Sveučilišna kapelanija

 


Palma: paradoks Božje pobjede

Braćo i sestre,

drago mi je što u ime svih vas mogu držati ovu palminu grančicu koja ima danas posebno značenje. Premda je u središtu današnje nedjelje spomen Muke Gospodnje, odnosno spomen na Gospodinov mesijanski ulazak u Jeruzalem, dozvolite da se kratko osvrnem na palminu grančicu koja je u ono vrijeme igrala veliku ulogu. Naime, čuli smo kako su Židovi ovom prigodom nosili grančice palme uz poklik Hosana Davidovu Sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! To je poklik pobjede i radosne proslave. Kako povezati pjesmu pobjede s činjenicom da se spominjemo Kristove muke danas. Ovdje smo opet suočeni s Božjim paradoksom. Naime, Isus je bio duboko svjestan onog što ga čeka tim ulaskom u Jeruzalem, i da će se uskoro okrenuti protiv njega neki od onih koji su mu pjevali Hosana. Prava pobjeda je ona koja nas vodi kroz razne tragedije. Božja pobjeda se ne ostvaruje bez drame sebedarja. Što je veća i možda duža drama, plodonosnija je i savršena pobjeda.

Značenje palme iz drugog konteksta nam može pomoći shvatiti tu Božju logiku. Ne bih htio forsirati tumačenje palme. No, dozvolite da s vama dijelim što za narod afrički znači palma. Ovdje držim jednu grančicu palme iz Benina koji su prijatelji donijeli prije par godina, posadili kao svoj kućni ukras, što im dobro raste. Prije svega trebamo razlikovati palmu od kokosa. Vidim da mnogi ovdje miješaju ta dva stabla. Razumljivo, jer je teško razlikovati kokosove i palmine grančice. Glede palme, u Africi, točnije u Beninu se smatra drvom bogatstva. Naime, sve na palmi je korisno. Najprije njezine grane služe za pokrivanje krova naših koliba, dok grede od palminog drveta služe za krovište. Od istog drva se može uzeti sok, što služi za pečenje rakije. Datulje od palme služe za palmino ulje, ali i za posebno ulje kojim ljudi obično štite tijelo. Ostatci koji ispadaju, obično se koriste da se uloži vatra. To najviše koriste kovači, jer vatra od svega toga duže izdrži. Da ne nabrajam još druge koristi. Sjećam se da je na dan moje mlade mise, među prinosnim darovima bila palma. A zbor mi nju je predala uz ove riječi: Kao što na palmi ništa nije beskorisno, već bogato, tako neka tvoje svećeništvo po Božjoj milosti bude plodno i korisno Božjem narodu poput palme.

Zašto sam imao potrebu ovo kratko opisati dok slavimo Cvijetnicu? Zato da bismo shvatili da ono što su Židovi koristili za Isusov ulazak u Jeruzalem ima zaista bogato značenje. A danas kada se nalazimo u nemogućnosti da svečano proslavimo ovaj dan, postoji jedan drugi način, a to je da shvatimo da je naš život – bez obzira na sve probleme i poteškoće – poput palme. Ako narod afrički može prepoznati u takvom drvetu toliko smisla i značenja, koliko li je tek naš život prepun bogatstva i smisla. Danas, uz poklik pobjede Hosana, uzdignimo naše živote kao dragocjene palme Bogu na slavu. Isus hoda s nama usred naših krhkosti i osjećaja nemoći. On se angažirao za nas i učinio ovu našu povijest punom značenja. Smatram da smo stoga poseban naraštaj, jer ćemo jednog dana – ako se Boga držimo – zaista pjevati pjesme pobjede, a na kraju našeg zemaljskog putovanja, moći ćemo biti u onom mnoštvu koje opisuje knjiga Otkrivenja ovim riječima:

„Eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iza glasa: ‘Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!’“ (Otk 7,9)         

vlč. Odilon Singbo
Sveučilišni kapelan

 


Jesi li spreman za osobnu promjenu?

