Select Page

Sveučilišna kapelanija

 


Odilon Singbo za Kanu: ‘Gdje se ne umire, tamo se i ne živi’

Razgovor s vlč. Odilonom čini jedan od središnjih tekstova novoga broja Kane, pod zanimljivim naslovom Gdje se ne umire, tamo se i ne živi. U vrlo inspirativnom razgovoru odgovorio je kako je bilo odrastati u postkomunističkom Beninu, kako danas djeluje kao sveučilišni kapelan te do kojih je sve spoznaja došao svojim doktorskim radom Teološko-bioetičko vrjednovanje transhumanističke antropologije koji je Kršćanska sadašnjost nedavno objavila kao knjigu.

“Neke nas karizme mogu dosta izložiti javnosti, a neke nas drže u skrovitosti zajednice ili službe koja nam je povjerena. I jedno i drugo jednako je vrijedno, tako da tu nema nikakva razloga za sebeuzdizanje. Nastojim samo staviti darove koje mi je Gospodin dao u službu zajednice. Pokatkad mi dobro ide, kadšto i ne. Ali znam Tko me pozvao i uvjeren sam da me prati kroz sve moje ‘ludosti’, kazao je vlč. Odilon na samom početku razgovora, osvrčići se na svoju ulogu koja je, osim sveučilišnog kapelana na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, sada zadobila i širi utjecaj u javnosti, medijima.

Osvrnuo se in a odrastanje u postkomunističkom, ali slikovitom, Beninu. “Hrvatska i Benin imaju tu zajedničku priču o komunizmu. Doduše, Hrvatska je sustavnije stradala u toj ideologiji, pa se kod mnogih vidi komunistički mentalitet. Trebat će još vremena da se toga oslobodimo. S obzirom na to da sam se rodio u vremenu demokratskog sustava u Beninu, nisam imao previše osobni doživljaja toga”, kazao je među ostalim.

Središnji dio razgovora posvećen je temi transhumanizma. Naime, vlč. Odilon doktorirao je 2019. na temu Teološko-bioetičko vrjednovanje transhumanističke antropologije na Katedri moralne teologije na KBF-u u Zagrebu, a jednako naslovljen rad kao njegovu knjigu nedavno je objavila Kršćanska sadašnjost. Transhumanizam kao poboljšanje čovjeka s pomoću znanstveno-tehničkih dostignuća intrigantna je tema. Slaže se s tim i vlč. Odilon:

“To je tema kojoj mnoga sveučilišta posvećuju čak cijelu katedru. To je zaista tema budućnosti. No za mene je budućnost čovjek, a, ako se njega odričemo kao što pokušavaju činiti radikalne struje transhumanizma, onda nas ta budućnost ne treba. Kao što ste rekli, transhumanizam teži poboljšanju ljudskoga stanja s pomoću tehnologije. Uvjeren je da je čovjek u ovoj fazi svoje evolucije zapravo nedovršeno biće, odnosno promašena evolucijska zbilja. Zapravo čovjek je obilježen evolucijskom greškom, pa stoga treba postupiti s njim kao sa strojem: popraviti, poboljšati, nadograditi itd. Da se razumijemo, tehnologija nam u mnogočemu pomaže i danas je život bez nje teško zamisliv”, rekao je.

Dodao je i da, “kada se tehnologija ideologizira, onda nastaje drama naše ljudskosti. Transhumanizam, nadalje, smatra da je smrt glavna neprijateljica koju trebamo odstraniti iz ljudske vrste. Naša budućnost? Besmrtna bića. Pitam se kakav bi to bio čovjek koji živi bez nade da će jednog dana umrijeti? Kažem bez nade, jer tada upravo nastupa druga drama: ne moći umrijeti. Bit će mnogo samoubojstava zbog besmislenosti života koja će tada biti povezana s tom ideologijom. Gdje se ne umire, tamo se i ne živi. Život bez smrti postaje trajna i nemilosrdna agonija”, kaže vlč. Odilon Singbo, čiji razgovor za Kanu u cijelosti možete pročitati u tiskanom izdanju.

 


Druga HKS-ova adventska tribina o kršćanskoj nadi u modernom društvu


Druga adventska tribina u četvrtak 10. prosinca ponovno je u virtualnom okruženju okupila studente, nastavnike i djelatnike Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Kako je bilo i najavljeno, o kršćanskoj nadi u modernom društvu sveučilišni kapelan vlč. Odilon Singbo razgovarao je s vlč. mr. sc. Markom Vukovićem, doktorandom u Rimu.

Susret je započeo molitvom, tijekom koje je bila izrečena rečenica Benedikta XVI. iz enciklike Spe salviU nadi spašeni: “Sadašnji trenutak, ma koliko težak bio, može se živjeti i prihvatiti ako vodi ka nekom cilju, ako u taj cilj možemo biti sigurni te ako je cilj toliko velik da opravdava trud koji je uložen u prijeđeni put.” Vođen tom mišlju o teološkoj kreposti nade, vlč. Vuković svoje je razmišljanje započeo objašnjenjem grčkog koncepta kreposti: “Dok mi danas pod kreposnim podrazumijevamo dobrog, moralnog i etičnog čovjeka, grčki jezik krepost doživljava kao sredinu između dvije krajnosti (grč. praus), rješenje između dva poroka. U tom je duhu krepostan čovjek onaj koji je sposoban biti gospodar svojim strastima, koji je svjestan svoje moći, ali je se odriče te je moćan u svojoj ne-moći.” – rekao je.

