Braćo i sestre,

zaista mi je drago što se možemo opet na ovaj način okupiti oko Božje riječi, rekao bih oko križa Kristova, jer svakog petka, osobito u korizmenom vremenu spominjemo se njegove muke za nas. Kristov križ nam upravo tumači ono bitno u našem životu. Sada zbog nastale situacije imamo više vremena o tome razmišljati. Barem se nadam. Nekad smo se žalili što ne stignemo ovo, ili ono napraviti. Često ponavljamo riječi nemam vremena. A sada je promjena logike. Sad imamo, osim naravno onih koji su angažirani na razne načine u ovoj situaciji pandemije. I kada čovjek uspije pronaći vremena za sebe, onda se u njemu javljaju razna životna pitanja. Što je najvažnije za mene? Čemu dati prednost u mojem životu? Na što stavljati naglasak? Kako živjeti svoj život da bude Bogu mio? Jesmo li na dobrom putu? Je li naš život zaista ispunjen? Puno je pitanja koja si čovjek postavlja. Ponekad kroz ta pitanja mislimo da je prezahtjevno živjeti kršćansku vjeru, jer ima puno zabrana, puno zapovijedi itd. Međutim, današnjim odlomkom evanđelja, vidimo da to nije točno, te da imamo samo dvije zapovijedi koje su zapravo samo jedna: zapovijed ljubavi

Kada je pismoznanac upitao Isusa: što je to najvažnije u životu, koja je prva, prioritetna zapovijed u životu jednog čovjeka, Isusov odgovor je bio više nego jasan: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje!« »Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.« „Slušaj!“ Znamo što ova prva riječ znači za židovski narod. Ovo treba biti vrijeme slušanja i osluškivanja. Prije svega Gospodina Boga svoga. Što nam želi poručiti kroz sve ono što proživljavamo. Zatim, slušati mjerodavne osobe i institucije koje se brinu kako za naše tjelesno, tako i za naše duhovno zdravlje. Usred konfuzije, skloni smo biti svi pametniji od stručnjaka, od crkvenih poglavara. To je možda jedan sindrom našeg vremena u kojem, kada nastaje neka kriza svi smo odjednom jako pametni, zapravo prepametni. Oprez! S Kristovim vjernicima ne smije biti tako. Zašto? Zato što nas obvezuje zapovijed ljubavi prema Bogu, prema bližnjemu, prema sebi. A ljubav često puta ne razumije sve. Zapravo ne treba sve razumjeti. Nego je jedna važna karakteristika ljubavi da budemo tu, blizu, solidarni,  u dobru i u zlu. 

Ovo je zaista vrijeme kada možemo na opipljiv način pokazati koliko ljubimo jedni druge. Jer ljubiti znači napraviti sve za dobro drugoga. A za to ne moramo imati nikakav razlog osim same ljubavi. Kakva bi bila ljubav koja ide putem ugrožavanja drugoga? Kakva je ljubav koja ide putem neposlušnosti ljubljenoga, neprestane kritike, omalovažavanja, pametovanja, nepovjerenja? Zar je to ljubav? Nipošto!

Znam da se nalazimo u vremenu određene zbunjenosti, izgubljenosti, nejasnoće. Međutim, to je ujedno vrijeme milosti. Ovo nije vrijeme tragedije, to je vrijeme prilike i povratka bitnome. Živjeti u ovom vremenu, usuđujem se reći da to znači živjeti milosno vrijeme. No, nadam se da ćemo napokon krenuti konkretno živjeti ove Isusove riječi. Da nakon svega ne padne sve ovo u zaborav i da opet ne krenemo putem neljubljenja Boga i čovjeka. 

U ljubavi prema bližnjemu, nastojimo kao ukućani reorganizirati prioritete našeg obiteljskog života. Što smo do sada zanemarili? Kako ćemo sada provoditi svoje vrijeme zajedno. Da ne postane vrijeme napetosti, svađe, nervoze, jer smo u međuvremenu bježali u svoje poslove i obveze, a sada odjednom moramo biti zajedno. Ovo je vrijeme milosno. Ovo je vrijeme ljubavi. Ovo je vrijeme zajedništva. Iskoristimo ga na dobro svih nas. Amen!  

 

vlč. Odilon Singbo, sveučilišni kapelan