Sveučilišna kapelanija

 


Održana prva adventska tribina na MS Teamsu

Ovogodišnji, po svemu drugačiji, advent na našem sveučilištu ima još jednu novost. Zbog epidemioloških mjera tradicionalne adventske tribine održavaju se na daljinu, putem platforme Microsoft Teams. Prva takva, održana u četvrtak 3. prosinca, imala je obilježja Biblijske večeri ili, kako je to primijetio organizator i moderator sveučilišni kapelan vlč. Odilon Singbo, Biblijskog podneva. Naime, tribini se upravo oko podneva po lokalnom vremenu pridružio njegov gost i sugovornik vlč. dr. sc. Mladen Horvat. Vlč. Horvat je župnik župe Naše Gospe Kraljice Hrvata u Torontu u Kanadi, profesor u St. Peter’s Seminary biskupije London – Ontario, ujedno velik prijatelj i promotor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u dijaspori.  

Na samom početku vlč. Horvat prisjetio se kako je u siječnju ove godine sa svojim studentima problematizirao pojam distance u Levitskom zakoniku: “Ni dva mjeseca poslije, distanca je postala naša svakodnevica. Pandemija nas neprestano prisiljava mijenjati se i pronaći nove načine ponašanja. Ona nas sama po sebi neće učiniti boljima, ali ako razmislimo o svemu što smo do nedavno podrazumijevali, pruža nam nove mogućnosti i potiče nas na moralno obraćenje pameti i srca.” Upravo je obraćenje ono na što su pozivali Ivan Krstitelj i Isus Krist: “Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” (usp. Mt 3, 1-2 i Mt 4, 12-17). “Ako se kraljevstvo nebesko približilo”, nastavio je vlč. Horvat, “onda je to stvarnost o kojoj se može govoriti. Potrebno je obratiti svoja razmišljanja i osjećaje, a potom i ponašanje da bi se doživjela punina tog kraljevstva.”

Odgovor na pitanje što je, odnosno gdje je kraljevstvo nebesko, gost je pronašao u Matejevom evanđelju. “U Govoru na gori Isus ističe kako je kraljevstvo nebesko stvarnost sadašnjeg trenutka, ali se potpuno ostvaruje tek u budućnosti (Mt 5, 1-10). Prostorne dimenzije kraljevstva spominjemo se u molitvi Očenaša kad molimo: Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje… (Mt 6, 9-13), a Isus je kroz niz prispodobi objasnio logiku rađanja, rasta i ispunjenja kraljevstva nebeskog u životu svakoga od nas.”

U razgovoru sa sveučilišnim kapelanom, vlč. Horvat došao je do zaključka kako klicu kraljevstva nebeskog dobivamo milošću Božjom u Crkvi po sakramentima, da bi našim trudom raslo i razvijalo se do punine uzrasta. “Ta punina i veličina sastoji se u tome koliko je čovjek spreman biti mali, poput djeteta, baš kako je Isus rekao: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” (Mt 18, 3)

Na to nas podsjeća i sam blagdan Božića pa nam na našem putu do Boga Djeteta ovakve tribine učvršćuju volju, hrabre nadu i osnažuju zajedništvo. Druga je na redu sljedećeg četvrtka 10. prosinca u 18 sati, kada će se na Microsoft Teamsu iz Rima javiti vlč. Marko Vuković.

 


U Argumentima o duhovnoj pripravi za proslavu Božića

O smislu došašća, vrstama i načinima bdjenja te o što boljoj pripravi za blagdan Kristova rođenja bilo je riječi u emisiji Argumenti Hrvatskog katoličkog radija, u utorak, 1. prosinca.

 

Župnik Župe sv. Blaža u Zagrebu vlč. Borna Puškarić upozorio je da smo u došašću pozvani raditi ono što nam Crkva preporuča – ući u to liturgijsko vrijeme kao u vrijeme jedne radosne ozbiljnosti. “Potrebno je imati jednu ozbiljnost te svjesni da smo pozvani biti povedeni od Crkve na vrijeme pripreme, čišćenja i bdjenja, ali upravo u perspektivi radosti. To naše iščekivanje je čvrsto vezano uz našu svijest da nije uzaludno nego ima svoj kraj. Odnosno, mi znamo što iščekujemo – upravo tu sigurnost da je Božić i ove godine zapravo trenutak kada nam Krist dolazi u susret.”

Vlč. Borna Puškarić

Tumačeći zašto priprava za advent traje četiri tjedna, vlč. Puškarić je naglasio da su u povijesti liturgije svi veći blagdani imali svojevrsnu vigiliju ili bdijenje.” Zašto? Zato što se čovjek za važan duhovni sadržaj treba pripremiti. Mi smo takva bića, ograničena i vezana uz mnoge stvari, primjerice mnoge navezanosti s naše strane, zatvorenosti u sebe, opterećenosti, neuredan život…

Stupnjevitost četiri tjedna došašća nam pomaže da se ipak možemo jednostavnije aklimatizirati. Pa treba se postići i pravu ‘duhovnu temperaturu’, da bismo doista mogli ući na Božić s tim raspoloženjem i zato nam treba nekoliko tjedana priprave.

Autentičnije slavlje adventa i Božića

Studentski kapelan Hrvatskoga katoličkog sveučilišta vlč. Odilon Singbo rekao je kako u ovoj pandemiji ima i dobrih strana: “Mislim da ćemo kroz ovo vrijeme napokon moći na ispravan način slaviti advent, a kasnije i Božić. Ponekad smo sveli adventsko vrijeme na blještavilo i različite aktivnosti koje možda nemaju toliko veze niti s Bogom a još manje s adventom. Tako da smo sada, kada smo ipak zakinuti za to, pozvani vratiti se u svoju nutrinu i otkriti ljepotu toga vremena i, prije svega, unutarnjeg stava produhovljenja, a ne posvjetovnjenja. To je prednost ovoga vremena.”

