Sveučilišna kapelanija

 


Stvoreni smo od Boga, stvoreni smo za zajedništvo, a ne sebičnost

Dragi studenti, nastavnici i djelatnici Hrvatskog katoličkog sveučilišta, draga braćo i sestre,

lik svetoga Josipa pun je iznenađenja, zapravo izaziva divljenje, a ponekad se čovjek može posramiti, ako uspoređuje svoj život s Josipovim. Naime, Bog je dao jasne upute Josipu kako treba postupiti u raznim situacijama. A Josip, bez prigovora, bez riječi sluša, posluša. Nije li naša prva reakcija obično postavljanje raznih pitanja Bogu? Obrazloženje s mnoštva riječi zašto se ne slažemo s ovim ili onim? A Josip šuti, šuti i djeluje. Pretvorio je svoj život u pustinju u kojoj jasno čuje Božji glas. Josipov glas kroz šutnju i djelovanje postaje glasniji, učinkovitiji od svih ljudskih riječi. Ova pandemija pretvorila je naše ulice u pustinju, i jasno možemo napokon čuti Božji glas, i doći do nekoliko zaključaka kako za osobni život, tako i za društveni život: Stvoreni smo od Boga, stvoreni smo za zajedništvo, a ne sebičnost.

Ova Josipova šutnja i izvršavanje Božjeg nauma, postaje za sve nas putokaz do Boga i čovjeka, da naučimo da je svaki život upravo susretište Boga i čovjeka.

U današnjem evanđeoskom odlomku, nalazimo jednu utješnu i znakovitu rečenicu koja je upućena Josipu, ali i svima nama. Naime, Anđeo se Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.“ Da, čovječe, ne boj se uzeti Mariju i Isusa k sebi!

Svjestan sam da su mnogi morali odustati od mnogo toga što su planirali, i s tugom i nemoći promatraju ovaj događaj i sve što gube. Škole, fakulteti, neke trgovine, poslovni prostori itd. zatvoreni su zbog zdravstvenih mjera. Ali, braćo i sestre, ne bojte se uključiti Isusa sada, na poseban način u svoj život!

Svjestan sam da su se mnoga djeca ovih dana veselila što će slaviti rođendane ili neke posebne događaje sa svojim roditeljima i prijateljima. Ali iz raznih razloga, nemaju roditelje uza se. Draga djeco, ne bojte se slaviti s Isusom. On će dati snage da sve ovo prođe i da svi zajedno još radosnije slavimo razne događaje.

Svjestan sam da je mnogim našim starijima i bolesnima uskraćen posjet njihovih najmilijih. I vas molim, osluškujte anđeoski glas upućen svetom Josipu, pa i vama: Ne bojte se. Puno tog teškog ste već proživjeli kroz vaš cijenjen život, sada je vrijeme da pojačate molitvu za svoju djecu.

Promatrao sam sinoć lica mnogih vjernika koji su od svog župnika dobili tužnu vijest otkazivanja liturgijskih slavlja zbog nastale situacije. Teško je to. I kao što se pitala jedna naša djelatnica: „Isuse, što ako je to moja posljednja misa s Hostijom?“. No, Bog nikada ne ostavlja svoje. Ne bojte se!

Svjestan sam i znam da ima među vama koji ste već dobili otkaz na poslu. Ne bojte se, zagovor svetoga Josipa će sigurno donijeti vedrije i radosnije vijesti.

Ova nam je situacija omogućila da nanovo otkrijemo ljepotu zajedništva. Zapravo ljepotu onog što znači biti obitelj poput Josipa, Marije i Isusa. I kao što je jutros pisala jedna naša profesorica: „Velika vam hvala što se borite, probijate kroz oblake nesigurnosti da biste nam rasvijetlili prostor i omogućili da se skupa saberemo u zajedništvo. To nam je više nego ikad potrebno.“ Ove riječi izgovaram i ja svima vama izoliranima, dragim medicinskim djelatnicima i njihovim obiteljima, oboljelima.

