Sveučilišna kapelanija

 


Veliki utorak 2019.

UTORAK VELIKOG TJEDNA

Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 13,21-33.36-38)

U ono vrijeme: Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!«

Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika — onaj kojega je Isus ljubio — bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj tko je taj o kome govori.« Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«

Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona.

Nato mu Isus reče: »Što činiš, učini brzo!« Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za blagdan!« — ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.

Pošto Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«

Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«

—-

Isus gleda svoju smrt u lice. Jasno vidi srca učenika i njihovo ponašanje u trenutku nadolazeće patnje i muke. Jedna od najvećih Isusovih patnji u Muci je vjerojatno Judina izdaja. Isus ga je izabrao za apostola, suradnika i prijatelja. Što se to dogodilo da Juda nije više imao povjerenje u svog Učitelja? Je li bi razočaran što Isus nije preuzeo političku vlast? Ili ga je novac toliko privlačio?

Pokušajmo odmah  maknuti jedan krivi način čitanja ovog odlomka: Isus, znajući da će Juda izdati, provocirao ga je dajući mu zalogaj da Sotona uđe u nj. Kao da ga Isus gurnuo u napast. Naravno da ne. Takvo tumačenje ne može biti u skladu s istinom koju je Isus cijelo vrijeme propovijedao. Isus čini sve što može da spasi Judu, da ga izbavi iz tog puta smrti kojim je sam krenuo. No, Juda se zatvorio svom Učitelju. A u trenutku kad se zatvorio Isusu, otvorio je vrata svog srca Sotoni. Ulazi u noć kako bi vršio mračna djela. Međutim, do kraja ga je Isus smatrao prijateljem: u trenutku izdaje on ga naziva „prijateljem“ „Prijatelju, zašto ti ovdje?“ kaže mu Isus u evanđelju po Mateju (Mt 26,50). Drugim riječima, Bog i u trenutku kada se bunimo protiv njega, kada ga odbacujemo ne prestaje biti vjeran, ne prestaje biti na našoj strani. Ne možemo mi toliko odbacivati Boga koliko nas on može ljubiti i smatrati „prijataljima“.

Koje li štete što je Juda išao sve do samoubojstva. Da je samo imao hrabrosti obratiti se Kristu s raskajanim srcem, kao jedan od razbojnika na križu?

Što se tiče Petra, on je bio duboko i previše svjestan sebe i svojih lažnih sposobnosti: „Život ću svoj položiti za tebe!“ kaže Isusu. Nažalost, pred kušnjom, kada je trebao svjedočiti za Isusa, boji se, i tri puta se odriče Učitelja i Prijatelja. Možemo reći da je Petar u jednom trenutku prijetio, obećavao da će se boriti protiv lava, a na kraju pred običnim mišom pobjegne. Tako je obično sa svim nama. Znamo puno toga obećavati Bogu kada sve štima. Ali je teško ljubiti, vjerovati u Boga kada prijeti opasnost, kada se nalazimo u raznim neizvjesnim situacijama. Jer zaboravljamo da je Bog i Bog naših neizvjeznosti, tj. prisutan je i u tim trenucima. Petar ipak dođe k sebi. Nije se zatvorio milosti i milosrđu. Njegove suze omogućile su mu primanje oproštenja. Prestao je računati samo na svoje ljudske snage, a počeo je računati na Kristovu snagu i milost: „Gospodine, sve znaš, znaš da te ljubim!“ Neka nam Petar u tome bude uzor!

 

Slika: Benjamin West – The Last Supper

 


Veliki ponedjeljak 2019.

PONEDJELJAK VELIKOG TJEDNA

Iz Evanđelja po Ivanu (12, 1-11)

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.

Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«

Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Ovaj odlomak stavlja pred nas dva načina, dvije vrste odnosa prema Bogu. Najprije Judina reakcija koja nije loša po sebi, zatim Božji pogled na ljudsku ljubav. Mogli bismo reći da Judin način odgovara čak Isusovom nauku. No, pokušajmo obrazložiti tu Judinu reakciju. Dragocjena pomast prolivena! Juda je – kao što znamo – odgovoran za financije i kao takav procijeni tu pomast visoke vrijednosti na 300 denara, a to znači 300 radnih dana. Dakle, 300 dnevnica prolivenih jednim potezom na Isusove noge. Koje li štete! Koje li nerazumno trošenje! Iz financijske perspektive Judino razmišljanje stoji; ali ljubav vidi stvari drugačije od računovodstvenih servisa, od blagajnika, ekonomista. Marija, Lazarova sestra, htjela je na taj način izraziti Isusu svoju zahvalnost što joj je vratio brata iz groba. Možda je i osjetila da će joj uskoro Isus biti oduzet.

