Kako piše Jure Bogdan u kratkoj povjesnici Papinskog Hrvatskog Zavoda sv. Jeronima (2012.) u Rimu su oduvijek boravili ljudi iz ovih naših krajeva koji su je po uzoru na druge europske narode željela imati i svoje dobro organizirane crkvene i narodne ustanove. Takva se skupina početkom 15. stoljeća nazivala „Časna bratovština Slavena predgrađa svetoga Petra“ (Venerabilis Societas Confallonorum Slavorum Burghi S. Petri). Sastajali su se u ulici Borgo Vecchio, u neposrednoj blizini bazilike svetoga Petra u Vatikanu, a bili su s područja kraljevina Hrvatske, Slavonije, Dalmacije te iz Bosne.

Papa Nikola V., na molbu svećenika Jeronima iz Potomja s poluotoka Pelješca, apostolskim breveom Piis fidelium votis 21. travnja 1453. dodijelio je udruzi pobožnih Hrvata ruševnu crkvicu svete Marine djevice i mučenice, na lijevoj obali Tibera, pokraj mauzoleja rimskog cara Augusta. Uz crkvu, dobili su dopuštenje i za gradnju gostinjca i bolnice za svoje sunarodnjake. S napredovanjem Turaka Osmanlija, neprestano se povećavao broj hodočasnika i izbjeglica, među kojima je, primjerice, bila i posljednja bosanska kraljica Katarina Kotromanić Kosača († 1478.).

Uređena crkvica posvećena je sv. Jeronimu Dalmatincu rodom iz Stridona, a 1566. godine papa Pio V. uzdigao je crkvu sv. Jeronima na kardinalski naslov. Današnja crkva sv. Jeronima podignuta je 1589. godine. Od samog početka 1453. pa do 1901. godine pri Svetom Jeronimu djeluje Ilirska (Hrvatska) bratovština u sklopu koje su djelovali istaknuti kulturni i javni djelatnici iz hrvatskog naroda kao što su, primjerice, Franjo Petrić, Faust Vrančić, Franjo Rački i mnogi drugi.

27. veljače 1790. godine papa Pijo VI. uspostavio je Croaticum – zavod za odgoj hrvatskih mladića za svećenike iz svih hrvatskih biskupija koje su  dotad imale pravo na svetojeronimske ustanove. Uslijed nestabilnih političkih okolnosti, Croaticum je između 1790. i 1901. godine više puta zatvaran, odnosno u više je navrata i obnavljan njegov rad. U dogovoru s hrvatskim biskupima papa Leon XIII., 1. kolovoza 1901. godine, apostolskim breveom Slavorum gentemdokida dotadašnje svetojeronimske ustanove i uspostavlja Svetojeronimski svećenički zavod za hrvatski narod. Iz političkih razloga, zavod je do 1924. često bio zatvoren, a promijenio je i ime u Ilirski. U listopadu 1924. godine u zavod su stigle sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga iz Zagreba, a istovremeno su uselili i svećenici studenti. Zavod je ponovno proradio i kao takav djeluje do danas. Sadašnja zgrada zavoda izgrađena je neposredno pred izbijanje Drugog svjetskog rata, a zgradu su ukrasili poznati hrvatski umjetnici Ivan Meštrović i Jozo Kljaković.

Papa Pavao VI. vraća mu njegovo izvorno nacionalno ime 22. srpnja 1971. godine te od tada službeno ime zavoda glasi “Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima”.

Izvadak preuzet iz Hrvatske ustanove sv. Jeronima u Rimu autora Jure Bogdana 

Fotografija: Hrvatske ustanove sv. Jeronima u Rimu