Sveučilišna kapelanija

 


Sveti Josip – odgojitelj!

Vjerujem da s posebnom radošću slavimo danas svetog Josipa, velikog sveca, tihog, poniznog i diskretnog. Naša je radost još veća kada znamo da zahvaljujući njemu možemo se danas malo odmoriti jer nam je neradni dan. Tome je svakako dobrim dijelom doprinio i naš Veliki Kancelar kardinal Josip Bozanić kojemu od srca čestitamo imendan!

Sveti Josip je jednostavan čovjek koji je imao jasni životni projekt: osnivati obitelj. Taj projekt će se ostvariti ali na način kako je Bog htio. Može se reći da se Josipov plan ostvario preko Božjeg poziva koji ga je vodio neplaniranim putevima. Josip prihvaća Božji plan i svom snagom ga ostvaruje. Naime, „Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.“ (Mt 1,24)

Josip dobiva poslanje da bdije i čuva. Treba bdjeti nad Marijom i Isusom, i čuvati ih. I učinio je to s velikom diskrecijom, poniznošću, u tišini, ali s jednom trajnom prisutnošću i potpunim predanjem, pa i kada nije sve razumio. Od zajedničko života s Marijom do hodočašća u Jeruzalem preko Isusova odrastanja Josip je bio tu. Pored Marije u uobičajenim događajima kao i u burnim i teškim trenucima brinući se za svoju obitelj.

Josip nam je slika i primjer izvršavanja svojih obveza i ostvarenja svojeg životnog poziva u tišini, bez buke i okrivljavanja Boga za trenutke nejasnoće, niti sebe uzdizanja u trenucima uspjeha. Osluškivao je Božju riječ i nastojao je učiniti sve kako je ostario u svakodnevici. Nije želio ostvariti svoju volju, već Božju volju u svemu. Takva Josipova pozornost na Božju riječ učinila ga je i pozornim i pažljivim prema onima koji su mu povjereni, s kojima je okružen.

Razmišljati o svetom Josipu u kontekstu naše sveučilišne zajednice potiče nas da prisvojimo njegovu samozatajnost unatoč uspješnom ostvarenju Božjeg plana, njegovu istinsku brigu za svoje. Možemo reći da je sveti Josip na taj način odgojitelj ne samo mladih studenata, već i svih nas – nastavnika i djelatnika. Jer svojom brigom, uzdiže druge, svojom poniznošću daje drugima na važnost. To ne znači puki nestanak u masi, već ostvarenje onog što je bitno, sa sviješću da smo svi obični smrtnici kojima je potrebna Božja milost bez koje ćemo uvijek uzaludno tragati za prolaznom slavom.

Sveti Josip; Foto: www.discerninghearts.com

Sveti Josip bi nam trebao biti uzor: U njemu vidimo kako odgovoriti Božjem pozivu, s dobrim raspoloženjem, spremnošću, ali i jasno uočiti što je središte našeg kršćanskog poziva: Isus Krist. Stoga, unatoč raznim poteškoćama i izazovima s kojima se susrećemo bilo na studiju, bilo kao profesori ili djelatnici, naučimo poput svetoga Josipa stavljati Boga u središte naših obveza, briga i čitavog svog života. Jedino na taj način možemo imati čvrsti oslonac koji nas drži postojanima usred svih životnih situacija.

Neka nam svima sveti Josip bude suputnik, zaštitnik na putu vjere!

Odilon Singbo
Sveučilišni kapelan

 


Smisao Korizme!

Početak Korizme obilježen je čistom srijedom, odnosno obredom pepeljenja. No, nameće se pitanje, zašto pepeo? Je li riječ o žalosnom razdoblju življenja vjere? Je li to neki proces žalovanja? Odgovor je NE. Ovim obredom ponovno činimo onu gestu Ninivljana kada su se obratili nakon poziva proroka Jone! Pepeo koje primamo na čelo ili na glavu govori o našoj aktivnoj želji za promjenom, obraćenjem i prijateljstvom s Bogom i braćom i sestrama. Novi je početak! Obrati se i vjeruj evanđelju! To su riječi koje čujemo u trenutku ovog obreda. Korizma je dakle prilika za obraćenje: preusmjeriti neke stvari, napustiti krive puteve, oživotvoriti ono mrtvo u nama, pronaći sebe i drugoga…

Ukratko, prilika je:

  • za povratak našem Stvoritelju i Ocu, u radosti koju nam pruža njegova bezuvjetna ljubav
  • za život u povezanosti s Kristom, istinskim Svjetlom koje nas uskrsnućem poziva na djelotvornu ljubav prema svakome čovjeku.

Sama liturgija svojim molitvama jasno ističu smisao Korizme:

Svemogući Bože, udijeli da godišnjom proslavom korizme napredujemo
u spoznaji Isusa Krista i u životu slijedimo njegov primjer

(Zborna molitva prve korizmene nedjelje)

Bože, ti nam zapovijedaš da slušamo tvoga ljubljenog Sina.
Krijepi nas svojom riječi i čisti nam pogled duha

da se radujemo s gledanja tvoje slave.

(Zborna molitva druge korizmene nedjelje)

Bože, izvore milosrđa i sve dobrote, odredio si lijek našim grijesima:
post, molitvu i djela ljubavi
. Priznajemo da smo grešni.
Savjest nas optužuje. Molimo te: iskazuj nam uvijek svoje milosrđe.

