Slaviti Sve svete znači promatrati one koji su već zadobili baštinu nebesku u vječnoj slavi. To su oni koji su dopustili da Božje milosrđe oživi svaki dio njihovoga života, svaki otkucaj njihovog srca. To su tisuće muževa i žena svih stoljeća koji su nasljedovali Isusa Krista do kraja, koji su znali potrošiti se u evanđeoskoj ljubavi, koji su za sobom ostavili trag kojega možda nisu ni bili svjesni. To su oni koje je Crkva prepoznala i koje javno častimo kao svete, ali i toliko onih čija je svetost poznata jedino Bogu i koji su zavrijedili nebesku proslavu. Oni su naša braća i sestre koje Crkva predlaže kao uzore, jer su na putu života u Isusu prepoznali smisao i ispunjenje života koji iz ovozemaljskog prelazi u vječnost. Dopustili su njemu da ih u ovozemaljskom životu dotakne u njihovoj želji da mu budu nasljedovatelji, u njihovim slabostima koje su mu predali da ih ojača, u njihovim žalostima da im bude utjeha kao i u njihovim patnjama kojima je On svojom mukom smrću i uskrsnućem postao obećanje vječnosti.

Ovaj blagdan nam je ujedno prilika da se prisjetimo odakle dolazimo i kamo idemo. To je dan koji postaje slavlje za sve nas, jer u ovom blagdanu po nebeskoj proslavljenoj Crkvi prepoznajemo odsjaj svetosti na koju smo svi pozvani. Svetost nije u tome da u svakodnevnom životu činimo izvanredne stvari, nego da svakodnevne stvari činimo na izvanredan način – oplemenjene ljubavlju za Boga i bližnjega.

dr. sc. Krunoslav Novak