Select Page

Rektor prof. dr. sc. Željko Tanjić i njegov kanadski domaćin vlč. Ivica Reparinac, župnik župe Hrvatskih mučenika u Mississaugi, posjetili su u petak 15. veljače 2013. Papinski institut za srednjovjekovne studije.
Na Institutu su ih primili predsjednik Instituta dr. sc. Richard M. H. Alway i dr. sc. Greti Dinkova-Bruun, kustosica posebnih zbirki i sobe rijetkih knjiga Joseph Pope.

U razgovoru i susretu s dr. sc. Alwayom govorilo se o mogućnosti suradnje s ovom uglednom institucijom, posebice o mogućnosti sudjelovanja naših nastavnika i istraživača u projektima koje Institut ostvaruje i nudi. Nakon razgovora u kojem je domaćin imao prilike upoznati se s poviješću i razvojem HKS-a, a posebice s planovima vezanim uz diplomski studij srednjovjekovne povijesti na našem Sveučilištu, rektor Tanjić i vlč. Reparinac su pod stručnim vodstvom dr. sc. Dinkova-Brunn, razgledali biblioteku Instituta, posebice posebne zbirke i rijetke knjige koje Institut posjeduje.

Institut za srednjovjekovne studije najstariji je humanistički istraživački institut u Kanadi. Osnovan je 1929. pod pokroviteljstvom St. Michael’s Collegea i Kongregacije svećenika sv. Bazilija (CSB). Na osnivanju Instituta radili su Etienne Gilson sa Sorbonne i Collège de France, Harry Carr, CSB, Edmund J. McCorkell, CSB sa St. Michael’s Collegea i Gerard B. Phelan koji je diplomirao na Louvainu. Njihova je namjera bila osnovati instituciju koja će pružiti osnovne resurse za znanstveno istraživanje i publiciranje znanstvenih radova, privući studente da se bave istraživačkim radom te ponuditi akademske programe za ograničeni broj studenata na diplomskoj razini. Promatrajući porast interesa za Srednji vijek, osnivači su znali da postignuća tog složenog razdoblja ne mogu biti u potpunosti shvaćena, ako studenti ne nauče čitati i interpretirati dokumente i ostale primarne izvore iz tog razdoblja. Nove tehnologije poput mikrofilmova i fotokopiranja učinile su mogućim implementaciju potrebnih programa u instituciju koja je geografski udaljena od arhiva, knjižnica, muzeja i drugih zbirki u kojima se čuvaju izvori. Institut je u prvih deset godina postojanja toliko napredovao da je 1939. dobio naslov Papinski. Kao Papinski institut za srednjovjekovne studije (PIMS) bilo je propisano da Institut djeluje po papinskim Statutima a njegovo je Vijeće time ovlašteno da dodjeljuje papinsku diplomu iz srednjovjekovnih studija i doktorat iz srednjovjekovnih studija.  Od 1939. godine PIMS je relativno mala, autonomna akademska zajednica u kojoj nema podjela na odjele. Primarna zadaća PIMS-a je provoditi povijesna istraživanja kulture i institucija u srednjem vijeku te  objaviti rezultate tih istraživanja. Cijela akademska zajednica upućuje i usmjerava studente diplomskih studija i potiče rad znanstvenika na postdiplomskim studijima u svim područjima srednjovjekovnih studija. 1979. godine papinskom konstitucijom Sapientia Christiana polje istraživanja i poučavanja kojim se Institut bavi priznato je kao punovrijedno područje akademskog rada. U novije vrijeme Institut uz velikodušnu podršku fondacije Andrew W. Mellon iz New Yorka radi na održavanje novog post-doktorskog programa koji se pokazao važnim doprinosom obrazovanju mladih stručnjaka; bogata knjižnica Instituta stoji na raspolaganju stručnjacima za srednji vijek iz cijelog svijeta, te nastavlja sa snažnom izdavačkom djelatnošću, koja je počela još 1955. godine, putem novog i ustrajnog rada na proučavanju srednjeg vijeka. 

[cycle3]