Sveučilišna kapelanija

 


Tijelovo

tijelovo-0

Svečanim procesijama mnogi vjernici danas iskazuju štovanje i poklonstvo Isusu prisutnom u sakramentu Euharistije! Danas slavimo Tijelovo! Kad bolje promatramo kršćanski život, puno toga bi ostalo prazno i besmisleno, da se Isus samo utjelovio, činio čuda, a da nemamo kako aktualizirati njegov život u našoj svakodnevici. Sam je ostavio Euharistiju kao trajni spomen, trajnu aktualnost njegove prisutnosti. Sveta euharistija je zapravo neusporediv dar, jer sam Bog silazi u nas, u naš život, u naše tijelo, u našu dušu. Na taj način već na zemlji imamo opipljivo zajedništvo sa Stvoriteljem, i da nam na zemaljskom putu ne nedostaje snaga.

Sakrament euharistije je zapravo ono lijepo koje silazi u prljavo – time mislim najprije na sebe kao biće ponekad puno prljavštine zbog grijeha i slabosti. Dakle ono lijepo silazi u prljavo da ga učini čistim i lijepim. Stoga je krivo gledati na euharistiju isključivo kao sakrament čistih, bezgrešnih. A tko je zapravo bez grijeha? On je ljekovit sakrament koji nam daje snagu na putu života i zalog buduće slave.

Leon Bloy, veliki francuski pisac jednom je napisao ove retke: „Bacih pogled na svoju unutarnju kuću, jadan pogled…, i primijetih da je puna prašina i prljavština. Svugdje je bilo nešto poput smrada truleži… Nisam se usudio pogledati u najtamnije dijelove, a u onim manje tamnima, primijetih užasne starije i novije mrlje koje su me podsjetile da sam masakrirao veliki broj nevinih, s užasnom okrutnošću. Naši su zidovi bili prepuni štetočine koje su tekle poput hladnih kapi. Podsjetile su me na suze tolikih jadnih ljudi koji su me uzaludno preklinjali jučer i prekjučer i kojima nisam pomogao. Zaista, treba biti Bog, da bi bez strah ušao u takvu kuću.“ U duhu ovih riječi i kada je u pitanju Euharistija, nismo dovoljno lijepi, nismo dovoljno čisti, dovoljno dostojni, ali nam se Bog svejedno daruje, sjedinjuje s nama čitavim svojim bićem. Međutim, vjernik koji misli da mu nije baš potreban taj sakrament da bi živio svoj zemaljski život, očito ne razumije dubinu te Božje geste prema čovjeku. Ne shvaća da je potrebno dopustiti Uskrslom Gospodinu da uđe u sve ponore naše duše da ih pomete svojom ljubavlju. Što se mene tiče, gledajući koliko prašina ima ponekad na mojoj duši, koliko tama često puta grijeh baca na nju, užasne mrlje – starije kao i novije – koje se stvaraju na njoj, i primijetivši ponekad nedostatak ljubavi u njoj, biram ovo: držati se ruke naše nebeske majke Marije i pričestiti se što češće tijelom njezinog Sina čija milost može sve obnoviti u meni.

A vi dragi moji, činite što vam je volja. Ali vas svakako molim, ako vjerujete imalo u Boga – a vjerujem da vjerujete – dozvolite mu da vas vodi, pa čak kada imate osjećaj da nema izlaza. Jer vaše srce, koliko god bilo razočarano i puno gorčina, može iskusiti temeljno ispunjenje tek u sakramentu euharistije. A ako zbog nekih životnih okolnosti ne možete pristupiti stolu Gospodnjem, vaše sudjelovanje na svetoj misi neka bude u punom raspoloženju, i duhovnom pričešću ćete dobiti milost Božje blizine. Dovoljno je prisjetiti se raznih euharistijskih čuda pa i onog nama bližeg u Ludbregu i čovjek može pronaći nadu, snagu i uvjerenje da ga Bog nije napustio. Stvoritelj neba i zemlje, neprestano nam se daruje u kruhu i vinu. No, našoj previše razumskoj logici je to prejednostavno da bi bilo istinito. A on nam danas posebno poručuje: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.« Pratila te snaga euharistijskog kruha!   

