Sveučilišna kapelanija

 


Veliki petak

Križu sveti, stablo svako Zavidi ti čarni sjaj, S takvim lišćem, cvijetom, plodom Nikoji ga nema gaj: Slatko drvo, slatki čavli Nose teret slatki taj.

Križu sveti, stablo svako /Zavidi ti čarni sjaj, /S takvim lišćem, cvijetom, plodom
Nikoji ga nema gaj: / Slatko drvo, slatki čavli / Nose teret slatki taj.

Danas se spominjemo velikog događaja povijesti našeg spasenja: utjelovljeni Božji Sin predao se u smrt da nas spasi: radi nas ljudi i radi našeg spasenja – ispovijedamo u vjerovanju. Kristova muka je vrhunac Božjeg predanja čovjeku. U razmatranju muke, nalazimo istinu o Božjoj ljubavi, ne prema nama kao nekoj bezimenoj masi, već kao pojedincima dragocjenima u njegovim očima.

Predlažem da doma u miru prije sudjelovanja u obredima velikog petka, lagano pročitate odlomak evanđelja po Ivanu (Iv 18,1-19,42), sa stankom nad onim dijelovima koji vas posebno dotaknuli, pogađali. Evanđelist posebno ističe kako Isus potpuno vlada situacijom. On je taj koji daruje svoj život. Nitko mu ga ne uzima. Sam ga daruje. A kakav je moj odgovor na taj njegov čin?

Pozivam vas da posebno promeditirate sedam posljednjih Isusovih riječi na križu. One nam kažu sve o smislu njegova života i smrti. Možete ih meditirati tijekom cijelog dana.

1. „Oče oprosti im jer ne znaju što čine“ (Lk 23,34)
Koliko je potrebna ljubav da bi čovjek izgovorio ove riječi u trenutku kada ga čavlima pribijaju na križ!
Isuse daj mi snage da mogu oprosti onima koji mi zlo čine!

2. „Danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23,43)
Izgovorena je oslobađajuća riječ trpećem i raspetom razbojniku. On je zadivljen zbog načina na koji Isus podnosi bol i oprašta. Prepoznaje u njemu Pomazanika i povjeri mu svoju sudbinu: „sjeti me se…“ Tu se već objavljuje pobjeda Raspetoga.
Isuse, primi me kod sebe, kada dođe čas da napustim ovu zemlju!

3. „Ženo, evo ti sina“ (Iv 19,25-27)
Prije nego fizički napušta ovu zemlju, Isus se obratio svojoj Majci da joj povjeri ljubljenog učenika: Evo ti sina!, a ljubljenom učeniku povjeri Mariju: „Evo ti majke!“
Isuse, neka tvoja i naša majka Marija pomaže nam biti još više povezani s tobom!

4. „Žedan sam!“ (Iv 19, 28)
Žeđ izmorenog tijela, ali i žeđ srca koje komunicira ljubav svim ljudima!
Isuse, neka žeđ tvojeg srca budi žeđ našeg srca kako bismo ljubavi tvojoj uzvratili ljubav!

5. „Dovršeno je!“ (Iv 19,30)
Sve što je Otac povjerio Sinu, sve, baš sve je ostvareno.
Isuse, dođi i dovrši u meni i po meni ono što mi je nebeski Otac povjerio!

6. „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Mt 27,46)
Isus je od samog djetinjstva uronjen u molitvu psalama. Neposredno prije smrti citira psalam 22. psalam koji završava zahvalom onog koji je bio uslišan.
Isuse, u velikoj muci zavapio si Ocu. Neka tvoj vapaj vodi i nas k Ocu, osobito u trenucima kušnje!

7. „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“ (Lk 23,46)
Opet jedan citat psalma. Psalam 31. Isus izražava svoje povjerenje u Oca u trenutku kada prelazi k njemu.
Isuse, daj mi umrijeti s tobom u povjerenju u Oca!

Odilon Singbo,
sveučilišni kapelan

 