Homilija, 4. travnja 2020.

Braćo i sestre, prije svega dopustite da vam kažem koliko mi je drago što nas Gospodin svaki dan okuplja makar na ovakav način. I od srca vam hvala na svim vašim podrškama i što na razne načine dajete nam do znanja koliko vam ove svete mise znače u ovim neizvjesnim vremenima. No, znamo da tko se drži Boga njemu sve ide nekako jer zna da nije sam, da nije zaboravljen i da je neizmjerno ljubljen. I zaista možemo iskusiti tu Božju ljubav na poseban način u ovakvim vremenima. Zapravo usuđujem se reći da tko uspije u ovim okolnostima ostati vjeran Bogu u molitvi i dobrim djelima, taj sigurno nema se čega bojati. Znam da su vremena teška. Naime, kada svaki dan primamo vijest da nam je prijatelj ili član obitelj zaražen, kada znamo da nemamo pristup svojim starijim roditeljima u raznim domovima ili u kućama, kada čujemo koliko ljudi dnevno umiru, ili kada se na trenutak sjetimo odlaska naše prijateljice Anamarije Carević u nedavnom potresu, nije nam lako. Ovih dana se puno raspravlja o tome kako obnoviti razrušene zgrade i domove po Zagrebu i okolici. To je dobro. No, nadam se da mislimo i na našu Anamariju koja je – usuđujem se reći – dala svoju mladenački život za naš grad, za našu zemlju. Znam da će mnogi reći: Ah jadni roditelji! Međutim vjerujte mi nisu jadni. Naprotiv, mnogi su zadivljeni veličinom snage kojom zapravo tješe druge kada i njima treba utjeha. To se zove vjera. Stoga mi je drago da možemo i na ovakav način zahvaliti Bogu na daru takvih kršćanskih obitelji koje usred životnih oluja pokazuju i potvrđuju da ima Boga… Neka nas sve nose riječi današnjeg psalma: „Djevojke će se veselit u kolu, mlado i staro zajedno, jer ću im tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i razveseliti nakon žalosti.“

Vratimo se kratko na današnji evanđeoski odlomak. Razmišljajući o njemu najradije bih da nije napisan. Zašto? Zbog raznih pritisaka i protivština koje Isus proživljava od farizeja i glavara svećeničkih. A jedini razlog je u tome što se borio za dobro ljudi. Zauzimao se za čovjeka. No, kada se vratimo na početak ovog odlomka onda shvatimo kako je Lazarov povratak u život postao važan element za daljnji Isusov život. On je vratio čovjeka u život, a sad njega ljudi žele predati u smrt. Vidimo da i pred čudesima ima ljudi koji ostaju tvrda srca. Ne vjeruju. Možemo se pitati: u ovim vremenima, jesmo li unatoč svemu prepoznali neke trenutke kao trenutke Božjeg čuda u našem životu i jesmo li ojačali svoju vjeru kroz to? Ili nas i dalje drži ona oholost koja nam pomračuje srce pred evidencijama Božjih čudesa u našem životu? Pomislite na trenutak na sva čudesa koja su se dogodila kroz tisućljeća kršćanstva! A i dalje se borimo s nevjerom. Pomislimo na razna Marijina autentična ukazanja s čudesnim ozdravljenjima! Nakon svega toga, nismo se do kraja obratili. Onda se nameće pitanje, hoće li nam ovi događaji pomoći da se u nama dogodi neka promjena, jer ako nam čudesa ne obrate, možda ipak hoće životne drame.

Draga braćo i sestre, približavamo se najvećoj drami koja se dogodila u povijesti ljudskog roda, a to je Isusova smrt na križu. S obzirom na okolnosti u kojima ćemo slaviti ove dane, bilo bi dobro da si postavimo nekoliko pitanja: Što sam do sada naučio kroz sve ove tragedije? Kakav uskrs očekujem za svoj život? Jesam li malo rastao u istinskoj vjeri? Usmjerujem li svoj pogled prema Isusovom i mojemu uskrsnuću ili gledam samo velike petke kroz koje prolazimo?  I razmišljajmo o ovome: svi želimo da se stvari mijenjaju, da se svijet mijenja. No, svatko se treba pitati: Jesam li spreman za osobnu i iskrenu promjenu u nekom segmentu mojeg života? Budimo hrabri i postojani jer je uskrsna zora na pomolu!

vlč. Odilon Singbo, 
Sveučilišni kapelan

vlc-odilon-singbo

Vlč. Odilon Singbo,
sveučilišni kapelan

Hrvatsko katoličko sveučilište
Ilica 242, HR-10000 Zagreb
E-mail:
sveucilisni.kapelan@unicath.hr
3. kat – soba 306A

Kratka biografija

ODILON-GBÈNOUKPO SINGBO rođen je 4. siječnja 1980. u selu Hondji, u afričkoj državi Benin, gdje je pohađao osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Porto-Novu, glavnom gradu Bénina.
U listopadu 2000. godine započinje duhovnu godinu u bogosloviji propedeutike sv. Josipa u Misseretu u Béninu. Nakon toga nastavio je svoju formaciju na bogosloviji "Msgr. Louis Parisot", gdje je studirao dvije godine filozofiju.
Nakon godine pastoralne prakse u Katoličkoj gimnaziji Glospe Lurdske u Porto-Novu, upućen je u Zagreb da ondje, kao stipendist Varaždinske biskupije, nastavi teološki studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2008. godine. Dana 15. kolovoza 2009. zaređen je za svećenika u svojoj matičnoj biskupiji u porto-Novu.

Sveučilišni kapelan u službi naviještanja i svjedočenja Evanđelja

Izlaganje na susretu Rektora i prorektora sa sveučilišnim nastavnicima i voditeljima stručnih službi 27. rujna 2016.

Naviještanje evanđelja različitim kulturama uključuje također njezino naviještanje profesionalnom, znanstvenom i akademskom svijetu. Riječ je o susretu vjere, razuma i znanosti, koji ima za cilj razviti nove pristupe i argumente u pogledu vjerodostojnosti, o kreativnoj apologetici koja će pomoći stvoriti veću otvorenost prihvaćanju evanđelja kod svih osoba. Kada se neke spoznaje i znanstvene kategorije preuzimaju u naviještanju poruke evanđelja, tada sáme te kategorije postaju sredstva evangelizacije; to je voda pretvorena u vino. A ono što je preuzeto ne samo da biva otkupljeno nego postaje oruđe Duha Svetoga za prosvjetljivanje i obnavljanje svijeta.

Iz apostolske pobudnice pape Franje Radost evanđelja, br. 132

Jedna od novosti ove akademske godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu je zasigurno otvorenje službe sveučilišne kapelanije. Sveučilišna kapelanija kao nova služba budi radost, ali i nejasnoću, jer nameće pitanje, što je zapravo to i zašto to? No, tko malo promatra djelovanje Crkve u akademskim krugovima lako može primijetiti da ona nastoji spajati vjeru i razum, znanje i duhovnost – duhovnost ovdje ne treba shvatiti isključivo kao neke pobožnosti kako ih primjećujemo po župama. Stoga treba odmah istaknuti ono što sveučilišna kapelanija nije:
- Ona nije zamjena za življenje vjere u župnim zajednicama kojima pripadaju pojedini profesori, djelatnici i studenti.
- Nije kontrolni aparat „nekog odozgo“ kojem treba kapelan polagati računa ili proslijediti informacije o unutarnjim, odnosno osobnim problemima koje nose profesori, djelatnici i studenti
- Nije služba koja se isključivo bavi studentima, već i profesorima
- Nije služba za osnivanje župe unutar sveučilišta
A što je onda kapelanska služba u kontekstu katoličkog sveučilišta?

Pročitaj više ...