Select Page

Druga teološka tribina interdisciplinarnoga tumačenja enciklike pape Franje „Laudato si. O brizi za zajednički dom“, koje se u ciklusu teoloških tribina Katedre za teologiju na Hrvatskome katoličkome sveučilištu (HKS) od ožujka do lipnja organiziraju jednom mjesečno, održana je u četvrtak 12. travnja u dvorani „Blaženi Alojzije Stepinac“. Gosti tribine bili su rektor HKS-a prof. dr. sc. Željko Tanjić te donedavni dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Tonči Matulić. Budući da je, prema riječima moderatora doc. dr. sc. Zorana Turze, riječ o dvojici vodećih hrvatskih teologa, gosti su tribine papinsku encikliku teološki interpretirali.

Istaknuvši kritični stav te konstruktivnost Papinih razmišljanja, rektor Tanjić govorio je o njegovu decentraliziranom pogledu na svijet u okvirima teološke vizije otvorenoga svijeta za koju se Papa zauzima. Ujedno je naglasio kako je metoda dijaloga nužna u multipluralnoj stvarnosti koju živimo, a u kojoj  geopolitičke, kulturne, ekonomske i ine razlike nisu nestale, nego su se još više produbile. Upravo zato one se moraju detektirati, valorizirati i čuvati s ciljem uniformne i pravednije globalizacije koja bi ih ne samo potvrdila, već branila i promicala, njegujući posebnost, dostojanstvo i jedinstvo svake ljudske osobe. U tome je kontekstu, zaključio je prof. Tanjić, važno vratiti dostojanstvo političkome djelovanju, kao instrumentu protiv fragilnosti današnjih socioekonomskih modela i struktura, te prepoznati važnost sveučilišta o kojima i kojima Papa često govori.

Referirajući se na izvještaj o stvaranju, profesor Matulić konstatirao je kako kršćanin zna da „ništa nije njegovo. Bog je ‘jedan kroz jedan’ vlasnik Zemlje.“ No, zaboravivši na svoju ovisnost o Stvoritelju te na zadaću, uz gospodarenje i vladanje, čuvanja i njege stvorenoga, čovjek je od kuće Božje učinio svojevrstan „darmar“ najočitiji u stvarnosti današnje sveopće ekološke krize koja prodire i razara sve sfere društva. Stoga, objasnio je prof. Matulić, papa Franjo u enciklici, metodom socijalnog nauka Crkve, vidjeti – prosuditi – djelovati, opisuje čovjekovo neobuzdano iskorištavanje i nasilje nad prirodom, detektira korijene ekološke krize tehnokracije i antropocentrizma te daje smjernice za istinsko ekološko obraćenje, revoluciju, pristup i djelovanje.

Enciklika Laudato si „prvi je sustavni traktat papinskog učiteljstva o ekologiji“, zaključio je prof. Matulić, koji osim pesimizma razmjerne, duboke i katastrofične ekološke krize daje i čitav niz poticaja za zaštitu prirode, okoliša i stvorenog u okvirima tzv. Evanđelja i cjelovitosti stvaranja u kojem „sva živa bića, sve stvoreno ima vrijednost u sebi“, no jedino je čovjek, stvoren na sliku Božju, sposoban i pozvan na odgovornost te eko-socijalni cjeloviti razvoj.

S obzirom na nedavni ekološki incident u Hrvatskoj, u raspravi se je nakon izlaganja, između ostalog, apostrofiralo aktualno pitanje vode. Budući da Papa potvrđuje kako je sasvim jasno da pristup pitkoj i sigurnoj vodi pripada u temeljena i opća prava čovjeka, jer određuje opstanak osoba te uvjetuje ostala ljudska prava, oduzimanje pristupa vodi znači nijekanje prava na život. Problematika pitke vode stoga također očituje odgovornost ljudskog bića u općenju sa stvorenim, međugeneracijsku solidarnost te činjenicu da je okoliš zajedničko dobro te baština svega čovječanstva. Upravo je stoga sadržaj Papine enciklike poziv ne samo kršćanima i „svim ljudima dobre volje“, već i „svima živima“, tj. svim stanovnicima Zemlje na odgovornost i ekološko djelovanje.

 

 

 

 

 

Tekst napisala: Veronika Novoselac