Na kapelanovo pitanje o tome zašto je važno nastojati živjeti kreposno, gost je istaknuo kako dobro djelo učinjeno bez kreposti nije samo po sebi dobro: “Pojedinačni čin dobra ljudske osobe ovisi o tome kakva je osoba koja ga čini i u kakvu ju osobu taj čin pretvara. Ako čovjek nešto radi bez kreposti, iako je cilj možda naizgled i ostvaren, onaj unutarnji potencijal nije se ostvario i nije učinio osobu boljom. U ovoj prigodi možemo dati primjer prolaska nekog ispita tijekom studija. Netko će ispit možda proći bez da se za njega temeljito i savjesno pripremao. Ostvarit će svoj cilj, ali hoće li zbog toga biti bolji? Čovjek čezne za dobrim, istinitim i lijepim. Ispunjenje čovjekove čežnje je krepostan život.” – objasnio je.

Kršćansku nadu u modernom društvu vlč. Vuković prepoznaje u tragovima koji nagovještaju da postoji nešto više, da se ne nadamo nečemu imaginarnom, nego da je naša nada osnovana na onome što je vrlo stvarno i prisutno sada i ovdje: “Činjenica da naši mladi i dan-danas upisuju studije koji im omogućuju razumijevanje čovjekove istine, ne bi li mu kasnije mogli pomagati, već je jedan izvor nade. Gledamo li površno, može nas obuzeti strah i očaj, ali ispod radara javnosti događaju se toliki mali znakovi i veliki životni izbori, tolika čudesna djela koja potvrđuju da se Božje kraljevstvo ostvaruje na zemlji i da se čovječanstvo, bude li živjelo kreposno, može nadati svijetloj budućnosti.” – zaključio je vlč. Vuković.

Za bližu budućnost, onu sljedećeg četvrtka 17. prosinca, najavljena je treća adventska tribina s gostom iznenađenja. Da će i ona biti svijetla kakve su bile prve dvije, preostaje nam – nadati se.

vlc-odilon-singbo

Vlč. Odilon Singbo,
sveučilišni kapelan

Hrvatsko katoličko sveučilište
Ilica 242, HR-10000 Zagreb
E-mail:
sveucilisni.kapelan@unicath.hr
3. kat – soba 306A

Kratka biografija

ODILON-GBÈNOUKPO SINGBO rođen je 4. siječnja 1980. u selu Hondji, u afričkoj državi Benin, gdje je pohađao osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Porto-Novu, glavnom gradu Bénina.
U listopadu 2000. godine započinje duhovnu godinu u bogosloviji propedeutike sv. Josipa u Misseretu u Béninu. Nakon toga nastavio je svoju formaciju na bogosloviji "Msgr. Louis Parisot", gdje je studirao dvije godine filozofiju.
Nakon godine pastoralne prakse u Katoličkoj gimnaziji Glospe Lurdske u Porto-Novu, upućen je u Zagreb da ondje, kao stipendist Varaždinske biskupije, nastavi teološki studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2008. godine. Dana 15. kolovoza 2009. zaređen je za svećenika u svojoj matičnoj biskupiji u porto-Novu.

Sveučilišni kapelan u službi naviještanja i svjedočenja Evanđelja

Izlaganje na susretu Rektora i prorektora sa sveučilišnim nastavnicima i voditeljima stručnih službi 27. rujna 2016.

Naviještanje evanđelja različitim kulturama uključuje također njezino naviještanje profesionalnom, znanstvenom i akademskom svijetu. Riječ je o susretu vjere, razuma i znanosti, koji ima za cilj razviti nove pristupe i argumente u pogledu vjerodostojnosti, o kreativnoj apologetici koja će pomoći stvoriti veću otvorenost prihvaćanju evanđelja kod svih osoba. Kada se neke spoznaje i znanstvene kategorije preuzimaju u naviještanju poruke evanđelja, tada sáme te kategorije postaju sredstva evangelizacije; to je voda pretvorena u vino. A ono što je preuzeto ne samo da biva otkupljeno nego postaje oruđe Duha Svetoga za prosvjetljivanje i obnavljanje svijeta.

Iz apostolske pobudnice pape Franje Radost evanđelja, br. 132

Jedna od novosti ove akademske godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu je zasigurno otvorenje službe sveučilišne kapelanije. Sveučilišna kapelanija kao nova služba budi radost, ali i nejasnoću, jer nameće pitanje, što je zapravo to i zašto to? No, tko malo promatra djelovanje Crkve u akademskim krugovima lako može primijetiti da ona nastoji spajati vjeru i razum, znanje i duhovnost – duhovnost ovdje ne treba shvatiti isključivo kao neke pobožnosti kako ih primjećujemo po župama. Stoga treba odmah istaknuti ono što sveučilišna kapelanija nije:
- Ona nije zamjena za življenje vjere u župnim zajednicama kojima pripadaju pojedini profesori, djelatnici i studenti.
- Nije kontrolni aparat „nekog odozgo“ kojem treba kapelan polagati računa ili proslijediti informacije o unutarnjim, odnosno osobnim problemima koje nose profesori, djelatnici i studenti
- Nije služba koja se isključivo bavi studentima, već i profesorima
- Nije služba za osnivanje župe unutar sveučilišta
A što je onda kapelanska služba u kontekstu katoličkog sveučilišta?

Pročitaj više ...