Svečano obilježavanje Dana Hrvatskog katoličkog sveučilišta održano je 3. lipnja 2019. godine. Sveto misno slavlje održano tom prigodom predvodio je vlč. Ivan Vučak, župnik Župe Presvetog Trojstva u Krašiću, u koncelebraciji s prof. dr. sc. Željkom Tanjićem, rektorom Hrvatskog katoličkog sveučilišta, izv. prof. dr. sc. Jerkom Valkovićem, pročelnikom Odjela za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, doc. dr. sc. Krunoslavom Novakom, nastavnikom na Odjelu za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, te vlč. Odilonom Singbom, sveučilišnim kapelanom Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

U svojoj homiliji vlč. Ivan Vučak osvrnuo se na poruke Blaženog Alojzija kard. Stepinca, nebeskog zaštitnika Hrvatskog katoličkog sveučilišta čije je mjesto čašćenja upravo Župa Presvetog Trojstva u njegovom rodnom Krašiću. Tekst homilije prenosimo u cijelosti.

vlč. Ivan Vučak

Homilija na Danu Sveučilišta

Ponedjeljak, 3. lipnja 2019. u 9 sati

Dragi mladi, kako se kaže, sveučilištarke i dragi sveučilištarci, profesori, djelatnici, povezao nas je blaženi Alojzije Stepinac i danas ovo predivno Evanđelje koje smo čuli: „Hrabro samo, hrabri budite! Ja sam pobijedio svijet!“. To nam je radosna vijest današnjeg Evanđelja, radost koja danas u ovaj svečani radosni dan za vaše Sveučilište daje nadu, a blaženi Alojzije upravo je uzeo i geslo „In te domine speravi“, odnosno, „U tebe se, Gospodine, uzdam! O, da se ne postidim nikada!“, kako je nazvao biskup Perić u knjizi Nada koja ne postiđuje. Zašto? Jer je On pobijedio svijet. I dok sam danas nosio ovdje ovaj kalež razmišljao sam što bi bilo najljepše, najkraće da im uputim po Duhu Svetome, da kaže upravo kalež sabire ono mnoštvo plodova, mnoštvo zrnja od onoga grožđa, od onog ploda gdje kaže opet Isus u onoj svojoj usporedbi „ja sam trs, a vi loze.“

Svakoga dana kada će velečasni Odilon ili netko ovdje od svećenika slaviti svetu misu, imat ćemo u zajedništvu vjere onu rečenicu koju smo jučer u 7. vazmenu nedjelju slušali na svetoj misi, „da svi budu jedno.“ Mnogo je ovdje kolegija, ako Bog da, bit će ih i više, mnogo je ovdje ljudi iz cijele naše domovine i inozemstva i zato, ako se igdje možemo sabrati, ako igdje možemo biti jedno, to je sigurno u kaležu Krista Gospodina koji nam slavi ovdje svetu euharistiju po rukama svećenika. I zato, braćo i sestre, današnja riječ, ovo slavlje na kojem smo okupljeni, ovo zajedništvo koje nas je ovdje sabralo upravo je Isus Krist i onaj njegov hrabri svjedok koji je zaštitnik vašeg Sveučilišta, blaženi Alojzije Stepinac.

A kada smo ovdje kod jedinstva, ne mogu, a da ne spomenem upravo to zbog čega je on zapravo i umro ako nije bilo zbog jedne od najvažnijih stvari u Katoličkoj Crkvi, a to je obrana njezinoga jedinstva. Upravo zbog toga što se nije htio odvojiti od tijela Isusa Krista, od uda Isusa Krista, od onoga gdje kaže Isus Krist da je on glava toga tijela Crkve, položio je svoj život i položio 14 godina svoga mučeništva, 5 godina u zatvoru u Lepoglavi  i malo manje od 9 godina u Krašiću u kućnom pritvoru. I zato, braćo i sestre, dok govorimo o kaležu, dok govorimo o jedinstvu, dok govorimo o hrabrosti, ako je itko bio hrabar svjedok Božje ljubavi, bio je Alojzije Stepinac i ako nam je itko pokazao kako se boriti za to jedinstvo, a možemo sigurno reći da uz njega su bili i drugi svjedoci, ali blaženi Alojzije je to posvjedočio svojim životom, svojom vjerom, svojom molitvom i na kraju i svojom krvlju. Zato imamo mučenika, zaštitnika i ono što svi vi , braćo i sestre, nosite u svojim srcima upravo je to gdje imamo ovo veliko bogatstvo u toj različitosti gdje iako mnogi, jedno smo tijelo.

Želim vam pročitati dvije rečenice misli blaženog Alojzija Stepinca koje je uputio mladima 1934. godine odnosno nagovor mladeži gdje te riječi odjekuju i danas, gdje kaže ovdje, a vjerojatno to velečasni Odilon dok priča s vama u duhovnim razgovorima i mislima bolje zna, gdje kaže kako onda isto je kao i danas: „Svi danas mrmljaju, padaju štoviše u bjesnilo da nas je Bog pohodio s teškim jadima, ljudi postaju krajnji pesimisti, a ipak bismo se morali zahvaljivati Bogu što nam je dao da živimo u ovako teškim vremenima jer baš u teškim prilikama mogu pojedinci pokazati najljepša svojstva svoje duše. Uzmite samo koliko danas teče suza na zemlji, a nema li baš tu prilike svaki iole plemeniti čovjek da pokaže svoju sućut prema onima koji plaču? Ako im mi ničim ne možemo pomoći, možemo im barem uputiti lijepu riječ koja često puta više vrijedi nego ne znam kakav dar uz namršteno lice. Dakle, mladi prijatelji, ne glavu k zemlji, nego uvis. Naš Bog nije se promijenio, on je i danas onaj brižni otac, liječnik koji bdije nad nama. Vjerovati u Boga i biti pesimist, to je protuslovlje. Pravi katolik danas mora biti optimist više nego ikada!“. Prekrasno. Ova rečenica ide uz današnje Evanđelje, „hrabri budite, ja sam pobijedio svijet!“ Amen.