Slaviti svetkovinu svetog Josipa u ovakvim vremenima, ima poseban počet, jer Josip je slika pouzdanja u Boga usred nevolje, uzor aktivnog i promišljenog djelovanja i solidarnosti sa svojom obitelji, znak sabranosti pred Bogom i predanja Bogu, primjer prepoznavanja Anđela Božjeg i djelovanja prema njegovim smjernicama. Stoga, dok danas slavimo tako velikog sveca, pokušajmo manje pričati, manje paničariti, a više djelovati, odnosno više se otvarati Božjim nadahnućima kroz molitve. Upravo nam je sada najpotrebnije zagovor svetog

Josipa dok je cijeli svijet suočen s ovim virusom. Budimo ljudi, budimo Božji ljudi. A ti sveti Josipe, zagovaraj nas! Amen!

 


Sveti Josipe, zagovaraj nas!

Postoje sveci koji nas na neki način obilježe ne toliko zbog njihove popularnosti, već zbog nekih osobnih ili povijesnih okolnosti koje su vezane uz njihov ili naš život. Vjerujem da je za Hrvatsku jedan od takvih svetaca upravo sveti Josip kojeg Crkva danas slavi, kao zaručnika Marijina. Dobro nam je poznato da je odlukom Hrvatskog sabora iz 1687. godine, proglašen zaštitnikom hrvatskog naroda. Mnoge su župe njemu posvećene diljem Lijepe naše, a odlukom Hrvatske biskupske konferencije 15. travnja 1987., crkva svetog Josipa u Karlovcu-Dubovcu postala je nacionalno svetište svetog Josipa Crkve u Hrvata.

Dok ga danas slavimo, valja primijetiti da prema evanđelistima sveti Josip nije ništa govorio. Samo je činio. Više je sanjao, nego išta govorio. Zapravo je uvijek je bio aktivan, ali ne riječima, već svojim djelima. Možemo se kao prvi zaključak za naš osobni život pitati jesmo li možda u društvu koje je više sklono blebetati, a manje djelovati? Ili jesmo li sami postali više ljudi koji vole pričati, a ne djeluju previše, ili poput Josipa nastojimo manje govoriti, a više pričati? Možda nam je ovo vrijeme pandemije koronavirusa upravo prilika da zaista manje širimo beznađe, paniku svojim riječima, a više djelujemo u duhu solidarnosti prema zdravstvenim djelatnicima, oboljelima moleći zagovor svetog Josipa.

Nadalje, Josipov život je uvijek bio život raznih dilema i donošenja konkretnih odluka. Naime, Mariji, koja ne pozna muža objavljeno je da će roditi sina, da će biti majka onog kojega su svi iščekivali. Josip, zaručnik Marijin nalazi se pred dilemom. Treba li predati Mariju sramoti kamenovanja kako je propisano u zakonu ili pak nju štititi unatoč mogućoj kazni njemu samome. Svatko od njih prolazi kroz izazovnu situaciju koja zahtjeva vjeru i čvrsto pouzdanje da će sve dobro završiti. Pred životnim dilemama, pozvani smo dakle poput Josipa se s Bogom savjetovati u tišini molitve. A kada u svojem srcu upoznajemo Božju volju, odlučno krenuti u djelovanje. Ovo je vrijeme upravo vrijeme raznih dilema i donošenja odluka kako za sebe tako i za cijelo društvo koje je paralizirala pandemija. Što nam preostaje, nego staviti se u Josipovu školu molitve i osluškivanja Božjih uputa.

Evanđelist Luka nam kaže kako anđeo Božji smiruje Josipa u trenutku temeljne odluke: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus.“ Potrebno je dakle poput Josipa čuti glas anđela. A svi smo okruženi Božjim anđelima koji nam se objavljuju u raznim oblicima i u raznim prigodama. Takvi anđeli mogu nam biti naši ukućani, kolege i kolegice na poslu, neki uobičajeni prolaznici, ljudi s kojima smo na putu itd. Uvijek smo okruženi anđelima. No, pitanje je koliko smo otvoreni primijetiti ih ili poput svetog Josipa slušati njihov poziv na smirenje „Ne boj“ i njihove upute za daljnji hod kroz ovo čudno vrijeme.

