Sveučilišna kapelanija

 


Bez Boga nema punine ljudskosti!

Utorak 31.3.2020.

Današnje razmatranje sveučilišnog kapelana Odilona Singboa

Iskustvo odbijanja Boga i njegove spasenjske poruke gotovo je staro koliko i čovječanstvo. Uvijek nalazimo razloge da ne prihvaćamo zahtjevnost njegove poruke jer se ne uklapa u naše planove i viđenja svijeta. A opet kada „zaškripi“, kada nam ne ide, prvi i glavni krivac je uvijek Bog. Današnja čitanja jasno prikazuju tu nestalnost i nezahvalnost ljudskog srca. U prvom čitanju vidimo kako narod mrmlja protiv Boga koji ga je izveo iz egipatskog ropstva i Mojsija posrednika: „Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim.“ Suočeni s današnjom pandemijom, mnogi već postavljaju takva pitanja, ali na drugačiji način. Kakav je taj Bog koji ovo sve dozvoljava? Gdje je sada Bog? Zašto nas je napustio? Imamo i imat ćemo još puno zašto? U ovim trenucima smo naglo upali u amneziju naše prošlosti i Božjih djela u našem životu. Kada nam je dobro išlo, kada smo se mogli kretati gdje smo i kako smo htjeli, onda ni na Boga nismo mislili. Zapravo smo ga gurnuli iz naših trgova, institucija, razgovora, obitelji. Druge stvari su postali bogovi za nas. I odjednom sada shvaćamo: bez Boga ne možemo, odnosno Bog nas je napustio.

Virus, potres, milosni su znakovi Božje prisutnosti. Dok s velikom tugom u srcu plačemo nad onima koji su izgubili svoje živote i domove, usuđujem se ipak reći da su ovo znakovi Božje prisutnosti i poziv na obraćenje i na međuljudsku solidarnost. Da napokon primjećujemo jedni druge, a ne samo svoje sebične i često puta nepotrebne potrebe. Da shvatimo da smo prolaznici, a vladari i stvoritelji svijeta. Posljedice nijekanja te Božje prisutnosti, mogu dušama donijeti još gore posljedice nego ovo što proživljavamo, jer tamo gdje čovjek ne priznaje Boga, zapravo niječe sebe i ide putem samouništenja.

U tome se nalazi Isusova žalost u današnjem evanđelju. On je sebe definirao onim riječima kojima se Bog objavio Mojsiju u knjizi izlaska. Ja sam koji jesam – ja sam prisutan Bog. Stoga Isus dva puta u ovom odlomku ističe da nevjera u njegovo božanstvo uzrokuje smrt u grijehu, a to je najgori oblik smrti. Smrt bez nade u spas: „Ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim“; „Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac.“ Mi smo ljudi novog zavjeta, tj. ljudi koji su vidjeli i koji razmišljaju o Isusovom uzdignuću na križ. Jednako tako znamo za njegovo uskrsnuće kojim je pokazao nadmoć nad smrću koja nas često puta straši. Njegova riječ je i dalje tu i poziva na obraćenje. Vrijeme je da se odričemo okorjelosti svojeg srca, okrivljavanja Onoga koji nas je iz ljubavi stvorio, i da krenemo putem čovječnosti, a ne odbijanja Boga. On je tu i u ovim tragedijama, iako nam je teško sada prepoznati i prihvatiti tu istinu. No, jedno bi nam trebalo biti jasno: Bez Boga ne možemo biti ljudi u punini.      

 

 

 

 


Bog svojom mudrošću razoružava srca

Homilija sveučilišnog kapelana Odilona Singboa

Ponedjeljak 30.3.2020. 

Draga braćo i sestre, ako mislimo da se Korizma sastoji samo u odricanju od 3 kvadratića čokoladice ili smanjivanju obilnih objeda ili količine dima kojim zagađujemo vlastita pluća i okoliš, onda smo još daleko od Kristove logike. Ovo je vrijeme koje poziva na Božju mudrost, koja nema veze s logikom ovog svijeta koja se često puta sastoji u izgledu, ugledu, posjedovanju, i ocrnjivanju drugih. Dovoljno je usporediti današnja čitanja s načinom na koji razmišljamo – ne samo jedni o drugima, nego i o Bogu – i onda možemo vidjeti radikalne oprečnosti. Pustimo Suzanu iz prvog čitanja čija je ljepota i neodoljivost pomutila pamet i mudrost staraca i promatrajmo – usuđujem i nju tako nazvati – ni manje lijepu, ali poniženu Suzanu iz evanđelja.

