Select Page

Oslanjajući se na postavke J. Lacana, E. Lévinasa, F. Bartha, M. Foucaulta, a ponajprije E. Saïda, suradnici na projektu nastojali su istražiti kako je drugost formirala hrvatsko društvo kroz prošlost te utvrditi elemente drugosti koji su gradili ključne društvene identitete. Pritom je naglasak bio na lokalnoj razini, propitkivanju teorije drugotvorenja te tekstualnoj manifestaciji drugotvorenja. Stoga se u žarištu projekta nalazio tekst kao izvor, koji se shodno zadanim ciljevima projekta kritički analizirao, katkad i posezanjem za znanjima izvan užega akademskog kanona. To je podrazumijevalo potragu za iskazima drugosti interdisciplinarnim pristupom te teorijsko, epistemološko i metodološko artikuliranje ne samo povijesnoga i kulturno-antropološkog, nego i onog folklorističkoga, psihoanalitičkog te književnog aspekta. Na kraju, cilj projekta bio je i jest pružiti argumentirane i relevantne rezultate koji će, nadilazeći etnocentrične poglede, jasnije prikazati značaj drugosti u formiranju hrvatskog identiteta i njegovoj fluidnosti.

Govornici/suradnici na projektu:

doc. dr. sc. Luka Šešo: Zašto istraživati drugost u hrvatskoj prošlosti i kulturi?

dr. sc. Nataša Polgar: Povijest koncepcije drugosti

doc. dr. sc. Ivan Majnarić: Druga historiografija

Paula Vuković: Prenošenje povijesnih sjećanja u srednjovjekovnim narativima

Jelena Pavković: Drugotvorenje Osmanlija u djelima bivših zarobljenika u razdoblju ranog novog vijeka

Berislav Šepak: Primjer drugotvorenja u putopisu Putovanje po Bosni Ivana Kukuljevića Sakcinskog

Karla Žagi, mag. soc.: Osnovne kategorije procesa drugotvorenja. Slučaj izbjegličke krize u Europi 2015. godine

doc. Tomislav Kuzmanović: Samo/o/drugotvorenje čitanja i pisanja