Sveučilišna kapelanija

 


Velika subota 2019.

VELIKA SUBOTA

Iz Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima (Rim 6, 3-11)

Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

 

Danas, velika subota, ne slavimo euharistiju tijekom dana. Tek navečer slavimo vazmeno bdijenje. Noćas, mnogi će odrasli diljem svijeta primiti sakramente kršćanske inicijacije (Krštenje – Euharistija – Potvrda). Danas vlada tišina u našim crkvama, vlada sabranost i poziv na molitvu i mirno išćekivanje uskrsnih blagdana. Prije nego naši katekumeni prime sakramente, poslušat će temeljni tekst Pavlove poslanice Rimljanima o otajstvu kršćanskog života. A to se otajstvo sastoji u tome da umremo i uskrsnemo s Kristom.

Premda nije zabranjeno, rijetko danas imamo krštenje uranjanjem kao što su prvi kršćani običavali. Malo je šteta, jer gesta uranjanja u vodu jasno podsjeća na smrt i uskrsnuće, na potpunu obnovu osobe. Pavao jasno ističe: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenje nas je uronilo u Krista. I kao što je onaj koji je uronjen, najprije zaogrnut vodom pa zatim izranja, tako krštenik ujedinjen s Kristom, najprije prolazi kroz smrt grijehu, kako bi se rodio na novi život, a to je život Uskrsloga. Na taj način postane jedno s Kristom, i svojim ga životom nastoji oponašati u svemu.

Odricanje od oholosti, od usredotočenja našeg života na nas same, jedna je vrsta smrti koja nas vodi u život. Kako bi nam opisao to stanje sjedinjenja s Kristom u smrti i u uskrsnuću, Pavao upotrebljava nove riječi: Mi smo – kaže on – su-raspeti, su-ukopani s Kristom, zato ćemo su-uskrsnuti s njime. Možemo reći da je ustrojstvo kršćanskog načina života je prijelaz kroz smrt u život. Svi znamo da nema autentičnog ljudskog života bez žrtve. No, ono što nevjernici ne znaju, a mi moramo znati – jer smo između ostalog i zbog tog kršćani – je činjenica da svaka naša ljudska odluka nas poziva na umiranje svojim sebičnim ciljevima kako bismo postigli život po Bogu. Naš život je dakle satkan od trenutaka malenih smrti, a to nas vodi do novih rađanja.

Večeras će mnogi katekumeni pristupiti tom otajstvu novog rođenja. Molim za sve njih. No, dok molimo, u tišini današnjeg danas, prisjetimo se i mi trenutka našeg uranjanja u Krista. Razmatrajmo o otajstvu našeg novog rođenja, i pokušajmo vidjeti jesmo li ostali vjerni tom savezu s Bogom. Vjerujem da su bili trenuci nevjere. Večeras obnovimo svoj savez s Gospodinom, kako bismo dostojno slavili njegovo i naše uskrsnuće.        

 

Slika: Daniel Bonnell – The Baptism Of The Christ With Dove

 


Veliki petak 2019.

VELIKI PETAK

Iz evanđelja po Ivanu (Iv 18,1 – 19,42)

Danas se spominjemo velikog događaja povijesti našeg spasenja: utjelovljeni Božji Sin predao se u smrt da nas spasi: radi nas ljudi i radi našeg spasenja – ispovijedamo u vjerovanju. Kristova muka je vrhunac Božjeg predanja čovjeku. U razmatranju muke, nalazimo istinu o Božjoj ljubavi, ne prema nama kao nekoj bezimenoj masi, već kao pojedincima, dragocjenima u njegovim očima.

S obzirom da dužinu teksta iz evanđelja po Ivanu koji se danas čita, predlažem da prije sudjelovanja u obredima velikog petka, u miru lagano pročitate taj odlomak. To je Iv 18,1-19,42, sa stankom nad onim dijelovima koji vas posebno dotaknu. Evanđelist posebno ističe kako Isus zaista vlada situacijom. On je taj koji daruje svoj život. Nitko mu ga ne oduzima. Sam ga daruje. A kakav je moj odgovor na taj uzvšeni čin Božje ljubavi?

Pozivam vas da posebno promeditirate sedam posljednjih Isusovih riječi na križu. One nam kažu sve o smislu njegova života i smrti. Možete ih meditirati tijekom cijelog dana.

  1. „Oče oprosti im jer ne znaju što čine“ (Lk 23,34)

Koliko je potrebna ljubav da bi čovjek izgovorio ove riječi u trenutku kada ga čavlima pribijaju na križ!

Isuse daj mi snage da mogu oprosti onima koji mi zlo čine!

 

  1. „Danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23,43)

Izgovorena je oslobađajuća riječ trpećem i raspetom razbojniku. On je zadivljen zbog načina na koji Isus podnosi bol i oprašta. Prepoznaje u njemu Pomazanika i povjeri mu svoju sudbinu: „sjeti me se…“ Tu se već objavljuje pobjeda Raspetoga.

Isuse, primi me kod sebe, kada dođe čas da napustim ovu zemlju!