Prošle godine sam u Beninu ponovno vidio koliko mi nedostaje slijepa predanost Bogu, koju sam davno imao u Africi, iako nisam imao materijalno bogatstvo. Bog na Božić dolazi k nama i to je izvor prave, istinske radosti”, dodao je vlč. Singbo.

Došašće u pokori i bdijenju

Vlč. Odilon Singbo

Tekst: IKA.HKM.HR

Na pitanje o došašću kao vremenu pokore, vlč. Puškarić je napomenuo da ljubičasta boja u liturgiji označava i pokoru, ali i bdjenje. Ujedno je naglasio da, po uputama Direktorija, kićenje crkve u nedjeljama adventa treba biti skromnije. Govoreći pak o smislu adventskog odricanja od nečega što si možemo priuštiti, vlč. Puškarić je naglasio da je zahvalan čovjek, koji zna da mu je sve darovano, spreman darivati i drugima: “Čini mi se da sada, Bogu hvala, sve više otkrivamo upravo tu važnost dijeljenja i darivanja, ali iz istinskih polazišnih točaka. Dakle, ne iz nekih svjetovnih polazišnih točaka i koje su zapravo određena oholost, nego radosno darujem jer znam da imam više nego sam zaslužio.”

Posebna je tema bila strah današnjega čovjeka od smrti. Vlč. Singbo potvrdio je da je ova epidemija otkrila zajedničku ljudsku ranjivost. “Bili smo uvjereni da smo nedodirljivi, ali očito nije tako. Nespremni smo za suočavanje sa smrću, jer smo navezani na svašta. Iz razgovora liječnika s bolesnicima na kisiku ili prije respiratora otkriva “Bili smo uvjereni da smo nedodirljivi, ali očito nije tako. Nespremni smo za suočavanje sa smrću, jer smo navezani na svašta. Iz razgovora liječnika s bolesnicima na kisiku ili prije respiratora otkriva se njihov velik strah od smrti. A mi kao vjernici znamo da smrću ne idemo u ništavilo, nego Isusu u zagrljaj”, zaključio je vlč. Singbo.se njihov velik strah od smrti. A mi kao vjernici znamo da smrću ne idemo u ništavilo, nego Isusu u zagrljaj”, zaključio je vlč. Singbo.

vlc-odilon-singbo

Vlč. Odilon Singbo,
sveučilišni kapelan

Hrvatsko katoličko sveučilište
Ilica 242, HR-10000 Zagreb
E-mail:
sveucilisni.kapelan@unicath.hr
3. kat – soba 306A

Kratka biografija

ODILON-GBÈNOUKPO SINGBO rođen je 4. siječnja 1980. u selu Hondji, u afričkoj državi Benin, gdje je pohađao osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Porto-Novu, glavnom gradu Bénina.
U listopadu 2000. godine započinje duhovnu godinu u bogosloviji propedeutike sv. Josipa u Misseretu u Béninu. Nakon toga nastavio je svoju formaciju na bogosloviji "Msgr. Louis Parisot", gdje je studirao dvije godine filozofiju.
Nakon godine pastoralne prakse u Katoličkoj gimnaziji Glospe Lurdske u Porto-Novu, upućen je u Zagreb da ondje, kao stipendist Varaždinske biskupije, nastavi teološki studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2008. godine. Dana 15. kolovoza 2009. zaređen je za svećenika u svojoj matičnoj biskupiji u porto-Novu.

Sveučilišni kapelan u službi naviještanja i svjedočenja Evanđelja

Izlaganje na susretu Rektora i prorektora sa sveučilišnim nastavnicima i voditeljima stručnih službi 27. rujna 2016.

Naviještanje evanđelja različitim kulturama uključuje također njezino naviještanje profesionalnom, znanstvenom i akademskom svijetu. Riječ je o susretu vjere, razuma i znanosti, koji ima za cilj razviti nove pristupe i argumente u pogledu vjerodostojnosti, o kreativnoj apologetici koja će pomoći stvoriti veću otvorenost prihvaćanju evanđelja kod svih osoba. Kada se neke spoznaje i znanstvene kategorije preuzimaju u naviještanju poruke evanđelja, tada sáme te kategorije postaju sredstva evangelizacije; to je voda pretvorena u vino. A ono što je preuzeto ne samo da biva otkupljeno nego postaje oruđe Duha Svetoga za prosvjetljivanje i obnavljanje svijeta.

Iz apostolske pobudnice pape Franje Radost evanđelja, br. 132

Jedna od novosti ove akademske godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu je zasigurno otvorenje službe sveučilišne kapelanije. Sveučilišna kapelanija kao nova služba budi radost, ali i nejasnoću, jer nameće pitanje, što je zapravo to i zašto to? No, tko malo promatra djelovanje Crkve u akademskim krugovima lako može primijetiti da ona nastoji spajati vjeru i razum, znanje i duhovnost – duhovnost ovdje ne treba shvatiti isključivo kao neke pobožnosti kako ih primjećujemo po župama. Stoga treba odmah istaknuti ono što sveučilišna kapelanija nije:
- Ona nije zamjena za življenje vjere u župnim zajednicama kojima pripadaju pojedini profesori, djelatnici i studenti.
- Nije kontrolni aparat „nekog odozgo“ kojem treba kapelan polagati računa ili proslijediti informacije o unutarnjim, odnosno osobnim problemima koje nose profesori, djelatnici i studenti
- Nije služba koja se isključivo bavi studentima, već i profesorima
- Nije služba za osnivanje župe unutar sveučilišta
A što je onda kapelanska služba u kontekstu katoličkog sveučilišta?

Pročitaj više ...