  • Oni brzo ostave – mrežu, lađu i oca: nema velikoga premišljanja braće, Isusovog nagovaranja, njihovog nećkanja i vaganja. Reakcija ribara je spontana, slobodna – oni su na Isusovu riječ sposobni prekinuti svoje radnje i poći za njim.
  • Učinit ću vas ribarima ljudi. Neki komentatori kažu ovako: dok je aktivnost ribara usmjerena hvatanju riba – tj. premještanju riba iz njihovog životnog okruženja (voda) u okruženje koje će im život oduzeti (kopno, suho mjesto), kod ribara ljudi stvar je obrnuta: sjećajući se kako voda (more, jezera) u Svetome pismu za čovjeka predstavlja sliku smrti (sjetimo se priče oko Noe i potopa, potom prolaska kroz Crveno more), možemo uočiti kako ribari ljudi premještaju ljude iz područja koja su za njih pogubna (voda) i stavljaju ih na kopno, kamo mogu slobodno hodati i živjeti. Biti ribarom ljudi znači svoje bližnje vaditi iz voda koje im život ugrožavaju i žele ga ugušiti i voditi životu, životu u punini.