Vidimo da farizeji, još jednom žele primijeniti zakon mimo osobe, i to površno, jer je ovdje na sudu samo žena, a ne i muškarac preljubnik. Dakle, ovdje nema širine i objektivnosti u načinu suđenja. Lukavosti i pristranosti čovjekovoj nema kraja! „Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?“ evanđelist doda da time žele iskušati Isusa. No, Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. Puno je tumačenja o onome što je tada pisao po tlu. No, dozvolite mi da preskočimo taj detalj za koji ćemo na nebu pitati Isusa da nam sam kaže što je tada pisao. U svakom slučaju, ovaj trenutak je sigurno pomogao farizejima da sami osluškuju smisao svog pitanja i svog stava. Isus je – koristimo suvremeni jezik – napravio jednu psihološku pauzu koja je mogla pomoći farizejima da odustaju od ubojstva kamenovanjem, ali i da vide vlastitu grešnost. No, okorjelosti čovjekovog srca, teško pomaže psihološka pauza. Braćo i sestre, to je užasan prizor kada muška mržnja pada na slabost žene – pa makar ona bila kriva. Koliko ima samo nasilja po našim obiteljima, i koliko ima žena koje poput Suzane šute, prihvaćajući svoju krivnju, ponekad i šute makar nevine! Pogledajmo kako Bog sudi. Nakon svojeg hijeroglifskog poteza po tlu, umjesto da sudi ovoj Suzani, Isus se obraća bradastim sucima: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“ Koje li mudrosti u Isusu! Ovih dana smo mogli u medijima čitati razne optužbe na razne ljude, bilo na medicinske djelatnike, bilo na crkvene poglavare. Mogli su ovako, mogli su onako. Ljudi umiru, medicinski djelatnici jedva stoje na nogama, ali ima koji poput ovih sudaca drže kamen u ruci i žele baciti na one koje baš sada okrivljuju za svašta. A Isus svima nama poručuje: „Ako stvarno nikad nisi sagriješio, baci kamen. Hajde baci ga!“ Drugima riječima, ti koji misliš da si pametniji, da sve znaš, da vidiš stvari bolje, da su drugi krivi, da si ti uvijek, ali baš uvijek u pravu itd., vrati se svojoj nutrini. Uroni malo u sebe, pogledaj se u Božje ogledalo.“ Možda nismo tako teško sagriješili poput Suzane, ali samim time što osuđujemo, stavljamo sebe iznad drugih i zauzimamo Božje mjesto i mi smo jednako grešni.

Misliš da si bez grijeha, jer postiš dva puta tjedno, jer daješ desetinu Crkvi, jer obavljaš razne pobožnosti, ali ono što se događa u tvojoj glavici protiv bližnjeg nije baš za pohvalu. Ovdje na zemlji – Isus jasno poručuje – svi smo grešnici na nekom području. Zanimljivo je da Isus nije rekao tko nije nikad učinio preljub neka baci kamen, nego tko je bez grijeha. Znači, da svi grijesi zaslužuju osudu. Možda je netko sebičan do srži, netko voli biti centru pažnje, netko je škrt do boli, netko obožava novac i samo gomila itd… Sve to zaslužuje osudu.

