Select Page

Stvarnost i slika obitelji čini se da je Bogu najdraža. On je stvorio čovjeka u slici obitelji, kao muškarca i ženu i mogućnost djece među njima. Bog je sebe također objavio kao Oca, Sina i Duha Svetog, on je društvo, ali društvo koje je slično obitelji, jer Otac i Sin su očito termini, pojmovi i slike obiteljskog života. I ne samo to! Bog je svoga Sina poslao da bude čovjekom. Ali on je i tu već stvorio jednu novu obitelj. To su Josip, Marija i Isus. Tako na zemlji imamo neku vrstu novoga trojstva. Najprije obiteljsko Trojstvo na nebu: Otac, Sin i Duh Sveti, zatim obiteljsko trojstvo na zemlji: otac, majka i djeca, te napokon nebesko-zemaljska obitelj: Josip, Marija, Isus. Tako se obitelj ukorijenila na nebu i na zemlji, ali se protegla i kao most između neba i zemlje.

Obiteljskim je znakom obilježen svaki od nas. Svaki čovjek je muško ili žensko, a to znači da u njemu postoji već relacija prema drugom spolu, i zajedno s njime prema djeci koja bi se iz obitelji trebala roditi. Otkrivamo da je svaki čovjek u samom sebi i u svojoj srži obilježen obitelju. On dolazi po obitelji na svijet, živi u obitelji, stvara obitelj i u njoj rađa nove ljude.

Živeći ovdje u obitelji, umirući ulazi u trojstvenu obitelj svemogućeg Boga. Tako nam se otkriva obitelj kao najsvetija stvarnost među nama, kao čudesno stvaralaštvo čovjeka, kao mjesto gdje čovjek živi, odrasta i umire. Obitelj je stoga i najvažnija stvarnost na zemlji. Kroz nju i iz nje izlazi svaki čovjek. Stoga treba upravo nju učiniti sposobnom, mirnom i zadovoljnom kako bi država imala mirne građane, a Crkva vjerne vjernike.

Ako je obitelj najvažnije mjesto ljudskog roda, onda nije nikakvo čudo da je protivnik Boga i čovječanstva upravo nastojao tu raniti čovjeka. Čovjekova seksualnost je doista najdublje ranjena, tu je čovjek najnemoćniji, tu on čini najodvratnija djela, iako je istovremeno tu najintimniji i najsvetiji. Tu je čovjek razvio ružnu prostituciju, tu je stvarao i stvara pornografiju, tu razvija nudizam, tu je izmislio teške psovke, besramnosti, bestidnosti, tu se najviše ismijavao i tu ne može nikada do kraja dokučiti što je to seksualnost, i što ga to privlači i istovremeno odbija u svemu tome. Na tom području je čovjek ujedno najsposobniji da bude perverzan, da bude bolestan, da svoju seksualnost zloupotrijebi na neprirodan način u homoseksualnosti, u lezbijstvu, u sjedinjavanju sa životinjama, u raznim radnjama koje čovjeka ponižavaju, a kojima bi čovjek htio povećati užitak ili dokučiti što je to tako fascinantno u čovjekovoj spolnosti. Jer što više to tražimo ljudskim sredstvima, što više istražujemo svim mogućim aparatima i psihologijama, to smo dalje od te istine i razumijevanja. Očito se istina spolnosti ne nalazi s ove strane nego s one druge strane, duhovne, Božje. Očito je spolnost veličanstveni Božji dar, jer samo Bog može stvarati nove ljude, samo Bog može rađati život.

Potrebno se stoga vratiti onom središnjem istraživanju obitelji, braka, čovjeka. Potrebno je najprije znati kleknuti, biti ponizan i svjestan da je obitelj stvarnost koja je nama ljudima po naravi nedostupna. Nedostupna jer u sebi nosi transcendentalnost Boga koji je obitelj, na nama nedokučiv način. Većina naših obitelji živi samo svoju ovozemnu dimenziju. Kad su dvoje stupili u brak, počinje njihova briga oko mjesta zajedničkog stanovanja, materijalnog uzdržavanja obitelji, stjecanja materijalnih dobara. Nutarnji život obitelji većinom je već uhodana kolotečina. Poput malog poduzeća, zna se što tko treba raditi da bi sve funkcioniralo. Ako tomu pridođu problemi izvana, neimanje stana ili zaposlenja, premale plaće, bolesti djece, teškoće u njihovu školovanju – tada se sva energija supružnika, a i djece, dakle obitelji, usmjerava k nadvladavanju tih teškoća. Za dublji život obitelji, onaj nutarnji, duhovni život, kao da ne ostaje ni vremena, ni snage, ni interesa. A bez toga, bez sve dubljeg suživljavanja, sve dublje ljubavi, sve veće nutarnje povezanosti, povjerenja, sigurnosti, mogućnosti da svaka jedinka obitelji izrazi sebe u obitelji, bude tu prihvaćena i ukorijenjena – bez toga obitelj umire. Ona postaje samo sustanarstvo mrzovoljnih osamljenika natjeranih da zajedno stanuju.

Kako pronaći nutarnju snagu za drugačiji život obitelji?
Istraživanjem Isusove obitelji, života Marije i Josipa, njihovih motiva i opredjeljenja. Još više – istraživanjem Boga koji nam se objavio kao obitelj. Kako istraživati? Kleknuti pred njega i darovati mu svakodnevno bar nekoliko minuta vremena da nam se on otkrije, dati Bogu mogućnost da svoju stvarnost polako pretače u naše duhovne prostore. Spoznaja, novost života i snaga za njega, doći će u nas iznutra, polako i gotovo neprimjetno. Nove oči za tvoju obitelj, nove uši, novo srce – darovat će ti Božja prisutnost u kojoj svakodnevno boraviš u molitvi. Nutarnja praznina ispunit će te sadržajem.

Želim ti odlučnost i ustrajnost na tom putu.

Dr. Tomislav Ivančić, “Oaza života”