Sveučilišna kapelanija

 


Veliki četvrtak 2019.

VELIKI ČETVRTAK

Iz evanđelja po Ivanu (Iv 13,1-15)

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.

Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«

Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.

Svećenikova molba

Tri najsvetija i najsudbonosnija dana, ne samo nas vjernika katolika, već cijelog čovječanstva su dani vazmenog trodnevlja. No za nas ti dani imaju posebno značenje i pozivaju nas na posebnu odgovornost i sabranost. Naravno da ne treba ovdje spomenuti što je sve Isus učinio kroz ove dane za nas. Ako ćemo se koncentrirati na Veliki četvrtak, onda ćemo opet jasno ustanoviti da nema potrebe spomenuti da je Isus na taj dan ustanovio euharistiju, sveti red, da je prao apostolima noge, ostavivši na taj način primjer nesebičnog služenja. Sve to znamo. No htio bih da ostanemo na trenutak u obiteljskom ozračju kakvom su bili Isus i njegovi učenici. Obitelj je mjesto gdje svatko nastoji biti to što jest, nastoji ne glumiti. U obitelji se svađamo i pomirimo se. Tražimo oprost za propuste i neugodne izgovorene riječi. Upravo u tom duhu – povezujući sve što je Isus učinio na Veliki četvrtak za sve nas – želim u deset točaka podijeliti s vama ove misli. Ovo želim izreći u ime svih svećenika diljem svijeta, i to u poniznosti i iskrenosti.

Prvo, Apostoli su na Veliki četvrtak međusobno raspravljali o tome tko je najveći. Ponekad možete steći dojam kod nas svećenika, da naše ponašanje više je u duhu onog o čemu su Apostoli raspravljali: tko je najveći, a to znači čežnja za vlasti, za položajem. Osjećaj važnosti do mjere zanemarivanja malog čovjeka. Molim vas kao braću i sestre, kada god primjećujete takvo ponašanje kod nas upozorite nas i oprostite nam!

Drugo, Isus „odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.“ Vjerujem da ste u vašim iskustvima s nama, često primijetili da nam ponekad teško pada ponizno služenje, da se možda više bavimo onima koji dijele naše mišljenje, nego onima koji su protiv nas. Da smo ponekad ili gotovo uvijek više s mladima, i time zanemarujemo da nas i stari, nemoćni, čekaju, ne da im doslovce peremo noge, nego da ih barem tješimo riječima spasitelja i blizinom. Da, i tada kad primjećujete da nismo tu, za sve vas jednako, oprostite nam!

Treće, nema sumnje, da nitko od vas ne dolazi u crkvu svake nedjelje, samo iz nekog duha poštivanja puke tradicije, nego očekujete s pravom riječ koja će vas ohrabriti za daljnji hod kroz život. No često puta ste možda izašli iz crkve razočarani, jer niste čuli riječ koju ste očekivali, a čuli ste ono što niste htjeli, odnosno nešto što ne priliči svećeniku. Zbog tog, molim vas, oprostite nam!

Četvrto, vjerujem da ste s pravom ponekad očekivali da svećenici budu dobri organizatori, dosljedni, menadžeri, vizionari, i duhovnici. Vjerujem da ste ponekad očekivali da vam jasno kažu što vam je u životu činiti. I tada ste na veliko bili razočarani. Dopustite da vas opet zbog svega toga zamolim da nam oprostite.

Peto, često ste s pravom očekivali da su svećenici pedagozi za vašu djecu, da su stručnjaci za vaše obiteljske probleme, da su pravi psiholozi za probleme mladih, da moraju biti in-formirani i o posljednjim zbivanjima u društvu, da budu blagi i milosrdni u ispovjedaonicama, da budu jako dobro obrazovani ljudi koji imaju jasan odgovor na sve moralne dileme, da moraju biti svima sve, da su uvijek nasmiješeni, i da u crkvi moraju vršiti sve službe, čitači, propovjednici, pjevači, električari, stolari, itd… zapravo moraju biti majstori za sve. Često puta ste s pravom bili razočarani kada vidite da nismo baš uvijek na visini zadatka. Stoga, braćo i sestre, oprostite nam!