No, na kraju trebamo ipak barem ovaj put pohvaliti farizeje za hrabro i ponizno ponašanje, jer su nestali jedan za drugim počevši – kaže nam evanđelist – od starijih. Pokušajte samo osjetiti ono što su doživjeli farizeji. Nosiš kamen osude čvrsto i odlučno u ruci, a Bog te razoruža. Zapravo ti jasno pokazuje da onaj koji najviše zaslužuje taj kamen si ti. Ne znaš ni onda kada ti kamen padne s ruke. Osjećaš hladni znoj. I gledajući kroz retrovizor svojeg života i teškim, ali odlučnim koracima, nestaješ, jer si stariji i mudriji. Hvala vam dragi farizeji, što ste nam ovaj put dali lekciju poniznosti, iskrenosti, dirnutosti Božjom riječju i milosrđem. Hvala i tebi Suzana, jer si slika svakoga od nas! Hvala tebi Kriste, što osuđuješ uvijek grijeh, a ljubiš grešnika pozivajući ga na obraćenje. To posebno osjećamo u ovo vrijeme. Daj nam milost ići putem obraćenja, a ne osude; putem solidarnosti, a ne kritike, Amen.  

 

vlc-odilon-singbo

Vlč. Odilon Singbo,
sveučilišni kapelan

Hrvatsko katoličko sveučilište
Ilica 242, HR-10000 Zagreb
E-mail:
sveucilisni.kapelan@unicath.hr
3. kat – soba 306A

Kratka biografija

ODILON-GBÈNOUKPO SINGBO rođen je 4. siječnja 1980. u selu Hondji, u afričkoj državi Benin, gdje je pohađao osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Porto-Novu, glavnom gradu Bénina.
U listopadu 2000. godine započinje duhovnu godinu u bogosloviji propedeutike sv. Josipa u Misseretu u Béninu. Nakon toga nastavio je svoju formaciju na bogosloviji "Msgr. Louis Parisot", gdje je studirao dvije godine filozofiju.
Nakon godine pastoralne prakse u Katoličkoj gimnaziji Glospe Lurdske u Porto-Novu, upućen je u Zagreb da ondje, kao stipendist Varaždinske biskupije, nastavi teološki studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2008. godine. Dana 15. kolovoza 2009. zaređen je za svećenika u svojoj matičnoj biskupiji u porto-Novu.

Sveučilišni kapelan u službi naviještanja i svjedočenja Evanđelja

Izlaganje na susretu Rektora i prorektora sa sveučilišnim nastavnicima i voditeljima stručnih službi 27. rujna 2016.

Naviještanje evanđelja različitim kulturama uključuje također njezino naviještanje profesionalnom, znanstvenom i akademskom svijetu. Riječ je o susretu vjere, razuma i znanosti, koji ima za cilj razviti nove pristupe i argumente u pogledu vjerodostojnosti, o kreativnoj apologetici koja će pomoći stvoriti veću otvorenost prihvaćanju evanđelja kod svih osoba. Kada se neke spoznaje i znanstvene kategorije preuzimaju u naviještanju poruke evanđelja, tada sáme te kategorije postaju sredstva evangelizacije; to je voda pretvorena u vino. A ono što je preuzeto ne samo da biva otkupljeno nego postaje oruđe Duha Svetoga za prosvjetljivanje i obnavljanje svijeta.

Iz apostolske pobudnice pape Franje Radost evanđelja, br. 132

Jedna od novosti ove akademske godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu je zasigurno otvorenje službe sveučilišne kapelanije. Sveučilišna kapelanija kao nova služba budi radost, ali i nejasnoću, jer nameće pitanje, što je zapravo to i zašto to? No, tko malo promatra djelovanje Crkve u akademskim krugovima lako može primijetiti da ona nastoji spajati vjeru i razum, znanje i duhovnost – duhovnost ovdje ne treba shvatiti isključivo kao neke pobožnosti kako ih primjećujemo po župama. Stoga treba odmah istaknuti ono što sveučilišna kapelanija nije:
- Ona nije zamjena za življenje vjere u župnim zajednicama kojima pripadaju pojedini profesori, djelatnici i studenti.
- Nije kontrolni aparat „nekog odozgo“ kojem treba kapelan polagati računa ili proslijediti informacije o unutarnjim, odnosno osobnim problemima koje nose profesori, djelatnici i studenti
- Nije služba koja se isključivo bavi studentima, već i profesorima
- Nije služba za osnivanje župe unutar sveučilišta
A što je onda kapelanska služba u kontekstu katoličkog sveučilišta?

Pročitaj više ...