Sveučilišna kapelanija

 


Održana je duhovna priprava za Vazmeno trodnevlje

Na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u srijedu, 17. travnja 2019. održana je duhovna priprava za Vazmeno trodnevlje za studente, profesore i djelatnike Sveučilišta. Duhovnu pripravu predvodio je vlč. mr. Milan Dančuo, asistent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta okupljenima u Sveučilišnoj kapeli predstavio je predvoditelja duhovne priprave i naglasio njenu važnost rekavši: „Znam da imamo u ovim danima puno obaveza, kako na Sveučilištu tako i kod kuće, ali vjerujem da je za istinsko iskustvo Vazmenog trodnevlja najbolja i najvažnija naša duhovna priprava“.
Vlč. mr. Milan Dančuo u duhovnoj pripravi govorio je o povijesnom razvoju liturgijskih običaja vezanih uz Vazmeno trodnevlje od najranijih dana kršćanstva, povezavši simboliku Velikog četvrtka, petka, subote i Uskrsa s osobnim doživljajem i važnosti za život svakoga čovjeka.
„Kristova smrt donosi novi smisao u naš osobni život, a smisao slavlja Uskrsa postati je dio nove božanske stvarnosti. Iščekivanje, tišina i duhovna priprema kroz Veliki tjedan važni su jer bez toga u trenutku uskrsnuća ostajemo nedorečeni. Isusovu muku i smrt moramo pratiti u duhovnom miru i kontemplaciji vlastitog života kako bismo doživjeli puninu njegova uskrsnuća. Razumjeti i utonuti u veliko Kristovo vazmeno otajstvo znači da ono što slavimo treba postati kriterij za naš život i našu kršćansku ljubav. Ako želimo da Kristov Uskrs postane i naš Uskrs, moramo ga živjeti cijeloga života“, u duhovnoj pripravi poručio je vlč. mr. Milan Dančuo.

 

 

 

 


Velika srijeda 2019.

SRIJEDA VELIKOG TJEDNA

Iz Evanđelja po Mateju (Mt 26,14-25)

U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«

U trenutku kada je Juda u tmini svijeta sklapao dogovore i ugovore kako će izdati Učitelja, Isus može još uvijek računati na jednog prijatelja u Jeruzalemu kod koga će slaviti pashu:

„Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.“

Tko je, dakle, taj nepoznat kod koga se Isus poziva na slavlje pashe, njegove posljednje pashe? Je li on neki prijatelj? Učenik? Netko tko se ne boji riskirati zbog Isusa?

A što ako je taj nepoznat ipak ti, ja, svatko od nas kod koga se Isus poziva kao što je učinio sa Zakejem?

„Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.“ On kuca, jer nije provalnik. Ne prisiljava. Izvana ne može ući, jer je kvaka unutra. Samo ti možeš otvoriti da uđe u tvoju kuću- nitko umjesto tebe ne može. To je trenutak kada se definitivno opredjelimo za ili protiv Boga. A njegov ulazak u naš dom uvijek je razlog za slavlje. Najprije za slavlje naše pashe – jer je to trenutak našeg izlaska iz djela tame, zatim za slavlje njegove pashe – jer je to prilika da nas pridružuje njegovoj vječnoj slavi i pobjedi nad grijehom i smrću. Stoga, zašto ne bi primio ovu riječ kao da je baš nama osobno upućena: „Brate, Sestro, kod tebe želim slaviti pashu, možeš li, molim te primiti me?“ U tvom srcu, u tvome životu želim slaviti pashu. Hoćeš li me primiti?

Hoćeš li piti kalež koji ću ja piti? Zajedno sa mnom pretvoriti život u žrtvu ljubavi, kroz sve tvoje aktivnosti, i one koje imaš u planu u ovim svetim danima?

Hoćeš li biti uza me na maslinskoj gori, u mojoj muci, tjeskobi? U tvojoj molitvi i sabranosti tvog srca želim te sresti. Želim slaviti pashu!

