Sveučilišna kapelanija

 


Velika srijeda 2019.

SRIJEDA VELIKOG TJEDNA

Iz Evanđelja po Mateju (Mt 26,14-25)

U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«

U trenutku kada je Juda u tmini svijeta sklapao dogovore i ugovore kako će izdati Učitelja, Isus može još uvijek računati na jednog prijatelja u Jeruzalemu kod koga će slaviti pashu:

„Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.“

Tko je, dakle, taj nepoznat kod koga se Isus poziva na slavlje pashe, njegove posljednje pashe? Je li on neki prijatelj? Učenik? Netko tko se ne boji riskirati zbog Isusa?

A što ako je taj nepoznat ipak ti, ja, svatko od nas kod koga se Isus poziva kao što je učinio sa Zakejem?

„Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.“ On kuca, jer nije provalnik. Ne prisiljava. Izvana ne može ući, jer je kvaka unutra. Samo ti možeš otvoriti da uđe u tvoju kuću- nitko umjesto tebe ne može. To je trenutak kada se definitivno opredjelimo za ili protiv Boga. A njegov ulazak u naš dom uvijek je razlog za slavlje. Najprije za slavlje naše pashe – jer je to trenutak našeg izlaska iz djela tame, zatim za slavlje njegove pashe – jer je to prilika da nas pridružuje njegovoj vječnoj slavi i pobjedi nad grijehom i smrću. Stoga, zašto ne bi primio ovu riječ kao da je baš nama osobno upućena: „Brate, Sestro, kod tebe želim slaviti pashu, možeš li, molim te primiti me?“ U tvom srcu, u tvome životu želim slaviti pashu. Hoćeš li me primiti?

Hoćeš li piti kalež koji ću ja piti? Zajedno sa mnom pretvoriti život u žrtvu ljubavi, kroz sve tvoje aktivnosti, i one koje imaš u planu u ovim svetim danima?

Hoćeš li biti uza me na maslinskoj gori, u mojoj muci, tjeskobi? U tvojoj molitvi i sabranosti tvog srca želim te sresti. Želim slaviti pashu!

Hoćeš li se dati ponovno krstiti u vodama krštenja kako bi umro i uskrsnuo sa mnom: umro tvojoj sebičnosti, uskrsnuo na novi život pun pouzdanja u Oca? Želim kod tebe slaviti pashu!

Hoćeš me pratiti u mom procesu, kad budem udaran, izrugivan, hoćeš me slijediti prihvaćajući dobrovoljno i s ljubavlju ponižavanja, velika i mala, bez obzira od koga dolazila? Želim kod tebe slaviti pashu!

Hoćeš me primiti kod sebe u odricanju sebe, vlastite volje, tvojih planova, kako bih te ja vodio i tamo gdje ne znaš što te čeka? Želim kod tebe slaviti pashu! Ne boj se!

 

Slika: William Holman Hunt – The Light of the World

 


Veliki utorak 2019.

UTORAK VELIKOG TJEDNA

Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 13,21-33.36-38)

U ono vrijeme: Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!«

Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika — onaj kojega je Isus ljubio — bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj tko je taj o kome govori.« Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«

Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona.

Nato mu Isus reče: »Što činiš, učini brzo!« Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za blagdan!« — ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.

Pošto Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«

Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«

—-

Isus gleda svoju smrt u lice. Jasno vidi srca učenika i njihovo ponašanje u trenutku nadolazeće patnje i muke. Jedna od najvećih Isusovih patnji u Muci je vjerojatno Judina izdaja. Isus ga je izabrao za apostola, suradnika i prijatelja. Što se to dogodilo da Juda nije više imao povjerenje u svog Učitelja? Je li bi razočaran što Isus nije preuzeo političku vlast? Ili ga je novac toliko privlačio?

Pokušajmo odmah  maknuti jedan krivi način čitanja ovog odlomka: Isus, znajući da će Juda izdati, provocirao ga je dajući mu zalogaj da Sotona uđe u nj. Kao da ga Isus gurnuo u napast. Naravno da ne. Takvo tumačenje ne može biti u skladu s istinom koju je Isus cijelo vrijeme propovijedao. Isus čini sve što može da spasi Judu, da ga izbavi iz tog puta smrti kojim je sam krenuo. No, Juda se zatvorio svom Učitelju. A u trenutku kad se zatvorio Isusu, otvorio je vrata svog srca Sotoni. Ulazi u noć kako bi vršio mračna djela. Međutim, do kraja ga je Isus smatrao prijateljem: u trenutku izdaje on ga naziva „prijateljem“ „Prijatelju, zašto ti ovdje?“ kaže mu Isus u evanđelju po Mateju (Mt 26,50). Drugim riječima, Bog i u trenutku kada se bunimo protiv njega, kada ga odbacujemo ne prestaje biti vjeran, ne prestaje biti na našoj strani. Ne možemo mi toliko odbacivati Boga koliko nas on može ljubiti i smatrati „prijataljima“.