 

 


Te Deum

Hvaljen Isus i Marija!

Iz tjedna u tjedan približavamo se kraju još jedne akademske godine. Svjestan sam to nimalo ne znači ljetni odmor, već početak muke po ispitima. No, uz Božju pomoć sve će dobro proći.

Što se tiče tjedna koji nam dolazi, uz redovite duhovne sadržaje u našoj kapelici, pozivam vas na svetu misu TE DEUM koja je već najavljena za petak (9.6.) u 16 sati u našoj kapelici da zajedno zahvaljujemo Gospodinu na svemu što smo prošli kroz ovu akademsku godinu.

Želeći vam blagoslovljen vikend i plodonosnu svetkovinu Duhova, molim Gospodina da vas prati u svemu što radite!

 

vlč. Odilon Singbo
sveučilišni kapelan

vlc-odilon-singbo

Vlč. Odilon Singbo,
sveučilišni kapelan

Hrvatsko katoličko sveučilište
Ilica 242, HR-10000 Zagreb
E-mail:
sveucilisni.kapelan@unicath.hr
3. kat – soba 306A

Kratka biografija

ODILON-GBÈNOUKPO SINGBO rođen je 4. siječnja 1980. u selu Hondji, u afričkoj državi Benin, gdje je pohađao osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Porto-Novu, glavnom gradu Bénina.
U listopadu 2000. godine započinje duhovnu godinu u bogosloviji propedeutike sv. Josipa u Misseretu u Béninu. Nakon toga nastavio je svoju formaciju na bogosloviji "Msgr. Louis Parisot", gdje je studirao dvije godine filozofiju.
Nakon godine pastoralne prakse u Katoličkoj gimnaziji Glospe Lurdske u Porto-Novu, upućen je u Zagreb da ondje, kao stipendist Varaždinske biskupije, nastavi teološki studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2008. godine. Dana 15. kolovoza 2009. zaređen je za svećenika u svojoj matičnoj biskupiji u porto-Novu.

Sveučilišni kapelan u službi naviještanja i svjedočenja Evanđelja

Izlaganje na susretu Rektora i prorektora sa sveučilišnim nastavnicima i voditeljima stručnih službi 27. rujna 2016.

Naviještanje evanđelja različitim kulturama uključuje također njezino naviještanje profesionalnom, znanstvenom i akademskom svijetu. Riječ je o susretu vjere, razuma i znanosti, koji ima za cilj razviti nove pristupe i argumente u pogledu vjerodostojnosti, o kreativnoj apologetici koja će pomoći stvoriti veću otvorenost prihvaćanju evanđelja kod svih osoba. Kada se neke spoznaje i znanstvene kategorije preuzimaju u naviještanju poruke evanđelja, tada sáme te kategorije postaju sredstva evangelizacije; to je voda pretvorena u vino. A ono što je preuzeto ne samo da biva otkupljeno nego postaje oruđe Duha Svetoga za prosvjetljivanje i obnavljanje svijeta.

Iz apostolske pobudnice pape Franje Radost evanđelja, br. 132

Jedna od novosti ove akademske godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu je zasigurno otvorenje službe sveučilišne kapelanije. Sveučilišna kapelanija kao nova služba budi radost, ali i nejasnoću, jer nameće pitanje, što je zapravo to i zašto to? No, tko malo promatra djelovanje Crkve u akademskim krugovima lako može primijetiti da ona nastoji spajati vjeru i razum, znanje i duhovnost – duhovnost ovdje ne treba shvatiti isključivo kao neke pobožnosti kako ih primjećujemo po župama. Stoga treba odmah istaknuti ono što sveučilišna kapelanija nije:
- Ona nije zamjena za življenje vjere u župnim zajednicama kojima pripadaju pojedini profesori, djelatnici i studenti.
- Nije kontrolni aparat „nekog odozgo“ kojem treba kapelan polagati računa ili proslijediti informacije o unutarnjim, odnosno osobnim problemima koje nose profesori, djelatnici i studenti
- Nije služba koja se isključivo bavi studentima, već i profesorima
- Nije služba za osnivanje župe unutar sveučilišta
A što je onda kapelanska služba u kontekstu katoličkog sveučilišta?

Pročitaj više ...