Select Page
Burnand,Eugene (1850-1921)

Eugene Burnand (1850-1921): Učenici Petar i Ivan trče do grobnice na uskršnje jutro

 

Nakon radosnog slavlja Vazmenog bdijenja u kojem je svom silinom odjeknuo svečani „Aleluja!“ koji je navijestio zoru uskrsnog jutra, ono nas, iako odiše posebnom ljepotom, zatiče pomalo zbunjene. Nismo li se noćas previše lako oduševili? Nije li u nama prevelika čežnja za životom, za nadom, za pobjedom nad smrću, čežnja koja nadilazi mogućnosti ostvarenja? U uskrsno jutro želimo vidjeti jasno, želimo znati na čemu se temelji naša vjera u uskrsnuće. Želimo kao djeca skeptičnog vremena razbiti nesigurnost i osjećaj iluzije.

Mnogi će reći da se te vjera temelji na praznome grobu. Ali, uskrsna se vjera ne temelji na govoru o praznome grobu, koji zasigurno ostaje jednim od važnih znakova uskrsnuća. Ona se temelji na ljubavi i na svjedočanstvu Pisma. „Ubi amor, ibi oculos“. Tamo gdje je ljubav, tamo je pogled, tamo su oči, tamo je razumijevanje i priznanje.

Marija Magdalena dolazi prvoga dana u tjednu još za mraka na grob vođena ljubavlju. Nalazi dignut kamen s groba. Preplašena zbog onoga što je vidjela i zbog bojazni da su ukrali Gospodina trči do apostola. Ljubav ju vodi da podjeli svoje sumnje, brige i nade. Ono što vidi i osjeća ne smije i ne može zadržati za sebe. Trči iz ljubav sa željom da otkrije prave razloge svega onog što se dogodilo i što se događa. Ljubav pokreće sve, pa i vjeru u Kristovo uskrsnuće.

Petar i ljubljeni učenik trče zajedno do groba. Apostolski prvak, onaj koji predvodi zajednicu i onaj koji ljubi. Taj koji ljubi ne samo da je mlađi, nego je i brži. Ne samo u fizičkome smislu. Ljubav mu daje snagu, ona ga goni i čini brzim, neuhvatljivim. Ali ta ljubav znade čekati, znade biti strpljiva i ponizna. Iako prvi stiže na grob ljubljeni učenik nakon što je razmotrio situaciju stoji i čeka. Čeka onoga koji ima prvenstvo. Ljubav priznaje službu upravljanja. Znade da je bez nje izgubljena u prostranstvima raznih osjećaja i znade da joj služba pruža okvir za ostvarenje, za djelovanje te nov i neponovljiv uzlet. Kao što služba bez ljubavi tiranija, tako je i ljubav bez službe besplodna. Upravo se ta stvarnost očitovala u uskrsno jutro koje svjedoči o tome da se vjera u Uskrsloga ne može razumjeti bez ljubavi, ali i bez službe naviještanje i naučavanja Crkve koja svoj temelj ima u Pismu.

Sretan Vam Uskrs!

prof. dr. sc. Željko Tanjić
Rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta