U srijedu 8. svibnja 2019. započeo je niz znanstvenih tribina na Hrvatskom katoličkom sveučilištu pod nazivom „Svemir na različitim skalama – postignuća, otvorena pitanja i budući istraživački smjerovi“. Na prvoj tribini „Svemir – kako ga istražujemo i što smo o njemu saznali“ panelisti dr. sc. Vibor Jelić, Institut Ruđer Bošković, dr. sc. Marina Novina, Fakultet filozofije i religijskih znanosti, Sveučilište u Zagrebu, prof. dr. sc. Hrvoje Štefančić, Hrvatsko katoličko sveučilište, dr. sc. Dejan Vinković, Institut sinergije znanosti i društva predstavili su najveća postignuća u istraživanju svemira, opažačke tehnike koje se primjenjuju u istraživanju, ali su u svojim izlaganjima dali odgovore i na načine ekstrapolacije znanja iz pokusa na Zemlji.
Tribina je započela desetominutnim iznošenjima postavki svakog od panelista.
Dr. sc. Vibor Jelić s Instituta Ruđer Bošković istaknuo je da je istraživanje svemira bazirano većinom na opažanjima tj. detekciji i analizi različitih vrsta zračenja iz svemira. „Zbog brojnih izazova u opažanjima, istraživanje svemira usko je povezano i s razvojem tehnologije. Jedno od većih nedavnih postignuća i otkrića je vezano za detekciju gravitacijskih valova nastalih sudarom dvije neutronske zvijezde te gotovo istovremeno opažanje događaja kroz cijeli elektromagnetski spektar s preko 100 teleskopa na Zemlji i u njezinoj orbiti.“- rekao je dr. sc. Jelić.
Dr. sc. Marina Novina s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti, sestra dominikanka, govorila je na što nas upućuju temeljna obilježja opažačkih tehnika u istraživanju svemira i eksploatacija znanja iz lokalnog okruženja. Naime, način prikupljanja podataka o svemiru ima izravne implikacije na znanja o svemiru. „Tako nas karakteristike opažačkih tehnika ne poučavaju samo o razvitku znanosti i tehnologija, samo o razvoju znanosti o svemiru, već i o granicama opažanja. No, u isto nam vrijeme otkrivaju narav svemira (jednog i jedinstvenog) kao (neklasičnoga) predmeta istraživanja i implikacije koje iz te naravi proizlaze za sam predmet, njegovo istraživanje i naše znanje o njemu. Tako narav samoga predmeta istraživanja i obilježja metoda njegova istraživanja (eksploatacija podataka iz lokalnog okruženja) u konačnici otkrivaju kako dosadašnja postignuća u istraživanju svemira, koliko god značajna i brojna bila, za cjelovitije razumijevanje usmjeravaju preko granica empirijskog istraživanja, na područja drugih disciplina i otkrivaju nužnost obuhvatnijeg pristupa istraživanju svemira, na dijalog znanosti i filozofije.“- istaknula je dr. sc. Novina.
Prorektor za znanost Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Hrvoje Štefančić rekao je da moderna fizikalna kozmologija počiva na primjeni Opće teorije relativnosti na svemir u cjelini te na uvidima atomske, nuklearne i fizike visokih energija o konstituentima materije i interakcijama među njima. Jedno od najvećih postignuća u razumijevanju opservabilnog svemira je spoznaja da fizikalni zakoni u njegovim vrlo dalekim dijelovima odgovaraju fizikalnim zakonima empirijski potvrđenim na Zemlji. Povijest razvoja kozmoloških promišljanja, velikim dijelom i u okviru fizikalne kozmologije, obilježena je pomicanjem percipiranog središta svemira od nas kao promatrača, do današnje predodžbe homogenog i izotropnog svemira na skalama veličine opservabilnog svemira bez istaknutog centra pa i, osobito u empirijskom smislu, kontroverznog koncepta multiverzuma.
Dr. sc. Dejan Vinković iz Instituta sinergije znanosti i društva rekao je da je astronomija disciplina koja golica maštu javnosti, tako da kod nje postoji jaz između romantizirane percepcije javnosti kako astronomija funkcionira i stvarnosti u kojoj astronomi i astrofizičari rade. Moderna astronomija vođena je tehnološkim razvojem vrhunske senzorike i analize velikih količina podataka. Ona nije više „rekreacija“ bogatih, nego važan element razvoja znanosti, tehnologije i talenata širom svijeta. Njezina specifičnost je da se uvelike oslanja na istraživanja na daljinu, ali pritom koristi znanja koja eksperimentalno otkrivamo u laboratorijima na Zemlji – poput fizike čestica ili analize prašine i kamenja koje je doneseno sondama na Zemlju. Takav pristup može biti zbunjujući te lako dovesti do pogrešnih interpretacija kako astronomija, kao znanosti, dolazi do novih spoznaja.
Tribina je završila pitanjima iz auditorijuma u kojemu su se nalazili stručnjaci kojima je u središtu znanstvenog istraživanja proučavanje svemira, kao i mnogobrojni zaljubljenici u svemir.
