Select Page

U dvorani „Blaženi Alojzije kard. Stepinac“ Hrvatskog katoličkog sveučilišta 11. ožujka 2019. održan je Okrugli stol na temu „Položaj hrvatskoga jezika na visokoškolskim ustanovama“. Okrugli stol održan je u sklopu Dana hrvatskoga jezika (11. – 17. ožujka), manifestacije koju Hrvatsko katoličko sveučilište tradicionalno podržava vlastitim aktivnostima.

Sudionici okruglog stola bili su doc. dr. sc. Boris Beck s Fakulteta političkih znanosti, dr. sc. Marijana Češi iz Agencije za odgoj i obrazovanje, red. prof. dr. sc. Željko Holjevac s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Milica Mihaljević iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje te doc. dr. sc. Jelena Vignjević s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Okrugli stol moderirala je doc. dr. sc. Marijana Togonal s Odjela za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Pozdravne riječi okupljenima u dvorani „Blaženi Alojzije kard. Stepinac“ uputio je rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić.

„U sklopu Dana hrvatskoga jezika prisjećamo se ‘Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika’ koja je do danas ostala sinonimom trajne bitke za očuvanje, njegovanje, učenje i podučavanje hrvatskoga jezika. U medijima smo ovih dana imali prilike čitati o kurikularnoj reformi, posebice o reformi kurikuluma hrvatskoga jezika, a fokus je stavljen prije svega na književnost. Ne šalje li se time poruka da je jezik manje važan? Znamo da je jezik osnova svakom drugom učenju pa se nadam da će mu ovaj okrugli stol pomoći pronaći njegovo zasluženo mjesto na visokoškolskim ustanovama“, rekao je prof. dr. sc. Željko Tanjić.

Prije tematske rasprave na okruglom stolu studentica Odjela za komunikologiju Zrinka Planinčić predstavila je analizu izvedbenih planova položaja hrvatskog jezika na visokoškolskim ustanovama, istraživanje koje je provela u suradnji s doc. dr. sc. Marijanom Togonal. Rezultati koji su dobiveni poražavajući su jer pokazuju da tek manji dio studijskih programa sadrži nastavu hrvatskoga jezika. Hrvatski jezik pritom je zastupljeniji na privatnim visokoškolskim ustanovama, za razliku od javnih koja na tom području zaostaju. Ovakvi rezultati postali su temelj za raspravu na okruglom stolu.

„Ovo su očekivani rezultati i drago mi je da smo se okupili tu kako bismo raspravili o ovoj temi. Drago mi je u publici vidjeti studente jer je tema okruglog stola namijenjena njima. Potrebna im je vještina prenošenja svojega znanja u pisanom obliku i nema razloga da korisni kolegiji hrvatskoga jezika ne postanu dio svakog studijskog programa“, komentirala je doc. dr. sc. Jelena Vignjević.

Primjer pozitivnih rezultata uvođenja hrvatskog jezika kao kolegija na visokoškolskim ustanovama dala je dr. sc. Milica Mihaljević koja nastavu hrvatskog jezika izvodi na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

„Nastava se vrši na primjeru njihovih stručnih tekstova te se tako upućuje na najčešće greške. Brojni studenti se jako zainteresiraju za predmet, a kako su ‘Ferovci’ jako logični jednom kad nešto shvate uvijek će znati riješiti neku jezičnu dilemu. Volim raditi s njima jer zbog načina na koji razmišljaju potiču me da i ja drugačije razmišljam“, objasnila je dr. sc. Mihaljević.

O lošim posljedicama izostanka nastave hrvatskoga jezika na visokoškolskim ustanovama govorio je red. prof. dr. sc. Željko Holjevac na primjeru studija povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

„Na FFZG-u nemamo jedan općeobrazovni predmet kakav smo imali prije dvadesetak godina, a koji se zvao ‘Kultura čitanja i pisanja’. Upravo zbog toga jezična razina konačnog rada studenta ovisi samo o njemu i predznanju koje ima. Većina radova je polupismena, a to je dijelom posljedica bolonjskog procesa koji je donio mnoge koristi, ali i smanjio kriterije za stručnost. Manje se čita, a kad se manje čita opada i kultura pisanja“, objasnio je red. prof. dr. sc. Holjevac.

