U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.

Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

 

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje

Nisu to bilo koji dani.

Marija usta i pohiti u Gorje onih dana nakon što je anđeo Gabrijel otišao od nje.

On joj je donio iznenađujuću, uznemirujuću, ali u isti mah i prekrasnu vijest da ima postati majkom!

Ta radosna vijest sada Mariju pokreće: ona usta i pohiti u Gorje!

Marija ne može više biti na miru: u jednoj mješavini osjećajâ uzbuđenja, strepnje, straha i radosti ona sada usta i pohiti u Gorje!

Ide k rođakinji Elizabeti.

 

Koji je u mojem životu bio trenutak poput Marijinog?

Neka anđelova vijest koja me možebitno uznemirila, ali me i pogurala otvaranju u radosnom hitanju?

Znam li čuvati živom memoriju takvog Božjeg zahvata u mom životu?

Jesam li toj Božjoj iskri odgovorio ili sam ostao pasivan?

Kakvi su bili moji koraci – teški i tromi ili pak hitri i brzi?

Marija usta i pohiti u Gorje.

A ja?

 

Za kraj, jedan glazbeni broj: prekrasna pjesma Maria Durch ein Dornwald ging u izvedbi uvijek očaravajućeg ansambla VOCES8.

 

Da haben die Dornen Rosen getragen,

Kyrie eleison.

Als das Kindlein durch den Wald getragen,

da haben die Dornen Rosen getragen.

Jesus und Maria.

 

Ondje trnje procvjetaše ružama.

Gospodine, smiluj se.

Dok je Dijete bilo kroz šumu nošeno,

ondje trnje procvjetaše ružama.

Isus i Marija.

 

Dok je Marija nosila božansko Dijete kroz trnjem obraslo šipražje, ono je procvjetalo ružama.

Isto se događa kad Bogu dopustim da u meni začne Krista.