UTORAK VELIKOG TJEDNA

Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 13,21-33.36-38)

U ono vrijeme: Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!«

Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika — onaj kojega je Isus ljubio — bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj tko je taj o kome govori.« Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«

Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona.

Nato mu Isus reče: »Što činiš, učini brzo!« Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za blagdan!« — ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.

Pošto Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«

Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«

—-

Isus gleda svoju smrt u lice. Jasno vidi srca učenika i njihovo ponašanje u trenutku nadolazeće patnje i muke. Jedna od najvećih Isusovih patnji u Muci je vjerojatno Judina izdaja. Isus ga je izabrao za apostola, suradnika i prijatelja. Što se to dogodilo da Juda nije više imao povjerenje u svog Učitelja? Je li bi razočaran što Isus nije preuzeo političku vlast? Ili ga je novac toliko privlačio?

Pokušajmo odmah  maknuti jedan krivi način čitanja ovog odlomka: Isus, znajući da će Juda izdati, provocirao ga je dajući mu zalogaj da Sotona uđe u nj. Kao da ga Isus gurnuo u napast. Naravno da ne. Takvo tumačenje ne može biti u skladu s istinom koju je Isus cijelo vrijeme propovijedao. Isus čini sve što može da spasi Judu, da ga izbavi iz tog puta smrti kojim je sam krenuo. No, Juda se zatvorio svom Učitelju. A u trenutku kad se zatvorio Isusu, otvorio je vrata svog srca Sotoni. Ulazi u noć kako bi vršio mračna djela. Međutim, do kraja ga je Isus smatrao prijateljem: u trenutku izdaje on ga naziva „prijateljem“ „Prijatelju, zašto ti ovdje?“ kaže mu Isus u evanđelju po Mateju (Mt 26,50). Drugim riječima, Bog i u trenutku kada se bunimo protiv njega, kada ga odbacujemo ne prestaje biti vjeran, ne prestaje biti na našoj strani. Ne možemo mi toliko odbacivati Boga koliko nas on može ljubiti i smatrati „prijataljima“.

Koje li štete što je Juda išao sve do samoubojstva. Da je samo imao hrabrosti obratiti se Kristu s raskajanim srcem, kao jedan od razbojnika na križu?

Što se tiče Petra, on je bio duboko i previše svjestan sebe i svojih lažnih sposobnosti: „Život ću svoj položiti za tebe!“ kaže Isusu. Nažalost, pred kušnjom, kada je trebao svjedočiti za Isusa, boji se, i tri puta se odriče Učitelja i Prijatelja. Možemo reći da je Petar u jednom trenutku prijetio, obećavao da će se boriti protiv lava, a na kraju pred običnim mišom pobjegne. Tako je obično sa svim nama. Znamo puno toga obećavati Bogu kada sve štima. Ali je teško ljubiti, vjerovati u Boga kada prijeti opasnost, kada se nalazimo u raznim neizvjesnim situacijama. Jer zaboravljamo da je Bog i Bog naših neizvjeznosti, tj. prisutan je i u tim trenucima. Petar ipak dođe k sebi. Nije se zatvorio milosti i milosrđu. Njegove suze omogućile su mu primanje oproštenja. Prestao je računati samo na svoje ljudske snage, a počeo je računati na Kristovu snagu i milost: „Gospodine, sve znaš, znaš da te ljubim!“ Neka nam Petar u tome bude uzor!

 

Slika: Benjamin West – The Last Supper