Dr. sc. Marijana Češi problem opadanja razine pismenosti u općoj populaciji vidi u zastarjelim i u startu krivo postavljenim programima nižih razina obrazovanja.

„Naš temeljni problem je opadanje satnice hrvatskoga jezika na osnovnoškolskim, srednjoškolskim pa onda i na visokoškolskim ustanovama. Da bi se ovladalo čitanjem i pisanjem važno je sustavno i eksplicitno podučavanje. Problematičan je posebice srednjoškolski program donesen ’95. godine u kojemu je naglasak stavljen na književnosti“, objasnila je dr. sc. Češi.

Doc. dr. sc. Boris Beck ocijenio je mlade nesposobnima za funkcioniranje u svijetu odraslih na temelju nepoznavanja hrvatskog standardnog jezika.

„Jezičnih vježbi uopće nema, a studentima novinarstva uporno govorim kako će živjeti od pisanja, neovisno o tome kojim će se poslom baviti. Naša mladež iz srednje škole izlazi, a da ne znaju napisati e-mail, dopis ili molbu. Nužan nam je predmet općeg opismenjavanja“, ustvrdio je doc. dr. sc. Beck.

Dr. sc. Mihaljević dio rješenja svih ovih problema vidi u donošenju zakona o jeziku za kojeg kaže: „Zakon o jeziku je nužan, a mi ga nemamo. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje može na tom polju samo apelirati da se on donese, iako su do sada pokrenute inicijative uvijek došle pred zid. Koliko bi se taj zakon odnosio na obrazovanje ne znam, ali njegovo donošenje potencijalno bi potaknulo visokoškolske obrazovne ustanove na uvođenje nastave hrvatskoga jezika“.

Doc. dr. sc. Vignjević nadovezala se rekavši: „Studijski programi ‘na bolonji’ temelje se na kompetencijama. Hrvatske visokoškolske ustanove razvijaju akademsko izražavanje na stranom jeziku, a zapuštaju svijest o izražavanju na vlastitom. Nužno je među kompetencije uključiti i kompetenciju izražavanja na hrvatskome jeziku i onda uvesti kolegije koji će ju ispuniti“.

Doc. dr. sc. Beck komentirao je izostanak takvih kompetencija na primjeru modernog novinarstva objasnivši kako: „Grozote postaju norma. Ako u naslovu nedostaje slovo, onda možete pretpostaviti kako u tekstu nedostaje sve. Nitko više ne čita, a nekompetentni čitatelji postaju nekompetentni autori. Doduše, morate znati kako novinar danas dnevno napiše preko dvadeset članaka zbog čega on nema vremena provjeriti ni istinitost članka, a kamoli pravopis. Moramo se suočiti s istinom stanja i spasiti što se spasiti da – studentima ponuditi što im treba, a ne ono što neće čitati“.

Dr. sc. Češi dodala je kako: „Puno toga ovisi o osobnosti i sposobnosti učitelja da prenese znanje, ali ne treba se od jednog predmeta hrvatskog jezika očekivati čuda. Učenici moraju stalno biti izloženi standardnom jeziku i u svim drugim predmetima tijekom svih odgojnih doba“.

S tim se složio i red. prof. dr. sc. Holjevac naglasivši kako: „Svim aspektima hrvatskog jezika nije moguće posvetiti punu pozornost u ranijim obrazovnim stupnjevima. Jezik treba stalno vježbati i usavršavati“.

Rasprava na okruglom stolu potaknula je bogatu raspravu i komentare iz publike, a svoje su mišljenje dali i studenti Hrvatskog katoličkog sveučilišta koji su pohvalili uvođenje nastave hrvatskoga jezika na Odjelu za komunikologiju istaknuvši kako im je pomogla u vlastitom rastu i razvoju kao cjelovitih akademskih građana.

Doc. dr. sc. Togonal u svojoj zaključnoj riječi pozvala je sve okupljene na češće sastajanje te na proaktivnost u donošenju konkretnih promjena po pitanju statusa hrvatskoga jezika na visokoškolskim ustanovama.