Sveučilišna kapelanija

 


Betanija – mjesto razotkrivanja namisli srdaca

6. travnja 2020. Veliki ponedjeljak

Započeli smo veliki tjedan slavljenjem Muke Gospodnje tj. Cvjetnice. To je nedjelja njegove pobjede čiji vrhunac dolazi kroz vazmeno Trodnevlje. Danas se opet susrećemo s Isusom kod njegovih prijatelja, kod Lazara kojeg je uskrisio. Ovo druženje s Isusom jasno pokazuje zanimljivu dimenziju prijateljstva s Bogom. To prijateljstvo nosi uvijek znak vječnog zajedništva s Njim ovdje na zemlji i kasnije na Nebu. Nadalje, Bog ima sa svakim članom ove obitelji, ali sa svakim od nas poseban i jedinstveni odnos. Ovdje se vidi da s Bogom ne vrijedi logika mase, već zajednice u kojoj svatko ime svoje ime i svoje mjesto u Njegovom ljubećem srcu. No, svakome daje slobodu da upravlja svojim životom. Tako Betanija postaje mjesto gdje možemo razotkriti razne dimenzije prisutnih oko Isusa. Lazarova prisutnost znak je zahvalnosti onome koji ga je iz smrti vratio na život. Ta tiha prisutnost je često puta potrebno osobito u prijateljskim odnosima kada riječi ne uspiju opisati do kraja stanje srca. Martino gostoprimstvo pokazuje ljubav prema Prijatelju koji ih nikada nije napustio. Otvorenost srca prema drugome. Marijina gesta (uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom) poziva nas da gledamo na čovjeka-prijatelja kao onog koji zaslužuje najdragocjenije stvari koje imamo. Biti spreman dati sve, dati sebe (sebedarje) prijatelju, to je znak istinskog prijateljstva. Svaki član ove obitelji je pokazao posebnost svojeg prijateljskog odnosa s Kristom. Tako nam ovaj veliki tjedan otvara put prema promišljanju o specifičnosti našeg odnosa s Bogom. Da usred ove zdravstvene krize redefiniramo naš odnos s Bogom, svatko prema raspoloženju svojeg srca.

No, postoji i ona gotovo neprijateljska dimenzija: proračunata i koristoljubiva. To je Judin stav prividne brige za siromahe (Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: „Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac“). Ta dimenzija je i ponekad prisutna u našim odnosima kako prema Bogu tako i prema ljudima. Juda je bio spreman prodati dragocjenu pomast za trista denara. Jedan predmet za trista denara, ali je zato prodao prijatelja-učitelja i Boga za trideset srebrnjaka.

Draga braćo i sestre, postoje razni načini na koje možemo prodati sebe, drugog i Boga za trideset srebrnjaka. Nemojmo misliti da je samo Juda sposoban za to. Ako u ovim vremenima mislimo samo na sebe, samo na svoje interese, samo na svoje „prehrambene zalihe“ dok se drugi muče po bolnicama, ako se trenutno poput Jude bavimo samo kritizerstvom protiv onih koji se na razne načine izlažu radi dobra drugih, ako u svojim rukama držimo samo sudački štap kojim lupamo po drugima, smatrajući sebe jedinim pametnim u ovoj situaciji, prozivajući druge na odgovornost, a pritom se skrivam ne radeći ništa konkretno ni za koga… onda nisam bolji od Jude. Ovo vrijeme traži heroje poput Lazara, poput Marte, poput Marije. A papa Franjo je jučer pozvao mlade ovim riječima:

Pogledajte prave heroje koji ovih dana izlaze na vidjelo: oni nisu oni koji imaju slavu, novac i uspjeh, već oni koji daju sami sebe kako bi služili drugima… Najveća radost je reći „da“ ljubavi, bez „ako“ i bez „ali“. Kao što je to za nas učinio Isus.

Marija, Lazar, Marta učinili su isto. Postali su pored božanskog heroja Isusa ljudski heroji i primjeri. Juda je išao onim suprotnim putem. Koji je naš put?

 

vlč. Odilon Singbo

Sveučilišni kapelan

 


Palma: paradoks Božje pobjede

Braćo i sestre,

drago mi je što u ime svih vas mogu držati ovu palminu grančicu koja ima danas posebno značenje. Premda je u središtu današnje nedjelje spomen Muke Gospodnje, odnosno spomen na Gospodinov mesijanski ulazak u Jeruzalem, dozvolite da se kratko osvrnem na palminu grančicu koja je u ono vrijeme igrala veliku ulogu. Naime, čuli smo kako su Židovi ovom prigodom nosili grančice palme uz poklik Hosana Davidovu Sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! To je poklik pobjede i radosne proslave. Kako povezati pjesmu pobjede s činjenicom da se spominjemo Kristove muke danas. Ovdje smo opet suočeni s Božjim paradoksom. Naime, Isus je bio duboko svjestan onog što ga čeka tim ulaskom u Jeruzalem, i da će se uskoro okrenuti protiv njega neki od onih koji su mu pjevali Hosana. Prava pobjeda je ona koja nas vodi kroz razne tragedije. Božja pobjeda se ne ostvaruje bez drame sebedarja. Što je veća i možda duža drama, plodonosnija je i savršena pobjeda.