Šesto, često ste se možda pitali: do kad ćemo morati trpjeti istog ili iste svećenike u našim župama? Kad će ih napokon biskup premjestiti da nam sljedeći svećenik bude bolji? Ili pak molite da vam biskup ne dira župnika, da bude što duže tu. U ime Crkve vas molim, oprostite nam!

Sedmo, htio bih vas – uz sve navedene probleme nas svećenika – podsjetiti na sljedeće: svećenik kojem svi žele reći svoje probleme, ostaje onaj koji često puta nema kome reći svoje. Da svećenika koji podiže mnoge, kada padnu, često ljudi – mediji još više gurnu u provaliju, da svećenik koji pomaže drugima osloboditi se njihovih pogrešaka, je onaj za kojeg svi smatraju da nema pravo na pogrešku. Da svećenik koji sve oprašta u divnom sakramentu ispovijedi, je onaj kojem ljudi ne opraštaju baš kad on sam čini neku pogrešku. Da svećenik koji prinosi žrtvu za sve, i koji moli za sve, često puta ostaje bez molitve drugih. Da je svećenik doduše okružen mnogim ljudima, ali zapravo u strogom smislu, on ostaje sam. Da se od svećenika očekuje da bude uzoran kad govori, kad hoda, kad se odijeva, i da se nikad ne ljuti. Svi misle da se Bog brine o njemu, stoga se nitko ne treba brinuti za njega. Molim vas, primijetite ovo: onaj koji vam svake nedjelje propovijeda evanđelje Božje, je isto ČOVJEK koji vas treba, i bez vas njegova služba nema nikakvog smisla.

Osmo, znajte ovo: bez obzira na vaša opravdana razočaranja, svećenici vas vole, i žele vaše vječno spasenje, ponekad više nego što ga sami želite za sebe. Želim obnoviti našu želju da i dalje služimo vama, župnim i drugim zajednicama, moleći vas za oprost za trenutke naših slabosti, ali uvjeravajući vas da nam je zaista stalo do vas, i da svaki dan molimo za vas. I vi molite za nas da budemo bolji. Da se ne uzvisujemo u dobru koje ponekad činimo, i da se ne ponizujemo u zlu koje možda često činimo.

I kako kaže papa Franjo: „Svećenici su poput zrakoplova: vijest je samo kada padnu, no ima ih toliko koji lete. Mnogi kritiziraju, a malo ih je koji mole za njih.“

 

Slika: Ford Max Brown – Jesus Washing Peter’s Feet

 


Održana je duhovna priprava za Vazmeno trodnevlje

Na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u srijedu, 17. travnja 2019. održana je duhovna priprava za Vazmeno trodnevlje za studente, profesore i djelatnike Sveučilišta. Duhovnu pripravu predvodio je vlč. mr. Milan Dančuo, asistent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta okupljenima u Sveučilišnoj kapeli predstavio je predvoditelja duhovne priprave i naglasio njenu važnost rekavši: „Znam da imamo u ovim danima puno obaveza, kako na Sveučilištu tako i kod kuće, ali vjerujem da je za istinsko iskustvo Vazmenog trodnevlja najbolja i najvažnija naša duhovna priprava“.
Vlč. mr. Milan Dančuo u duhovnoj pripravi govorio je o povijesnom razvoju liturgijskih običaja vezanih uz Vazmeno trodnevlje od najranijih dana kršćanstva, povezavši simboliku Velikog četvrtka, petka, subote i Uskrsa s osobnim doživljajem i važnosti za život svakoga čovjeka.
„Kristova smrt donosi novi smisao u naš osobni život, a smisao slavlja Uskrsa postati je dio nove božanske stvarnosti. Iščekivanje, tišina i duhovna priprema kroz Veliki tjedan važni su jer bez toga u trenutku uskrsnuća ostajemo nedorečeni. Isusovu muku i smrt moramo pratiti u duhovnom miru i kontemplaciji vlastitog života kako bismo doživjeli puninu njegova uskrsnuća. Razumjeti i utonuti u veliko Kristovo vazmeno otajstvo znači da ono što slavimo treba postati kriterij za naš život i našu kršćansku ljubav. Ako želimo da Kristov Uskrs postane i naš Uskrs, moramo ga živjeti cijeloga života“, u duhovnoj pripravi poručio je vlč. mr. Milan Dančuo.