Koje li štete što je Juda išao sve do samoubojstva. Da je samo imao hrabrosti obratiti se Kristu s raskajanim srcem, kao jedan od razbojnika na križu?

Što se tiče Petra, on je bio duboko i previše svjestan sebe i svojih lažnih sposobnosti: „Život ću svoj položiti za tebe!“ kaže Isusu. Nažalost, pred kušnjom, kada je trebao svjedočiti za Isusa, boji se, i tri puta se odriče Učitelja i Prijatelja. Možemo reći da je Petar u jednom trenutku prijetio, obećavao da će se boriti protiv lava, a na kraju pred običnim mišom pobjegne. Tako je obično sa svim nama. Znamo puno toga obećavati Bogu kada sve štima. Ali je teško ljubiti, vjerovati u Boga kada prijeti opasnost, kada se nalazimo u raznim neizvjesnim situacijama. Jer zaboravljamo da je Bog i Bog naših neizvjeznosti, tj. prisutan je i u tim trenucima. Petar ipak dođe k sebi. Nije se zatvorio milosti i milosrđu. Njegove suze omogućile su mu primanje oproštenja. Prestao je računati samo na svoje ljudske snage, a počeo je računati na Kristovu snagu i milost: „Gospodine, sve znaš, znaš da te ljubim!“ Neka nam Petar u tome bude uzor!

 

Slika: Benjamin West – The Last Supper

vlc-odilon-singbo

Vlč. Odilon Singbo,
sveučilišni kapelan

Hrvatsko katoličko sveučilište
Ilica 242, HR-10000 Zagreb
E-mail:
sveucilisni.kapelan@unicath.hr
3. kat – soba 306A

Kratka biografija

ODILON-GBÈNOUKPO SINGBO rođen je 4. siječnja 1980. u selu Hondji, u afričkoj državi Benin, gdje je pohađao osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Porto-Novu, glavnom gradu Bénina.
U listopadu 2000. godine započinje duhovnu godinu u bogosloviji propedeutike sv. Josipa u Misseretu u Béninu. Nakon toga nastavio je svoju formaciju na bogosloviji "Msgr. Louis Parisot", gdje je studirao dvije godine filozofiju.
Nakon godine pastoralne prakse u Katoličkoj gimnaziji Glospe Lurdske u Porto-Novu, upućen je u Zagreb da ondje, kao stipendist Varaždinske biskupije, nastavi teološki studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2008. godine. Dana 15. kolovoza 2009. zaređen je za svećenika u svojoj matičnoj biskupiji u porto-Novu.

Sveučilišni kapelan u službi naviještanja i svjedočenja Evanđelja

Izlaganje na susretu Rektora i prorektora sa sveučilišnim nastavnicima i voditeljima stručnih službi 27. rujna 2016.

Naviještanje evanđelja različitim kulturama uključuje također njezino naviještanje profesionalnom, znanstvenom i akademskom svijetu. Riječ je o susretu vjere, razuma i znanosti, koji ima za cilj razviti nove pristupe i argumente u pogledu vjerodostojnosti, o kreativnoj apologetici koja će pomoći stvoriti veću otvorenost prihvaćanju evanđelja kod svih osoba. Kada se neke spoznaje i znanstvene kategorije preuzimaju u naviještanju poruke evanđelja, tada sáme te kategorije postaju sredstva evangelizacije; to je voda pretvorena u vino. A ono što je preuzeto ne samo da biva otkupljeno nego postaje oruđe Duha Svetoga za prosvjetljivanje i obnavljanje svijeta.

Iz apostolske pobudnice pape Franje Radost evanđelja, br. 132

Jedna od novosti ove akademske godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu je zasigurno otvorenje službe sveučilišne kapelanije. Sveučilišna kapelanija kao nova služba budi radost, ali i nejasnoću, jer nameće pitanje, što je zapravo to i zašto to? No, tko malo promatra djelovanje Crkve u akademskim krugovima lako može primijetiti da ona nastoji spajati vjeru i razum, znanje i duhovnost – duhovnost ovdje ne treba shvatiti isključivo kao neke pobožnosti kako ih primjećujemo po župama. Stoga treba odmah istaknuti ono što sveučilišna kapelanija nije:
- Ona nije zamjena za življenje vjere u župnim zajednicama kojima pripadaju pojedini profesori, djelatnici i studenti.
- Nije kontrolni aparat „nekog odozgo“ kojem treba kapelan polagati računa ili proslijediti informacije o unutarnjim, odnosno osobnim problemima koje nose profesori, djelatnici i studenti
- Nije služba koja se isključivo bavi studentima, već i profesorima
- Nije služba za osnivanje župe unutar sveučilišta
A što je onda kapelanska služba u kontekstu katoličkog sveučilišta?

Pročitaj više ...