 

  1. „Ženo, evo ti sina“ (Iv 19,25-27)

Prije nego fizički napušta ovu zemlju, Isus se obratio svojoj Majci da joj povjeri ljubljenog učenika: Evo ti sina!, a ljubljenom učeniku povjeri Mariju: „Evo ti majke!“

Isuse, neka tvoja i naša majka Marija pomaže nam biti još više povezani s tobom!

 

  1. „Žedan sam!“ (Iv 19, 28)

Ovdje je žeđ izmorenog tijela, ali i žeđ srca koje komunicira ljubav svim ljudima!

Isuse, neka žeđ tvojeg srca budi žeđ našeg srca kako bismo ljubavi tvojoj uzvratili ljubav!

 

  1. „Dovršeno je!“ (Iv 19,30)

Sve što je Otac povjerio Sinu, sve, baš sve je ostvareno.

Isuse, dođi i dovrši u meni i po meni ono što mi je nebeski Otac povjerio!

 

  1. „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Mt 27,46)

Isus je od samog djetinjstva uronjen u molitvu psalama. Neposredno prije smrti citira Psalam 22. Psalam koji završava zahvalom onoga koji je bio uslišan.

Isuse, u velikoj muci zavapio si Ocu. Neka tvoj vapaj vodi i nas k Ocu, osobito u trenucima kušnje!

 

  1. „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“ (Lk 23,46)

Opet jedan citat psalma. Psalam 31. Isus izražava svoje povjerenje u Oca u trenutku kada prelazi k njemu.

Isuse, daj mi umrijeti s tobom u predanosti Očevoj volji !

 

Slika: George Inness – The Triumph at Calvary

vlc-odilon-singbo

Vlč. Odilon Singbo,
sveučilišni kapelan

Hrvatsko katoličko sveučilište
Ilica 242, HR-10000 Zagreb
E-mail:
sveucilisni.kapelan@unicath.hr
3. kat – soba 306A

Kratka biografija

ODILON-GBÈNOUKPO SINGBO rođen je 4. siječnja 1980. u selu Hondji, u afričkoj državi Benin, gdje je pohađao osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Porto-Novu, glavnom gradu Bénina.
U listopadu 2000. godine započinje duhovnu godinu u bogosloviji propedeutike sv. Josipa u Misseretu u Béninu. Nakon toga nastavio je svoju formaciju na bogosloviji "Msgr. Louis Parisot", gdje je studirao dvije godine filozofiju.
Nakon godine pastoralne prakse u Katoličkoj gimnaziji Glospe Lurdske u Porto-Novu, upućen je u Zagreb da ondje, kao stipendist Varaždinske biskupije, nastavi teološki studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2008. godine. Dana 15. kolovoza 2009. zaređen je za svećenika u svojoj matičnoj biskupiji u porto-Novu.

Sveučilišni kapelan u službi naviještanja i svjedočenja Evanđelja

Izlaganje na susretu Rektora i prorektora sa sveučilišnim nastavnicima i voditeljima stručnih službi 27. rujna 2016.

Naviještanje evanđelja različitim kulturama uključuje također njezino naviještanje profesionalnom, znanstvenom i akademskom svijetu. Riječ je o susretu vjere, razuma i znanosti, koji ima za cilj razviti nove pristupe i argumente u pogledu vjerodostojnosti, o kreativnoj apologetici koja će pomoći stvoriti veću otvorenost prihvaćanju evanđelja kod svih osoba. Kada se neke spoznaje i znanstvene kategorije preuzimaju u naviještanju poruke evanđelja, tada sáme te kategorije postaju sredstva evangelizacije; to je voda pretvorena u vino. A ono što je preuzeto ne samo da biva otkupljeno nego postaje oruđe Duha Svetoga za prosvjetljivanje i obnavljanje svijeta.

Iz apostolske pobudnice pape Franje Radost evanđelja, br. 132

Jedna od novosti ove akademske godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu je zasigurno otvorenje službe sveučilišne kapelanije. Sveučilišna kapelanija kao nova služba budi radost, ali i nejasnoću, jer nameće pitanje, što je zapravo to i zašto to? No, tko malo promatra djelovanje Crkve u akademskim krugovima lako može primijetiti da ona nastoji spajati vjeru i razum, znanje i duhovnost – duhovnost ovdje ne treba shvatiti isključivo kao neke pobožnosti kako ih primjećujemo po župama. Stoga treba odmah istaknuti ono što sveučilišna kapelanija nije:
- Ona nije zamjena za življenje vjere u župnim zajednicama kojima pripadaju pojedini profesori, djelatnici i studenti.
- Nije kontrolni aparat „nekog odozgo“ kojem treba kapelan polagati računa ili proslijediti informacije o unutarnjim, odnosno osobnim problemima koje nose profesori, djelatnici i studenti
- Nije služba koja se isključivo bavi studentima, već i profesorima
- Nije služba za osnivanje župe unutar sveučilišta
A što je onda kapelanska služba u kontekstu katoličkog sveučilišta?

Pročitaj više ...