Staklo je jedan od najstarijih materijala te je usko povezano s poviješću kulture i kulturnim tehnikama. Koristi se i u umjetničkim zanatima, arhitekturi te u konzerviranju i pakiranju vrijednih prehrambenih namirnica, no, jeste li se zapitali kako je staklo došlo u naše krajeve?  

Staklo datira još 2500. godina prije Krista u Egiptu u obliku staklaste glazure (soda, pijesak i vapnenac), a Aleksandrija je bila predvodnica proizvodnje istoga. Odatle je to umijeće u Augustovo doba prešlo u Rim. Rimljani su sa svojim osvajanjima preuzeli i osnovali provincije Dalmacija i Panonija Savia u kojim su nastale čak 3 staklane: Siscia (Sisak), Iader (Zadar) i Salona (Solin). Nadahnuće i temelj samog razvoja ovakvog oblika obrta je najčešće dolazilo iz Napulja. Izuzetno su poznate ambalažne boce od kobalt plavog stakla, a utjecaj se vidi pogotovo u Iaderu koji je trgovao s njima. Raspon staklenih predmeta proteže se od stolnih posuda za posluživanje i konzumiranje tekućine i čvrste hrane, pa do posuda za skladištenje i transport prehrambenih, kozmetičkih i medicinskih pripravaka. Kao dokaz postojanja razvoja obrta stakla jest nalaz rimske peći (otprilike 1. stoljeća kada se u Sisciji kovao i novac). Oblik peći odgovara standardnom obliku rimskih peći za proizvodnju stakla (promjera je 85-90 cm), poput onih u Lyonu ili Nîmesu. Staklača – smjesa koja se koristila u proizvodnji stakla pronađena je u Sisciji dok su u Saloni poznata i imena staklara, što je izrazito bitan detalj pri istraživanju ove teme. Za Iader je znano da su postojale staklarske radionice u kojima je nastalo obilje anitčkih staklenih izrađevina raznih tipova i oblika. Posebna pažnja posvećena je aplikama. – ukras na posudama, najčešće reljefan. Na posudama pojavljuju se već od 1. st., a njihovi oblici mogu biti različiti. Bile su aplicirane na posude. Ovdje je riječ o pojedinim ukrasima na posudama: aplici u obliku stilizirane lavlje glave, datiranoj u 4.stoljeće i aplici u obliku groteksne kazališne maske – muške glave s perikom, također datiranoj u 4.stoljeće. 

Razvoj stakla doprinio je razmjeni ideja, što od umjetnosti što do gradnje, razvoju trgovine te daljnjim ulaganjem danas čini jednim od najzastupljenijim materijalom u svijetu. Trenutno u Hrvatskoj postoji jedna staklana u Humu na Sutli. 

 

Autor: Anja Živec, studentica 1. godine preddiplomskog studija povijesti

 

Hrvatsko katoličko sveučilište