(Zborna molitva treće korizmene nedjelje)

ČISTA SRIJEDA

Evanđelje po Mateju (6,1-6.16-18)

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!

Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«

Isus nas poziva na susret s nebeskim Ocem: I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti! Novi susret, novi način susretanja s Ocem. Nadalje, neka ti ne zna ljevica što čini desnica: velikodušnost, dobrota, ali i odricanje od prisvajanja zasluge za sebe. Jer dobro koje činimo nije plod jedine naše ljudske snage, već dolazi od Boga.

Ove tri prakse o kojima govori Isus – dobro djelo, molitva i post – zajedničke su Židovima, Kršćanima i Muslimanima. Dolaze nam još od staroga Zavjeta. Međutim, Isus nam pokazuje kako ih istinski živjeti, posebno u povezanosti s drugima. Valja ih usmjeriti prema susretu s nebeskim Ocem, ali i s braćom na zemlji. Ukratko,

Moliti: Korizma ostaje privilegirano, milosno vrijeme za ponovnu uspostavu odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti našeg srca;

Postiti: Korizma je privilegirano i milosno vrijeme da pokazujemo Bogu svu našu ljubav kroz male značajne promjene u našem životu, mala odricanja – piće, hrana, cigareta, televizor, ali najviše grijesi – ili kroz geste služenja oko sebe. To nam pomaže biti raspoložen za milost od Onoga koji nas voli i vidi u skrovitosti naših djela;

Dijeliti: Korizma je privilegirano i milosno vrijeme da usmjerujemo našu pažnju prema drugima oko nas, da primjećujemo one koji trpe: možda tihom prisutnošću uz njih, možda dijeliti hranu ili odjeću, dati svoje vrijeme, posjetiti bolesnika ili usamljenu rodbinu, činiti neku uslugu susjedu, pomiriti se nekim. Ukratko, činiti djelo ljubavi!

 

Odilon Singbo
Sveučilišni kapelan

vlc-odilon-singbo

Vlč. Odilon Singbo,
sveučilišni kapelan

Hrvatsko katoličko sveučilište
Ilica 242, HR-10000 Zagreb
E-mail:
sveucilisni.kapelan@unicath.hr
3. kat – soba 306A

Kratka biografija

ODILON-GBÈNOUKPO SINGBO rođen je 4. siječnja 1980. u selu Hondji, u afričkoj državi Benin, gdje je pohađao osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Porto-Novu, glavnom gradu Bénina.
U listopadu 2000. godine započinje duhovnu godinu u bogosloviji propedeutike sv. Josipa u Misseretu u Béninu. Nakon toga nastavio je svoju formaciju na bogosloviji "Msgr. Louis Parisot", gdje je studirao dvije godine filozofiju.
Nakon godine pastoralne prakse u Katoličkoj gimnaziji Glospe Lurdske u Porto-Novu, upućen je u Zagreb da ondje, kao stipendist Varaždinske biskupije, nastavi teološki studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2008. godine. Dana 15. kolovoza 2009. zaređen je za svećenika u svojoj matičnoj biskupiji u porto-Novu.

Sveučilišni kapelan u službi naviještanja i svjedočenja Evanđelja

Izlaganje na susretu Rektora i prorektora sa sveučilišnim nastavnicima i voditeljima stručnih službi 27. rujna 2016.

Naviještanje evanđelja različitim kulturama uključuje također njezino naviještanje profesionalnom, znanstvenom i akademskom svijetu. Riječ je o susretu vjere, razuma i znanosti, koji ima za cilj razviti nove pristupe i argumente u pogledu vjerodostojnosti, o kreativnoj apologetici koja će pomoći stvoriti veću otvorenost prihvaćanju evanđelja kod svih osoba. Kada se neke spoznaje i znanstvene kategorije preuzimaju u naviještanju poruke evanđelja, tada sáme te kategorije postaju sredstva evangelizacije; to je voda pretvorena u vino. A ono što je preuzeto ne samo da biva otkupljeno nego postaje oruđe Duha Svetoga za prosvjetljivanje i obnavljanje svijeta.

Iz apostolske pobudnice pape Franje Radost evanđelja, br. 132

Jedna od novosti ove akademske godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu je zasigurno otvorenje službe sveučilišne kapelanije. Sveučilišna kapelanija kao nova služba budi radost, ali i nejasnoću, jer nameće pitanje, što je zapravo to i zašto to? No, tko malo promatra djelovanje Crkve u akademskim krugovima lako može primijetiti da ona nastoji spajati vjeru i razum, znanje i duhovnost – duhovnost ovdje ne treba shvatiti isključivo kao neke pobožnosti kako ih primjećujemo po župama. Stoga treba odmah istaknuti ono što sveučilišna kapelanija nije:
- Ona nije zamjena za življenje vjere u župnim zajednicama kojima pripadaju pojedini profesori, djelatnici i studenti.
- Nije kontrolni aparat „nekog odozgo“ kojem treba kapelan polagati računa ili proslijediti informacije o unutarnjim, odnosno osobnim problemima koje nose profesori, djelatnici i studenti
- Nije služba koja se isključivo bavi studentima, već i profesorima
- Nije služba za osnivanje župe unutar sveučilišta
A što je onda kapelanska služba u kontekstu katoličkog sveučilišta?

Pročitaj više ...