Značenje palme iz drugog konteksta nam može pomoći shvatiti tu Božju logiku. Ne bih htio forsirati tumačenje palme. No, dozvolite da s vama dijelim što za narod afrički znači palma. Ovdje držim jednu grančicu palme iz Benina koji su prijatelji donijeli prije par godina, posadili kao svoj kućni ukras, što im dobro raste. Prije svega trebamo razlikovati palmu od kokosa. Vidim da mnogi ovdje miješaju ta dva stabla. Razumljivo, jer je teško razlikovati kokosove i palmine grančice. Glede palme, u Africi, točnije u Beninu se smatra drvom bogatstva. Naime, sve na palmi je korisno. Najprije njezine grane služe za pokrivanje krova naših koliba, dok grede od palminog drveta služe za krovište. Od istog drva se može uzeti sok, što služi za pečenje rakije. Datulje od palme služe za palmino ulje, ali i za posebno ulje kojim ljudi obično štite tijelo. Ostatci koji ispadaju, obično se koriste da se uloži vatra. To najviše koriste kovači, jer vatra od svega toga duže izdrži. Da ne nabrajam još druge koristi. Sjećam se da je na dan moje mlade mise, među prinosnim darovima bila palma. A zbor mi nju je predala uz ove riječi: Kao što na palmi ništa nije beskorisno, već bogato, tako neka tvoje svećeništvo po Božjoj milosti bude plodno i korisno Božjem narodu poput palme.

Zašto sam imao potrebu ovo kratko opisati dok slavimo Cvijetnicu? Zato da bismo shvatili da ono što su Židovi koristili za Isusov ulazak u Jeruzalem ima zaista bogato značenje. A danas kada se nalazimo u nemogućnosti da svečano proslavimo ovaj dan, postoji jedan drugi način, a to je da shvatimo da je naš život – bez obzira na sve probleme i poteškoće – poput palme. Ako narod afrički može prepoznati u takvom drvetu toliko smisla i značenja, koliko li je tek naš život prepun bogatstva i smisla. Danas, uz poklik pobjede Hosana, uzdignimo naše živote kao dragocjene palme Bogu na slavu. Isus hoda s nama usred naših krhkosti i osjećaja nemoći. On se angažirao za nas i učinio ovu našu povijest punom značenja. Smatram da smo stoga poseban naraštaj, jer ćemo jednog dana – ako se Boga držimo – zaista pjevati pjesme pobjede, a na kraju našeg zemaljskog putovanja, moći ćemo biti u onom mnoštvu koje opisuje knjiga Otkrivenja ovim riječima:

„Eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iza glasa: ‘Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!’“ (Otk 7,9)         

vlč. Odilon Singbo
Sveučilišni kapelan

vlc-odilon-singbo

Vlč. Odilon Singbo,
sveučilišni kapelan

Hrvatsko katoličko sveučilište
Ilica 242, HR-10000 Zagreb
E-mail:
sveucilisni.kapelan@unicath.hr
3. kat – soba 306A

Kratka biografija

ODILON-GBÈNOUKPO SINGBO rođen je 4. siječnja 1980. u selu Hondji, u afričkoj državi Benin, gdje je pohađao osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Porto-Novu, glavnom gradu Bénina.
U listopadu 2000. godine započinje duhovnu godinu u bogosloviji propedeutike sv. Josipa u Misseretu u Béninu. Nakon toga nastavio je svoju formaciju na bogosloviji "Msgr. Louis Parisot", gdje je studirao dvije godine filozofiju.
Nakon godine pastoralne prakse u Katoličkoj gimnaziji Glospe Lurdske u Porto-Novu, upućen je u Zagreb da ondje, kao stipendist Varaždinske biskupije, nastavi teološki studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2008. godine. Dana 15. kolovoza 2009. zaređen je za svećenika u svojoj matičnoj biskupiji u porto-Novu.

Sveučilišni kapelan u službi naviještanja i svjedočenja Evanđelja

Izlaganje na susretu Rektora i prorektora sa sveučilišnim nastavnicima i voditeljima stručnih službi 27. rujna 2016.

Naviještanje evanđelja različitim kulturama uključuje također njezino naviještanje profesionalnom, znanstvenom i akademskom svijetu. Riječ je o susretu vjere, razuma i znanosti, koji ima za cilj razviti nove pristupe i argumente u pogledu vjerodostojnosti, o kreativnoj apologetici koja će pomoći stvoriti veću otvorenost prihvaćanju evanđelja kod svih osoba. Kada se neke spoznaje i znanstvene kategorije preuzimaju u naviještanju poruke evanđelja, tada sáme te kategorije postaju sredstva evangelizacije; to je voda pretvorena u vino. A ono što je preuzeto ne samo da biva otkupljeno nego postaje oruđe Duha Svetoga za prosvjetljivanje i obnavljanje svijeta.

Iz apostolske pobudnice pape Franje Radost evanđelja, br. 132

Jedna od novosti ove akademske godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu je zasigurno otvorenje službe sveučilišne kapelanije. Sveučilišna kapelanija kao nova služba budi radost, ali i nejasnoću, jer nameće pitanje, što je zapravo to i zašto to? No, tko malo promatra djelovanje Crkve u akademskim krugovima lako može primijetiti da ona nastoji spajati vjeru i razum, znanje i duhovnost – duhovnost ovdje ne treba shvatiti isključivo kao neke pobožnosti kako ih primjećujemo po župama. Stoga treba odmah istaknuti ono što sveučilišna kapelanija nije:
- Ona nije zamjena za življenje vjere u župnim zajednicama kojima pripadaju pojedini profesori, djelatnici i studenti.
- Nije kontrolni aparat „nekog odozgo“ kojem treba kapelan polagati računa ili proslijediti informacije o unutarnjim, odnosno osobnim problemima koje nose profesori, djelatnici i studenti
- Nije služba koja se isključivo bavi studentima, već i profesorima
- Nije služba za osnivanje župe unutar sveučilišta
A što je onda kapelanska služba u kontekstu katoličkog sveučilišta?

Pročitaj više ...