 

 

 

vlc-odilon-singbo

Vlč. Odilon Singbo,
sveučilišni kapelan

Hrvatsko katoličko sveučilište
Ilica 242, HR-10000 Zagreb
E-mail:
sveucilisni.kapelan@unicath.hr
3. kat – soba 306A

Kratka biografija

ODILON-GBÈNOUKPO SINGBO rođen je 4. siječnja 1980. u selu Hondji, u afričkoj državi Benin, gdje je pohađao osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Porto-Novu, glavnom gradu Bénina.
U listopadu 2000. godine započinje duhovnu godinu u bogosloviji propedeutike sv. Josipa u Misseretu u Béninu. Nakon toga nastavio je svoju formaciju na bogosloviji "Msgr. Louis Parisot", gdje je studirao dvije godine filozofiju.
Nakon godine pastoralne prakse u Katoličkoj gimnaziji Glospe Lurdske u Porto-Novu, upućen je u Zagreb da ondje, kao stipendist Varaždinske biskupije, nastavi teološki studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2008. godine. Dana 15. kolovoza 2009. zaređen je za svećenika u svojoj matičnoj biskupiji u porto-Novu.

Sveučilišni kapelan u službi naviještanja i svjedočenja Evanđelja

Izlaganje na susretu Rektora i prorektora sa sveučilišnim nastavnicima i voditeljima stručnih službi 27. rujna 2016.

Naviještanje evanđelja različitim kulturama uključuje također njezino naviještanje profesionalnom, znanstvenom i akademskom svijetu. Riječ je o susretu vjere, razuma i znanosti, koji ima za cilj razviti nove pristupe i argumente u pogledu vjerodostojnosti, o kreativnoj apologetici koja će pomoći stvoriti veću otvorenost prihvaćanju evanđelja kod svih osoba. Kada se neke spoznaje i znanstvene kategorije preuzimaju u naviještanju poruke evanđelja, tada sáme te kategorije postaju sredstva evangelizacije; to je voda pretvorena u vino. A ono što je preuzeto ne samo da biva otkupljeno nego postaje oruđe Duha Svetoga za prosvjetljivanje i obnavljanje svijeta.

Iz apostolske pobudnice pape Franje Radost evanđelja, br. 132

Jedna od novosti ove akademske godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu je zasigurno otvorenje službe sveučilišne kapelanije. Sveučilišna kapelanija kao nova služba budi radost, ali i nejasnoću, jer nameće pitanje, što je zapravo to i zašto to? No, tko malo promatra djelovanje Crkve u akademskim krugovima lako može primijetiti da ona nastoji spajati vjeru i razum, znanje i duhovnost – duhovnost ovdje ne treba shvatiti isključivo kao neke pobožnosti kako ih primjećujemo po župama. Stoga treba odmah istaknuti ono što sveučilišna kapelanija nije:
- Ona nije zamjena za življenje vjere u župnim zajednicama kojima pripadaju pojedini profesori, djelatnici i studenti.
- Nije kontrolni aparat „nekog odozgo“ kojem treba kapelan polagati računa ili proslijediti informacije o unutarnjim, odnosno osobnim problemima koje nose profesori, djelatnici i studenti
- Nije služba koja se isključivo bavi studentima, već i profesorima
- Nije služba za osnivanje župe unutar sveučilišta
A što je onda kapelanska služba u kontekstu katoličkog sveučilišta?

Pročitaj više ...