Josip je, dakle, slika pouzdanja u Boga usred nevolje, uzor aktivnog i promišljenog djelovanja, znak sabranosti pred Bogom i predanja Bogu, primjer prepoznavanja anđela Božjeg i djelovanja prema njegovim smjernicama. Stoga, dok danas slavimo tako velikog sveca, pokušajmo manje pričati, a više djelovati, odnosno više se otvarati Božjim nadahnućima. Upravo nam je sada najpotrebnije zagovor svetog Josipa dok je cijeli svijet suočen s koronavirusom.

Sveti Josipe, moli za nas i zagovaraj nas!

 

vlč. Odilon Singbo, sveučilišni kapelan

 

Fotografija s naslovnice: Karmelblumen

vlc-odilon-singbo

Vlč. Odilon Singbo,
sveučilišni kapelan

Hrvatsko katoličko sveučilište
Ilica 242, HR-10000 Zagreb
E-mail:
sveucilisni.kapelan@unicath.hr
3. kat – soba 306A

Kratka biografija

ODILON-GBÈNOUKPO SINGBO rođen je 4. siječnja 1980. u selu Hondji, u afričkoj državi Benin, gdje je pohađao osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Porto-Novu, glavnom gradu Bénina.
U listopadu 2000. godine započinje duhovnu godinu u bogosloviji propedeutike sv. Josipa u Misseretu u Béninu. Nakon toga nastavio je svoju formaciju na bogosloviji "Msgr. Louis Parisot", gdje je studirao dvije godine filozofiju.
Nakon godine pastoralne prakse u Katoličkoj gimnaziji Glospe Lurdske u Porto-Novu, upućen je u Zagreb da ondje, kao stipendist Varaždinske biskupije, nastavi teološki studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2008. godine. Dana 15. kolovoza 2009. zaređen je za svećenika u svojoj matičnoj biskupiji u porto-Novu.

Sveučilišni kapelan u službi naviještanja i svjedočenja Evanđelja

Izlaganje na susretu Rektora i prorektora sa sveučilišnim nastavnicima i voditeljima stručnih službi 27. rujna 2016.

Naviještanje evanđelja različitim kulturama uključuje također njezino naviještanje profesionalnom, znanstvenom i akademskom svijetu. Riječ je o susretu vjere, razuma i znanosti, koji ima za cilj razviti nove pristupe i argumente u pogledu vjerodostojnosti, o kreativnoj apologetici koja će pomoći stvoriti veću otvorenost prihvaćanju evanđelja kod svih osoba. Kada se neke spoznaje i znanstvene kategorije preuzimaju u naviještanju poruke evanđelja, tada sáme te kategorije postaju sredstva evangelizacije; to je voda pretvorena u vino. A ono što je preuzeto ne samo da biva otkupljeno nego postaje oruđe Duha Svetoga za prosvjetljivanje i obnavljanje svijeta.

Iz apostolske pobudnice pape Franje Radost evanđelja, br. 132

Jedna od novosti ove akademske godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu je zasigurno otvorenje službe sveučilišne kapelanije. Sveučilišna kapelanija kao nova služba budi radost, ali i nejasnoću, jer nameće pitanje, što je zapravo to i zašto to? No, tko malo promatra djelovanje Crkve u akademskim krugovima lako može primijetiti da ona nastoji spajati vjeru i razum, znanje i duhovnost – duhovnost ovdje ne treba shvatiti isključivo kao neke pobožnosti kako ih primjećujemo po župama. Stoga treba odmah istaknuti ono što sveučilišna kapelanija nije:
- Ona nije zamjena za življenje vjere u župnim zajednicama kojima pripadaju pojedini profesori, djelatnici i studenti.
- Nije kontrolni aparat „nekog odozgo“ kojem treba kapelan polagati računa ili proslijediti informacije o unutarnjim, odnosno osobnim problemima koje nose profesori, djelatnici i studenti
- Nije služba koja se isključivo bavi studentima, već i profesorima
- Nije služba za osnivanje župe unutar sveučilišta
A što je onda kapelanska služba u kontekstu katoličkog sveučilišta?

Pročitaj više ...