Hoćeš li se dati ponovno krstiti u vodama krštenja kako bi umro i uskrsnuo sa mnom: umro tvojoj sebičnosti, uskrsnuo na novi život pun pouzdanja u Oca? Želim kod tebe slaviti pashu!

Hoćeš me pratiti u mom procesu, kad budem udaran, izrugivan, hoćeš me slijediti prihvaćajući dobrovoljno i s ljubavlju ponižavanja, velika i mala, bez obzira od koga dolazila? Želim kod tebe slaviti pashu!

Hoćeš me primiti kod sebe u odricanju sebe, vlastite volje, tvojih planova, kako bih te ja vodio i tamo gdje ne znaš što te čeka? Želim kod tebe slaviti pashu! Ne boj se!

 

Slika: William Holman Hunt – The Light of the World

vlc-odilon-singbo

Vlč. Odilon Singbo,
sveučilišni kapelan

Hrvatsko katoličko sveučilište
Ilica 242, HR-10000 Zagreb
E-mail:
sveucilisni.kapelan@unicath.hr
3. kat – soba 306A

Kratka biografija

ODILON-GBÈNOUKPO SINGBO rođen je 4. siječnja 1980. u selu Hondji, u afričkoj državi Benin, gdje je pohađao osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Porto-Novu, glavnom gradu Bénina.
U listopadu 2000. godine započinje duhovnu godinu u bogosloviji propedeutike sv. Josipa u Misseretu u Béninu. Nakon toga nastavio je svoju formaciju na bogosloviji "Msgr. Louis Parisot", gdje je studirao dvije godine filozofiju.
Nakon godine pastoralne prakse u Katoličkoj gimnaziji Glospe Lurdske u Porto-Novu, upućen je u Zagreb da ondje, kao stipendist Varaždinske biskupije, nastavi teološki studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2008. godine. Dana 15. kolovoza 2009. zaređen je za svećenika u svojoj matičnoj biskupiji u porto-Novu.

Sveučilišni kapelan u službi naviještanja i svjedočenja Evanđelja

Izlaganje na susretu Rektora i prorektora sa sveučilišnim nastavnicima i voditeljima stručnih službi 27. rujna 2016.

Naviještanje evanđelja različitim kulturama uključuje također njezino naviještanje profesionalnom, znanstvenom i akademskom svijetu. Riječ je o susretu vjere, razuma i znanosti, koji ima za cilj razviti nove pristupe i argumente u pogledu vjerodostojnosti, o kreativnoj apologetici koja će pomoći stvoriti veću otvorenost prihvaćanju evanđelja kod svih osoba. Kada se neke spoznaje i znanstvene kategorije preuzimaju u naviještanju poruke evanđelja, tada sáme te kategorije postaju sredstva evangelizacije; to je voda pretvorena u vino. A ono što je preuzeto ne samo da biva otkupljeno nego postaje oruđe Duha Svetoga za prosvjetljivanje i obnavljanje svijeta.

Iz apostolske pobudnice pape Franje Radost evanđelja, br. 132

Jedna od novosti ove akademske godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu je zasigurno otvorenje službe sveučilišne kapelanije. Sveučilišna kapelanija kao nova služba budi radost, ali i nejasnoću, jer nameće pitanje, što je zapravo to i zašto to? No, tko malo promatra djelovanje Crkve u akademskim krugovima lako može primijetiti da ona nastoji spajati vjeru i razum, znanje i duhovnost – duhovnost ovdje ne treba shvatiti isključivo kao neke pobožnosti kako ih primjećujemo po župama. Stoga treba odmah istaknuti ono što sveučilišna kapelanija nije:
- Ona nije zamjena za življenje vjere u župnim zajednicama kojima pripadaju pojedini profesori, djelatnici i studenti.
- Nije kontrolni aparat „nekog odozgo“ kojem treba kapelan polagati računa ili proslijediti informacije o unutarnjim, odnosno osobnim problemima koje nose profesori, djelatnici i studenti
- Nije služba koja se isključivo bavi studentima, već i profesorima
- Nije služba za osnivanje župe unutar sveučilišta
A što je onda kapelanska služba u kontekstu katoličkog sveučilišta?

Pročitaj više ...