Granice europskih carstava, kraljevstava, kneževina i ostalih autonomnih jedinica „staroga poretka“ nekada su krasile geografske mape. Danas se njihov broj drastično smanjio no prošlotjedna smrt princa Filipa, vojvode od Edinburgha, mogla nas je, bar iz naše perspektive, podsjetiti na neka jednostavnija i otmjenija vremena. Priče o vladarima iz najranijih vremena dobro su nam poznata i uvijek su u fokusu istraživanja. Oni su ti koji donose odluke, usmjeravaju državu, čuvaju je za nasljednike i buduće naraštaje i uzor su onima koji im služe. Međutim iz tih razloga često zaboravljamo ljude koji su ih na tom putu pratili.

Ranije spomenuti princ Filip pratio je u braku kraljicu Elizabetu II. 73 godine, od čega je 68 godina bilo za njene vladavine. Osobu na koju bih zapravo htio ukazati u ovih par redaka mogla bi povući puno paralela sa životom princa Filipa. Riječ je naravno o Franji Stjepanu iz dinastije Lotaring.

Rođen je 1708. godine u današnjoj Francuskoj, a od 1723. živi i odrasta na bečkome dvoru. Njegov brak za Mariju Tereziju (koji je trajao 29 godina), nasljednicu Habsburškog prijestolja, bio je dogovoren po naumu samog cara Karla VI. koji je Franju usvojio nakon smrti njegova starijeg brata Leopolda Klementa.

Iako Filipov i Elizabetin brak službeno nije bio dogovoren, Filip se kao mladić našao u sličnoj situaciji kao i Franjo. Oboje su odrasli u zemlji svojih predaka (Filip je pra-praunuk kraljice Viktorije, a Franjo je Habsburg po svojoj baki Eleonori), tamo su služili u vojsci i konačno se zaljubili u prestolonasljednice. Franjo se prema dogovoru s carom odrekao nasljedstva na svoj francuski teritorij, ali je ženidbom postao nasljednik velike kneževine Toskane. Filip je pak (i cijela njegova obitelj) protjeran iz svoje domovine te se, kao uvjet za ženidbu, trebao odreći svoga prava na Grčku krunu, a u zamjenu je dobio titulu vojvode Edinburgha.

Životi ove dvojice „kraljevskih supružnika“ svakako su impresivni i ovaj tekst ne otkriva gotovo ništa o njihovom djelovanju i utjecaju, no nadamo se da će Vas potaknuti da ih sami istražite. Iako su i oni ljudi puni mana, predanosti svojim suprugama, monarsima, primjer su nam služenja i vršenja svoje dužnosti.

 

Autor: Križan Jakov Cvitan, student 3. godine preddiplomskog studija povijesti

 

Hrvatsko katoličko sveučilište