Zbornik radova u povodu 1600. obljetnice smrti sv. Jeronima “Sveti Jeronim kroz vjekove. Kult i spomenici”, predstavljen je u petak 30. rujna, na blagdan toga sveca zaštitnika Dalmacije, na Hrvatskome katoličkom sveučilištu u Zagrebu.

Na zanimljivu povijest nastanka ove knjige osvrnuo se na početku rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić. „Skup i zbornik posvećeni kultu i spomenicima sv. Jeronimu s ciljem da se taj segment valorizira i, kojima bi se obilježila 1600. obljetnica smrti sv. Jeronima, obilježila je i pandemija i potresi, posjetio je. Skup se nije održao, ali na kraju imamo ovo monumentalno djelo, istaknuo je Tanjić i zahvalio autorima te urednicima zbornika Katarini Horvat Levaj i akademiku Emiliju Marinu. 

Riječ o reprezentativnom prikazu odraza štovanja svetog Jeronima u hrvatskoj umjetnosti i kulturi, obogaćenog relevantnim europskim djelima. Zbornik sadrži radove više od dvadeset domaćih i stranih stručnjaka koji razmatraju navedenu tematiku uz brojne nove znanstvene spoznaje.

Knjigu možemo podijeliti na dva velika dijela: povijesni i umjetnički. Umjetnički aspekt knjige uredila je ravnateljica Instituta za povijest umjetnosti Katarina Horvat-Levaj koja je posebno istaknula da „sveti Jeronim (oko 347. – 420.), kao prevoditelj Biblije na latinski jezik i kao jedan od crkvenih naučitelja, ima neprocjenjivo značenje za cjelokupnu kršćansku vjeru, kulturu i umjetnost”.

„Svečevo rodno mjesto Stridon ubicirano je na tlo današnje Hrvatske, a gradnju svetom Jeronimu posvećenih crkava možemo pratiti od srednjeg vijeka, da bi od 14. stoljeća Jeronimu bila posvećena i Franjevačka provincija sa sjedištem u Zadru koja se protezala od Istre do Boke kotorske. Horvat-Levaj je naglasila da ubrzo ime sv. Jeronima počinju nositi Papinski hrvatski zavod i crkva u Rimu (na talijanskom San Girolamo dei Croati).

Proglašen zaštitnikom Dalmacije i nekada smatran izumiteljem glagoljice, sveti Jeronim postaje temom mnogih naših vrijednih djela književnosti i likovne umjetnosti, a ponajprije slika i kipova, pohranjenih u brojnim crkvama duž jadranske obale. Kult svetog Jeronima u kontinentalnoj Hrvatskoj, pak, vezan je ponajprije uz vjerovanje da je kasnoantički Stidon međimurska Štrigova, dodala je Horvat-Levaj.

Zbornik je predstavila prof. dr. sc.  Matijević Sokol Fakulteta hrvatskih studija Mirjana ističući da je knjiga svojim sadržajem i opremom dostojna velikana kršćanske misli i europske civilizacije. „Hrvatska znanost je dobila vrijedan i iscrpan zbornik u koji će se uvijek moći zaviriti kad se budu postavljala pitanja o sv. Jeronimu”, istaknula je Matijević Sokol.

„Sv. Jeronim stoljećima je naš izvor ponosa”, rekla je prof. dr. sc. Sanja Cvetnić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu govoreći „o Jeronimovim odrazima u ogledima likovnih umjetnosti, a kroz njih i u vjerskim dušama i nacionalnim srcima”. Citirajući riječi iz francusko -hrvatskog osvrta André Vaucheza da su „prilozi objavljeni u zborniku posvjedočili o univerzalnom kultu lika sv. Jeronima u cijelom kršćanstvu i dobro ukorijenjenu kultu u jednoj zemlji – Hrvatskoj, koja ga je učinila svojim posebnim zaštitnikom”, Cvetnić je dodala: „To je doista istina, jer on jest sveopći catholicus, ali je i naš, u isti mah.”

Akademik Josip Bratulić nazvao je sv. Jeronima „jednim od stupova Katoličke Crkve”. Govorio je o njegovoj golemoj ulozi u kršćanskoj kulturi i civilizaciji, ali i posvjedočio s istarske pozicije o snažnom kultu sv. Jeronima. Sveti Jeronim kao prevoditelj Biblije na latinski jezik i kao jedan od crkvenih naučitelja, ima neprocjenjivo značenje, jer da nije bilo sv. Jeronima procesi renesanse i baroka bi bili puno sporiji, a pitanje je i bi li ih bilo, rekao je akademik Bratulić.

Knjiga je bogato opremljena likovnim prilozima, a autori su istaknuti znanstvenici. Povijesni dio knjige uredio je prof. dr. sc.  Emilio Marin s Odjela za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, koji je k tome zaslužan i za odobrenje da naslovnicu krasi slika velikog Leonarda.

O toj slici ravnateljica Vatikanskih muzeja Barbara Jatta je napisala: „Vatikansko remek-djelo Sveti Jeronim u pustinji jedino je djelo majstora da Vincija u papinskim zbirkama, pa i u gradu Rimu. Slika se čuva u papinskim muzejima od sredine 19. stoljeća. Sveti Jeronim Vatikanskih muzeja neprijeporno je remek-djelo Leonardova genija. Upravo zbog njegova „nedovršenog“ karaktera smatra se jednim od njegovih najzanimljivijih djela te se nalazi na popisu tek nekolicine slika identitet kojih kao djela da Vincija nikada nije bio osporen. Ikonografija koju je Leonardo odabrao za prikaz svoga svetog Jeronima ona je pokajničkog pustinjaka u pustinji, u samotnom utočištu ili u divljini. Odjeven tek u nekoliko dronjaka, on čuči više nego kleči, u položaju tjelesne i emocionalne napetosti. Scena prikazuje kamen koji svetac drži u rukama, ali i lava, kardinalski šešir te raspelo, sve elementi koji aludiraju na život ovoga svetca. Naslikano uljnom tehnikom (tempera s dodatkom ulja) na ploči od orahovine i sastavljeno od dviju okomito postavljenih ploča, djelo odlikuje općenito „nedovršeni“ izgled prisutan u velikom dijelu slike. Ta odlika „nedovršenosti“ omogućuje nam da raščlanimo umjetnikov proces, koji odlikuje uporaba tehnike slikanja prstima“.

Knjiga je objavljena u suizdavaštvu Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i Instituta za povijest umjetnosti, a pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Snimka je dostupna na YouTube kanalu Hrvatskog katoličkog sveučilišta.