No, trebamo priznati da je ovdje lako kritizirati. Lako je kritizirati ovdje one koji nastoje nešto činiti, ali ne ide im baš. Svaka kritika mora biti čin odgovornosti. S kritikom moramo biti u mogućnosti objasniti ono što bismo mi učinili umjesto druge osobe. Ali ne samo ono što bismo učinili, nego činimo li to doista. Inače bi kritika bila kao što je ovdj slučaj – samo ljubomorno tužaljkanje onih koji djeluju iz loše namjere, pred onima koji nastoje činiti najbolje što znaju iz ljubavi. Judina pobuna nema nikakve plemenite koristi. Uostalom takav stav ga vodi kasnije do izdaje. Marijina gesta nju vodi još većoj ljubavi prema Gospodinu, i usuđujem se reći do mnoštva onih nogu koje lutaju po svijetu i traže utjehu i ljubav.

Marija „pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom.“ Osjećala je dužnu zahvalnost prema Isusu koji prihvaća tu gestu zahvalnosti. On je osjetljiv na ljubav koja je sadržana u toj gesti. Vidi da takva gesta nagoviješta njegovu skoru smrt. Ta pomast najavljuje onu drugu kojom će njegovo mrtvo tijelo biti pomazano za grob.

Miris pomasti napunio je cijelu kuću. Za evanđelista Ivana, to znači da će se ta zahvalna ljubav uskoro raspršiti na cijeli svijet po radosnoj vijesti Isusova uskrsnuća. Isus je dao svoj život za mene. Za uzvrat bih mu trebao darovati svoj život u služenju braći i sestrama!

Slika: Artus Wolfaerts – Mary Magdalene Anointing Christ’s Feet in the House of Simon the Pharisee

vlc-odilon-singbo

Vlč. Odilon Singbo,
sveučilišni kapelan

Hrvatsko katoličko sveučilište
Ilica 242, HR-10000 Zagreb
E-mail:
sveucilisni.kapelan@unicath.hr
3. kat – soba 306A

Kratka biografija

ODILON-GBÈNOUKPO SINGBO rođen je 4. siječnja 1980. u selu Hondji, u afričkoj državi Benin, gdje je pohađao osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Porto-Novu, glavnom gradu Bénina.
U listopadu 2000. godine započinje duhovnu godinu u bogosloviji propedeutike sv. Josipa u Misseretu u Béninu. Nakon toga nastavio je svoju formaciju na bogosloviji "Msgr. Louis Parisot", gdje je studirao dvije godine filozofiju.
Nakon godine pastoralne prakse u Katoličkoj gimnaziji Glospe Lurdske u Porto-Novu, upućen je u Zagreb da ondje, kao stipendist Varaždinske biskupije, nastavi teološki studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2008. godine. Dana 15. kolovoza 2009. zaređen je za svećenika u svojoj matičnoj biskupiji u porto-Novu.

Sveučilišni kapelan u službi naviještanja i svjedočenja Evanđelja

Izlaganje na susretu Rektora i prorektora sa sveučilišnim nastavnicima i voditeljima stručnih službi 27. rujna 2016.

Naviještanje evanđelja različitim kulturama uključuje također njezino naviještanje profesionalnom, znanstvenom i akademskom svijetu. Riječ je o susretu vjere, razuma i znanosti, koji ima za cilj razviti nove pristupe i argumente u pogledu vjerodostojnosti, o kreativnoj apologetici koja će pomoći stvoriti veću otvorenost prihvaćanju evanđelja kod svih osoba. Kada se neke spoznaje i znanstvene kategorije preuzimaju u naviještanju poruke evanđelja, tada sáme te kategorije postaju sredstva evangelizacije; to je voda pretvorena u vino. A ono što je preuzeto ne samo da biva otkupljeno nego postaje oruđe Duha Svetoga za prosvjetljivanje i obnavljanje svijeta.

Iz apostolske pobudnice pape Franje Radost evanđelja, br. 132

Jedna od novosti ove akademske godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu je zasigurno otvorenje službe sveučilišne kapelanije. Sveučilišna kapelanija kao nova služba budi radost, ali i nejasnoću, jer nameće pitanje, što je zapravo to i zašto to? No, tko malo promatra djelovanje Crkve u akademskim krugovima lako može primijetiti da ona nastoji spajati vjeru i razum, znanje i duhovnost – duhovnost ovdje ne treba shvatiti isključivo kao neke pobožnosti kako ih primjećujemo po župama. Stoga treba odmah istaknuti ono što sveučilišna kapelanija nije:
- Ona nije zamjena za življenje vjere u župnim zajednicama kojima pripadaju pojedini profesori, djelatnici i studenti.
- Nije kontrolni aparat „nekog odozgo“ kojem treba kapelan polagati računa ili proslijediti informacije o unutarnjim, odnosno osobnim problemima koje nose profesori, djelatnici i studenti
- Nije služba koja se isključivo bavi studentima, već i profesorima
- Nije služba za osnivanje župe unutar sveučilišta
A što je onda kapelanska služba u kontekstu katoličkog sveučilišta?

Pročitaj više ...