Veliki četvrtak

hostija_

Veliki četvrtak za nas znači dan ustanovljenja sakramenata svetog reda i Euharistije. Isus je htio ostati nazočan u zajednici svojih vjernika upravo darujući sebe svaki put pod prilikom kruha i vina kada Crkva slavi Euharistiju.
Na posljednjoj večeri Isus je ustanovio ovaj sakrament koji čini identitet njegovih učenika. Znakovito je da je kod ustanovljenja euharistije Isus učinio četiri temeljne geste koje sažimlju dinamiku ljudskog života. Poslušajmo kratko taj dio iz evanđelja po Marku: „I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im.“ U ovoj uvodnoj rečenici satkana je istina o ljudskom životu. Isus uze kruh, blagoslovi, razlomi, i dade – četiri geste, četiri glagola koji opisuju naš život.
Prvo, Uze – ta gesta govori o činu izabranja kojim je Bog htio da budeš to što jesi, da dođeš na ovaj svijet. On je htio tebe, da se rodiš u obitelji u kojoj jesi, da budeš na mjestu na kojem se nalaziš, da imaš život takav kakav imaš, sa svim izazovima, problemima, nadanjima, uspjesima i padovima. Tom gestom Bog ostvaruje i tvoju jedinstvenost koju ne potvrđuje nitko drugi osim njega. Nisi ti vrijedan jer to kažu drugi, nego ti je Bog dao da takav budeš. I prije tebe nitko nije živio tvoj život, niti će ga itko živjeti poslije tebe. Zaista, ti si jedinstvena i neponovljiva osoba na Zemlji!
Drugo, Blagoslovi – Isus je blagoslovio kruh. Zapravo pokazuje da je tvoj život blagoslov, već po tom izabranju i jedinstvenosti. Ali si jednako pozvan da budeš izvor blagoslova. Tvoj život je blagoslov koji je Bog stavio u tvoje ruke, i koji si pozvan dijeliti oko sebe, svojim gestama blagoslova, svojim riječima, koje liječe rane. Da u svijetu u koji obiluje riječima psovke, omalovažavanja, odbacivanja i podmetanja, da ti budeš nositelj riječi koji uvažavaju, vraćaju nadu, uzdižu i liječe.
Treće, Razlomi – možemo imati osjećaj da ovakvim razmišljanjem zamišljamo život bez boli i poteškoća. Međutim, iskustvo razlomljenosti govori upravo o onim bolnim trenucima našeg života. Ali upravo čovjek nerijetko upozna sebe i svoj poziv, i u konačnici samog Boga baš u trenucima padova i patnji, u trenucima razlomljenosti i osjećaja nemoći. U trenucima kada ima dojam da ga je Bog napustio. Kad dođu takvi trenuci, i iz iskrenog povjerena u Boga pustimo sve – što je vrlo teško jer želim uvijek imati sve pod kontrolom – tad progovara Bog, tada djeluje.
Četvrto, dade – u ovome prepoznamo konačni cilj svog života. Da nam nije život darovan samo radi nas samih, nego da ga darujemo drugima. To nam je Isus na razne načine potvrdio, a posebno danas kroz pranje nogu svojim učenicima kao običan sluga. Tu je istinu zapečatio na drvu križa.
Slaviti Euharistiju znači, dakle, neprestano uroniti u istinu našeg života, istinu koju je Isus pokazao kroz ove četiri temelje geste da nas podsjeća na svijest o našem izabranju, na važnost blagoslova, na iskustvo razlomljenosti u kojem je sam prisutan, i na ljepotu darivanja!

Odilon Singbo,
Sveučilišni kapelan

vlc-odilon-singbo

Vlč. Odilon Singbo,
sveučilišni kapelan

Hrvatsko katoličko sveučilište
Ilica 242, HR-10000 Zagreb
E-mail:
sveucilisni.kapelan@unicath.hr
3. kat – soba 306A

Kratka biografija

ODILON-GBÈNOUKPO SINGBO rođen je 4. siječnja 1980. u selu Hondji, u afričkoj državi Benin, gdje je pohađao osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Porto-Novu, glavnom gradu Bénina.
U listopadu 2000. godine započinje duhovnu godinu u bogosloviji propedeutike sv. Josipa u Misseretu u Béninu. Nakon toga nastavio je svoju formaciju na bogosloviji "Msgr. Louis Parisot", gdje je studirao dvije godine filozofiju.
Nakon godine pastoralne prakse u Katoličkoj gimnaziji Glospe Lurdske u Porto-Novu, upućen je u Zagreb da ondje, kao stipendist Varaždinske biskupije, nastavi teološki studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2008. godine. Dana 15. kolovoza 2009. zaređen je za svećenika u svojoj matičnoj biskupiji u porto-Novu.

Sveučilišni kapelan u službi naviještanja i svjedočenja Evanđelja

Izlaganje na susretu Rektora i prorektora sa sveučilišnim nastavnicima i voditeljima stručnih službi 27. rujna 2016.

Naviještanje evanđelja različitim kulturama uključuje također njezino naviještanje profesionalnom, znanstvenom i akademskom svijetu. Riječ je o susretu vjere, razuma i znanosti, koji ima za cilj razviti nove pristupe i argumente u pogledu vjerodostojnosti, o kreativnoj apologetici koja će pomoći stvoriti veću otvorenost prihvaćanju evanđelja kod svih osoba. Kada se neke spoznaje i znanstvene kategorije preuzimaju u naviještanju poruke evanđelja, tada sáme te kategorije postaju sredstva evangelizacije; to je voda pretvorena u vino. A ono što je preuzeto ne samo da biva otkupljeno nego postaje oruđe Duha Svetoga za prosvjetljivanje i obnavljanje svijeta.

Iz apostolske pobudnice pape Franje Radost evanđelja, br. 132

Jedna od novosti ove akademske godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu je zasigurno otvorenje službe sveučilišne kapelanije. Sveučilišna kapelanija kao nova služba budi radost, ali i nejasnoću, jer nameće pitanje, što je zapravo to i zašto to? No, tko malo promatra djelovanje Crkve u akademskim krugovima lako može primijetiti da ona nastoji spajati vjeru i razum, znanje i duhovnost – duhovnost ovdje ne treba shvatiti isključivo kao neke pobožnosti kako ih primjećujemo po župama. Stoga treba odmah istaknuti ono što sveučilišna kapelanija nije:
- Ona nije zamjena za življenje vjere u župnim zajednicama kojima pripadaju pojedini profesori, djelatnici i studenti.
- Nije kontrolni aparat „nekog odozgo“ kojem treba kapelan polagati računa ili proslijediti informacije o unutarnjim, odnosno osobnim problemima koje nose profesori, djelatnici i studenti
- Nije služba koja se isključivo bavi studentima, već i profesorima
- Nije služba za osnivanje župe unutar sveučilišta
A što je onda kapelanska služba u kontekstu katoličkog sveučilišta?

Pročitaj više ...