Hvala svima na praćenju izravnog prijenosa Svete Mise iz naše sveučilišne kapele. Ovim putem zahvaljujemo doc. dr. sc. Krunoslavu Novaku, našem IT timu i sveučilišnom kapelanu velečasnom Odilonu Singbou na uspješnoj realizaciji prijenosa. Svetu misu možete pratiti svaki dan točno u podne iz naše Kapele, sve dok okolnosti to budu dozvoljavale. 

 

 

 

Hvala svima! Sigurno se slažete da su vlč. Krunoslavu Novak i vlč. Odilon odradili sjajan posao! Zavrijedili su veliki lajk!

Gepostet von Hrvatsko katoličko sveučilište (Universitas Studiorum Catholica Croatica) am Donnerstag, 19. März 2020

Propovjed sveučilišnog kapelana

Dragi studenti, nastavnici i djelatnici Hrvatskog katoličkog sveučilišta, draga braćo i sestre,

lik svetoga Josipa pun je iznenađenja, zapravo izaziva divljenje, a ponekad se čovjek može posramiti, ako uspoređuje svoj život s Josipovim. Naime, Bog je dao jasne upute Josipu kako treba postupiti u raznim situacijama. A Josip, bez prigovora, bez riječi sluša, posluša. Nije li naša prva reakcija obično postavljanje raznih pitanja Bogu? Obrazloženje s mnoštva riječi zašto se ne slažemo s ovim ili onim? A Josip šuti, šuti i djeluje. Pretvorio je svoj život u pustinju u kojoj jasno čuje Božji glas. Josipov glas kroz šutnju i djelovanje postaje glasniji, učinkovitiji od svih ljudskih riječi. Ova pandemija pretvorila je naše ulice u pustinju, i jasno možemo napokon čuti Božji glas, i doći do nekoliko zaključaka kako za osobni život, tako i za društveni život: Stvoreni smo od Boga, stvoreni smo za zajedništvo, a ne sebičnost.

Ova Josipova šutnja i izvršavanje Božjeg nauma, postaje za sve nas putokaz do Boga i čovjeka, da naučimo da je svaki život upravo susretište Boga i čovjeka.

U današnjem evanđeoskom odlomku, nalazimo jednu utješnu i znakovitu rečenicu koja je upućena Josipu, ali i svima nama. Naime, Anđeo se Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.“ Da, čovječe, ne boj se uzeti Mariju i Isusa k sebi!

Svjestan sam da su mnogi morali odustati od mnogo toga što su planirali, i s tugom i nemoći promatraju ovaj događaj i sve što gube. Škole, fakulteti, neke trgovine, poslovni prostori itd. zatvoreni su zbog zdravstvenih mjera. Ali, braćo i sestre, ne bojte se uključiti Isusa sada, na poseban način u svoj život!

Svjestan sam da su se mnoga djeca ovih dana veselila što će slaviti rođendane ili neke posebne događaje sa svojim roditeljima i prijateljima. Ali iz raznih razloga, nemaju roditelje uza se. Draga djeco, ne bojte se slaviti s Isusom. On će dati snage da sve ovo prođe i da svi zajedno još radosnije slavimo razne događaje.

Svjestan sam da je mnogim našim starijima i bolesnima uskraćen posjet njihovih najmilijih. I vas molim, osluškujte anđeoski glas upućen svetom Josipu, pa i vama: Ne bojte se. Puno tog teškog ste već proživjeli kroz vaš cijenjen život, sada je vrijeme da pojačate molitvu za svoju djecu.

Promatrao sam sinoć lica mnogih vjernika koji su od svog župnika dobili tužnu vijest otkazivanja liturgijskih slavlja zbog nastale situacije. Teško je to. I kao što se pitala jedna naša djelatnica: „Isuse, što ako je to moja posljednja misa s Hostijom?“. No, Bog nikada ne ostavlja svoje. Ne bojte se!

Svjestan sam i znam da ima među vama koji ste već dobili otkaz na poslu. Ne bojte se, zagovor svetoga Josipa će sigurno donijeti vedrije i radosnije vijesti.

Ova nam je situacija omogućila da nanovo otkrijemo ljepotu zajedništva. Zapravo ljepotu onog što znači biti obitelj poput Josipa, Marije i Isusa. I kao što je jutros pisala jedna naša profesorica: „Velika vam hvala što se borite, probijate kroz oblake nesigurnosti da biste nam rasvijetlili prostor i omogućili da se skupa saberemo u zajedništvo. To nam je više nego ikad potrebno.“ Ove riječi izgovaram i ja svima vama izoliranima, dragim medicinskim djelatnicima i njihovim obiteljima, oboljelima.

Slaviti svetkovinu svetog Josipa u ovakvim vremenima, ima poseban počet, jer Josip je slika pouzdanja u Boga usred nevolje, uzor aktivnog i promišljenog djelovanja i solidarnosti sa svojom obitelji, znak sabranosti pred Bogom i predanja Bogu, primjer prepoznavanja Anđela Božjeg i djelovanja prema njegovim smjernicama. Stoga, dok danas slavimo tako velikog sveca, pokušajmo manje pričati, manje paničariti, a više djelovati, odnosno više se otvarati Božjim nadahnućima kroz molitve. Upravo nam je sada najpotrebnije zagovor svetog

Josipa dok je cijeli svijet suočen s ovim virusom. Budimo ljudi, budimo Božji ljudi. A ti sveti Josipe, zagovaraj nas! Amen!