Papa Ivan XXIII putuje vlakom iz Vatikana u Loreto i Asiz 4.10.1962. Foto:ANSA/OLDPIX.
“Bio je već starac kad je izabran za papu. Ni u Rimu ni u općoj Crkvi nije uživao velik ugled. Papa di passaggio, “papa prijelaza”, pisale su novine pomalo prezirno. I imale su pravo, jer taj kandidat nagodbe izazvao je tektonski poremećaj u Katoličkoj crkvi. Otvaranje umjesto nepovjerljivog ograničavanja, približavanje umjesto bojažljivog distanciranja. To se krije iza njegovog jednostavnog, prijateljskog ponašanja kojim je proveo pravu revoluciju u Vatikanu. Ivan XXIII. imao je jasne ciljeve i ostvarivao ih je radosnom i pobožnom ustrajnošću koja je jedina bila u stanju probiti okoštale rimske strukture. Priznavanje drugih kršćanskih zajednica kao Crkava, sloboda vjeroispovijesti, novo poštivanje drugih religija, solidarnost sa željama i brigama vremena – to su plodovi Drugog vatikanskog koncila koji je on žilavom upornošću izborio. Kao baština ostaje njegovo zalaganje za rješavanje društvenih problema, njegovo poticanje da se siromašnima u industrijskim metropolama i u Trećem svijetu pruži više od sućutnih riječi. Ostaje njegov protest protiv naoružanja i rata. Ostaje prije svega sjećanje na njegovu dobrotu koja nije isključivala nijednog čovjeka.”
Tako će o blaženom papi Ivanu XXIII Christian Fledman u svojoj knjizi “Njegova ljubav – njegov život” koja prikazuje istinski život Ivana XXIII. s uspjesima i neuspjesima. Christian Feldman temelji ovu biografiju u prvom redu na dugogodišnjim istraživanjima koja je proveo bolonjski Instituto per le scienze religiose.
Papa Ivan XXIII. lat. (Sotto il Monte kod Bergama, 25. studenog 1881. – Rim, 3. lipnja 1963.), rođen je kao Angelo Giuseppe Roncalli, 261. nasljednik apostola Petra, papa od 28. listopada 1958. do smrti 1963.
