Vjerujem da s posebnom radošću slavimo danas svetog Josipa, velikog sveca, tihog, poniznog i diskretnog. Naša je radost još veća kada znamo da zahvaljujući njemu možemo se danas malo odmoriti jer nam je neradni dan. Tome je svakako dobrim dijelom doprinio i naš Veliki Kancelar kardinal Josip Bozanić kojemu od srca čestitamo imendan!

Sveti Josip je jednostavan čovjek koji je imao jasni životni projekt: osnivati obitelj. Taj projekt će se ostvariti ali na način kako je Bog htio. Može se reći da se Josipov plan ostvario preko Božjeg poziva koji ga je vodio neplaniranim putevima. Josip prihvaća Božji plan i svom snagom ga ostvaruje. Naime, „Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.“ (Mt 1,24)

Josip dobiva poslanje da bdije i čuva. Treba bdjeti nad Marijom i Isusom, i čuvati ih. I učinio je to s velikom diskrecijom, poniznošću, u tišini, ali s jednom trajnom prisutnošću i potpunim predanjem, pa i kada nije sve razumio. Od zajedničko života s Marijom do hodočašća u Jeruzalem preko Isusova odrastanja Josip je bio tu. Pored Marije u uobičajenim događajima kao i u burnim i teškim trenucima brinući se za svoju obitelj.

Josip nam je slika i primjer izvršavanja svojih obveza i ostvarenja svojeg životnog poziva u tišini, bez buke i okrivljavanja Boga za trenutke nejasnoće, niti sebe uzdizanja u trenucima uspjeha. Osluškivao je Božju riječ i nastojao je učiniti sve kako je ostario u svakodnevici. Nije želio ostvariti svoju volju, već Božju volju u svemu. Takva Josipova pozornost na Božju riječ učinila ga je i pozornim i pažljivim prema onima koji su mu povjereni, s kojima je okružen.

Razmišljati o svetom Josipu u kontekstu naše sveučilišne zajednice potiče nas da prisvojimo njegovu samozatajnost unatoč uspješnom ostvarenju Božjeg plana, njegovu istinsku brigu za svoje. Možemo reći da je sveti Josip na taj način odgojitelj ne samo mladih studenata, već i svih nas – nastavnika i djelatnika. Jer svojom brigom, uzdiže druge, svojom poniznošću daje drugima na važnost. To ne znači puki nestanak u masi, već ostvarenje onog što je bitno, sa sviješću da smo svi obični smrtnici kojima je potrebna Božja milost bez koje ćemo uvijek uzaludno tragati za prolaznom slavom.

Sveti Josip; Foto: www.discerninghearts.com

Sveti Josip bi nam trebao biti uzor: U njemu vidimo kako odgovoriti Božjem pozivu, s dobrim raspoloženjem, spremnošću, ali i jasno uočiti što je središte našeg kršćanskog poziva: Isus Krist. Stoga, unatoč raznim poteškoćama i izazovima s kojima se susrećemo bilo na studiju, bilo kao profesori ili djelatnici, naučimo poput svetoga Josipa stavljati Boga u središte naših obveza, briga i čitavog svog života. Jedino na taj način možemo imati čvrsti oslonac koji nas drži postojanima usred svih životnih situacija.

Neka nam svima sveti Josip bude suputnik, zaštitnik na putu vjere!

Odilon Singbo
Sveučilišni kapelan

Hrvatsko katoličko sveučilište