Kada su mađarskog isusovca, patera Jálicsa Ferenca, upitali o životnim prioritetima i kako ih treba posložiti, on je odgovorio ovako: „Na prvome mjestu ima biti spavanje i sanjanje (maštanje), zatim tjelovježba i prehrana, a tek onda molitva. Potom njegovanje međuljudskih odnosa (prijateljstava). I na kraju: posao.“

Tijekom nastavne godine puno je obaveza za koje se od nas očekuje da ih ispunimo: pohađanje i priprema nastave, razni seminari koje je potrebno na vrijeme napisati i predati, kolokviji na koje je potrebno izaći i što bolje ih riješiti, projekti, volontiranja, obiteljske i razne druge obveze. Sve te stvarnosti znaju se vrlo umješno progurati i zasjesti na prvo mjesto naših životâ. Nerijetko one zagušuju prostor i ne dopuštaju drugim bitnim stvarnostima disati. Ljeto je prilika da one, barem na neko vrijeme i barem u određenoj (ako ne već potpunoj) mjeri, utihnu. Da dođu na svoje pravo – peto po redu – mjesto.

A za što se onda otvara prostor? Prije svega – za dovoljno spavanja! Dok smo mladi, lakše „pregrmimo“ koju noć nedovoljnog sna. Ali dugoročno samouskraćivanje spavanja na više je razina štetno. Stoga, ako je vjerovati p. Ferencu, slobodno se tijekom ljeta posvetimo spavanju. I ne samo spavanju, nego i sanjarenju! Maštanju! U tome će nam dobro pomoći i dokolica – pače i dosada – za čovjeka i njegovo zdravlje prijeko potrebna pojava.

Ali ne zna samo spavanje upasti u nepravilni ritam, već se isto često događa i s nedovoljnom (ili uopće ikakvom) tjelovježbom te nekvalitetnom prehranom. Ljeto može biti izvrsna prilika za povratak nekim dobrim starim navikama, primjerice redovitom vježbanju umjerenog do jakog intenziteta. Ali i pravilnoj prehrani. Ovdje ne mislim samo (ma ni ponajviše) na nutricionističke nivoe, prikladne udjele pojedinih namirnica ili sastojaka u pojedinom obroku, već na jednu svojevrsnu kulturu prehrane. Vrijeme pred nama prilika je prije svega da u opuštenom ozračju blagujemo jedni s drugima! Da uživamo u hrani i međusobnim razgovorima! Isus redovito u evanđeljima sjeda za bogate stolove – bogate hranom i pićem, bogate raznim ljudima s kojima ga blagovanje hrane povezuje u radosnom druženju.

A onda dolazimo i do molitve, nipošto svedene na određenu disciplinu (toliko-i-toliko-toga-tada-i-tada) jer molitva u tom slučaju postaje tek jedna od obaveza u nizu. Radije ovako (a ovo je samo jedan prijedlog): molitva kao bacanje pogleda unatrag (na npr. do sada proteklu akademsku godinu) i primjećivanje raznih ljudi i događaja zbog kojih Bogu mogu reći hvala! I kada štogod u takvoj molitvi primijetim, pri tome koji trenutak (pače više minuta) zastanem, to promatram sposobnošću svoje memorije i mašte, prisjećam se, kušam što se sve tu nalazi, a zbog čega mogu Bogu reći hvala.

„Prijatelji stari, gdje ste?“ pjeva Tereza Kesovija. A s njom bismo isto mogli nerijetko učiniti i mi jer razne već spomenute obaveze teško da pogoduju njegovanju prijateljstva. Za prijateljstvo je, naime, potrebno prije svega vrijeme (a njega nikad dosta, barem tako često kukamo), strpljenje (koje se često i prebrzo istroši na koješta), volja, ljubav. Ali prijateljstvo je i stvarnost koja nas sâme obogaćuje, prijateljstvo nam daje priliku međusobnoga upoznavanja u isti mah s nama sličnima, ali i sa stubokom različitima. Možemo rasti zajedno. Stoga je ovo ljeto prilika za obnovu možda kojeg kroz godinu zanemarenog prijateljstva. I ništa manje bitno − za njegu onih dobrostojećih.

A za kraj, posao. Kakvog bi smisla sada, nakon svega rečenog, imalo raditi preko ljeta? Ne bi li sve trebalo biti u odmoru i „praznovanju“? Mislim da ne. Dakako, ne moram se siliti učiti unaprijed za iduću akademsku godinu (doći će već ti rokovi vrlo brzo) ili po svaku cijenu cijelo ljeto raditi da bi zaradio džeparac za iduću godinu. Nego, ako je prilika, možda ovo: postoji nešto što mi se u mojem studiju izrazito sviđa, nešto što je uže područje mojega interesa, a čemu možebitno nisam imao prilike posvetiti dovoljno pažnje tijekom nastavne godine. Sad je prilika da vrijeme koje odvojim za rad usmjerim upravo na to! Da onome za što se tako strastveno zanimam poklonim svoje ljetne radne sate!

Ali prije toga svakako ovo: spavanje, jelo i molitva. Ili, kako bi mi svećenici u šali znali reći, dobro jesti i piti, dobro spavati i umjereno se Bogu moliti!