Stručni skup “Putopis kao povijesni izvor. Hodočasnici, misionari, istraživači, pomorci, putnici, poslanici”
Klub studenata povijesti Hrvatskog katoličkog sveučilišta Homo volans organizira u dvorani ” Blaženi Alojzije kard. Stepinac” na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u četvrtak 19. travnja 2018. godine s početkom u 10 sati stručni skup “Putopis kao povijesni izvor. Hodočasnici, misionari, istraživači, pomorci, putnici, poslanici”.
Putopis je književna, znanstvena, popularno-znanstvena, vjersko-religiozna vrsta teksta u kojoj pisac kroz svoje iskustvo donosi podatke o povijesti, kulturi, običajima i sadašnjosti prostora kroz koji putuje. Putopis kao povijesni izvor služi za rekonstrukciju povijesnih događaja, kulture i običaja, a pri njegovu čitanju uvijek treba imati na umu odgovor na pitanje tko je autor putopisa i kome je putopis namijenjen.
Tema znanstvenog skupa obuhvaća razdoblje od pojave prvih sačuvanih putopisa koje pronalazimo u antičkoj Grčkoj, poput Herodotove Povijesti. Srednji vijek obilježen je putovanjima hrvatskih hodočasnika posebice u Rim, Asiz, Santiago de Compostelu i Svetu Zemlju. Putovanja papinskih poslanika, među njima i barskog nadbiskupa Ivana Pian del Carpine, te Marka Pola, opisano u djelu Il milione, najplastičnije donose prikaz fasciniranosti kulturnim dostignućima i zanimanjem Europljana za Daleki istok. Osvitom novoga doba, koje je započelo Kolumbovim otkrićem Amerike, pojavljuju se zapisi iz pera osvajača i istraživača Novoga svijeta, a napose hrvatskih misionara koji su uglavnom bili pripadnici Družbe Isusove. Devetnaesto stoljeće obilježeno je istraživačkim putovanjima, posebice u Afriku, u čemu su participirali i braća Seljan te Dragutin Lerman koji su o tome ostavili vrijedne zapise. Novo doba putovanja započinje dvadesetim stoljećem. Drugom polovicom dvadesetog stoljeća dolazi do masovnog turizma s kojim se putopis mijenja i popularizira kao književno djelo koje sve češće služi u svrhu promocije određenih destinacija.