Pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško predvodio euharistijsko slavlje za Dan HKS-a

Pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško predvodio euharistijsko slavlje za Dan HKS-a

Povodom proslave Dana Hrvatskog katoličkog sveučilišta euharistijsko slavlje u Sveučilišnoj kapeli u petak, 30. svibnja predvodio je pomoćni biskup zagrebački i prvi rektor HKS-a Ivan Šaško. U koncelebraciji su bili rektor HKS-a prof. dr. sc. Željko Tanjić, dr. sc. Krunoslav Novak i dr. sc. Dražen Marija Vargašević, OCD.

 

Uvodeći u slavlje, biskup Šaško je izrazio radost što može biti dionik proslave Dana Sveučilišta, te naglasio kako „svaki naš vjernički dan započinje zahvalom i molitvom Gospodinu. Svako svoje djelo stavljamo u njegove ruke i prinosimo ga njemu na slavu. Današnji pak dan povezuje puno dana i puno zahvala, puno nakana i puno ljudi u jednu životnu cjelinu proživljenoga i očekivanoga, iskustava i osjećaja“. Prisutne je pozvao na molitvu i blizinu s onima koji trpe, naročito pogođenima poplavama.

Danas se spominjemo i hrvatskih branitelja iz grada Zagreba – njihov je dan, preporučujući Bogu živih pokojne i poginule te njihove obitelji, s velikim nakanama za dobro naše Domovine koja vapi za nesebičnim ljudima, nošenima nadahnućima Duha Svetoga; i to na pragu proslave Majke Božje od Kamenitih vrata, rekao je biskup Šaško.

 

U homiliji biskup Šaško se uputio na misno evanđelje, te je naglasio da u Svetome pismu nalazimo puno mjesta kojima odiše Radost, ali jedno od najizričitijih svakako je ono, gdje Isus svojima govori „Sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće.“ (Iv  16,22).

Crkva je rođena iz dara susreta s uskrsnulim Kristom; nošena je vjerom i blizinom onoga Duha o kojemu je Isus govorio kao o Tješitelju, Branitelju i Duhu istine koji će učenicima dozivati u pamet sve što im je govorio, otkrivati im puni smisao onoga što nisu shvaćali; koji će rasvjetljavati ono što je u njima živjelo kao slabašna klica, podvrgnuta sumnjama, nesigurnostima, pa čak i izdaji. Crkva je od samih početaka, što lako možemo potvrditi i mi danas, uvijek živjela napetost koja je donosila plod. Tako je Isus, ohrabrujući svoje učenike uoči Muke, često govorio o trpljenju koje prelazi u radost. Kao ilustraciju iznosi dojmljivu usporedbu sa ženom koja rađa, rekao je biskup Šaško, te naglasio kako „taj čudesan put od darovanosti i skrivenosti, od neizrecivoga otajstva do vidljive novosti u svijetu, slika je onoga što prolaze vjernici suočeni s kušnjom trpljenja, s kušnjom smisla muke i smrti Kristove koja se preobražava u uskrsnu radost. Premda čudna, ostaje zakonitost našega postojanja da trpljenje omogućuje radost novoga života u Isusu Kristu. Jer, uskrsnuće i ljubav skidaju krinku i pokazuju prolaznost trpljenja. Trpljenje ima strahovitu moć prijetnje životu, ali ne i posvemašnju moć. Zapravo, naša nam vjera govori da svaka bol na svijet može donijeti radost. I baš tu radost umnažamo, jačamo i pokušavamo jasnije vidjeti u svjetlu slavlja euharistije“.

Nadalje je naglasio, kako u liturgijskoj godini zapravo je najzahtjevniji prostor između Uzašašća i Pedesetnice, nalik iskustvu Velikoga petka.

Nevidljivost Božje prisutnosti, s Duhom koji djeluje, ali se ne očituje, s Kristom koji je prisutan, ali nas pogađa njegova odsutnost. Tu se rađa novi pogled na nas i na svijet; tu se rađa zahvalnost za blizinu drugih ljudi; odatle provire radost koju ne može nitko oduzeti. Tu se smješta i sveučilišna zajednica koja nosi poteškoće u ljepoti prisutnosti drugoga čovjeka, iz dana u dan govoreći da je lijepo što postoje određeni ljudi, suradnici, članovi istoga sveučilišnoga poziva, rekao je propovjednik.

Vraćajući se ranije spomenutim Isusovim riječima, posebno je skrenuo pozornost na riječ ‘radost’, ‘radovati se’, te u duhu latinskoga istaknuo kako te riječi nalazimo u  pjesmi koja je usvojena kao ‘akademska himna’: Gaudeamus igitur.

Glagol gaudere neki povezuju sa značenjem darivanja radosti: gau-dare; štoviše gustum-dare, što znači: dati nečemu okus. Radost daje okus življenju, ali radost ne možemo sami osvojiti niti stvoriti. Ona je dar. O tome govori Isus. Pa ipak, i to je u napetosti, jer se gaudium može vezati uz materijalno. Ne čudi da se u nekim jezicima, radost i drago kamenje, nakit, označavaju istim riječima. A gdje je blago, tamo je i srce.

Naš je dragulj onaj pronađeni biser za koji se isplati sve prodati, koji nam je Bog pokazao i unio u naše živote; naš je dragulj ona sigurnost u kojoj Bog govori apostolu Pavlu da će biti s njim, zbog čega je ostao u Korintu godinu i pol dana. Kakvo je samo to iskustvo bilo, od kojega i mi danas živimo, posvijestio je biskup Šaško, te na kraju homilije pozvao „radujmo se tomu daru, ponovno ga otkrijmo u ovome zajedništvu koje nadilazi zemlju: Nos habebit caelum, da bismo bili humus dobrote i radosti za bližnje“.

 

Nakon popričesne molitve, riječ zahvale predvoditelju slavlju uputio je rektor Tanjić. Istaknuo je, kako biskupova prisutnost govori i o povezanosti njega prvoga rektora s ovim sveučilištem, ali isto tako govori o povezanosti zagrebačke Crkve sa HKS-om, „jer mi smo iz nje proistekli i crpimo zajedno snagu uskrslog Gospodina koji je među nama“.

Slavlju su nazočili profesori i drugi djelatnici, te studenti, a pjevanje je animirao zbor studenata HKS-a.

Tekst i fotografija: Marija Belošević za www.ika.hr

 

Homilija mons. Ivana Šaška

 

Hrvatsko katoličko sveučilište