Select Page

5. tribina_velika “Oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni” bila je naslovna tema pete i posljednje tribine u povodu Godine vjere održane na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu u srijedu 24. travnja. Sudjelovali su dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu dr. fra Ante Vučković i docent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu dr. Igor Mikecin. Promišljajući temu uglavnom s pozicije platonističke filozofije, dr. Mikecin je, kako je izvijestio portal Glasa Koncila, razlagao pojmove čovjekove duše, tijela, grijeha, (be)smrtnosti i života. “Posve je bjelodano kako nešto kao duša opstoji, ali je filozofsko pitanje što se točno misli pod pojmom grč. psihe, kako stoji s duševnom moći i u pogledu njezine smrtnosti”, protumačio je dr. Mikecin Platonovo poimanje duše kao onoga što sebe samoga pokreće, “najpokretljivijeg od svega”, prvog uzroka kretanja koji u svome vlastitome “biti” sebe samog uspostavlja. Predavač je govorio o “duši svega”, misli koja se susreće posvuda u grčkoj filozofiji, raščlanjenoj na tri dijela: razabirući, čuvstvujući i žudeći vid duše. Naveo je kako ono što preostaje kao besmrtno jest razabirući vid, dok preostala dva odumiru. Dr. Mikecin je ukazao na razliku između dvije vrste tijela, kako filozofija tumači, ono zemaljsko (duševno) i duhovno tijelo, kao razliku između propadljivoga i nepropadljivoga. “U filozofiji se odnos duše i tijela razumije tako da duša nije u tijelu. Duša je sama, i nema nikakve duše koja na neki način ne bi bila tjelesna, i tijelo koje bi bilo bez duše”, zaključio je. Dr. Vučković je uporište za tri naslovne sintagme “oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni” promatrao kroz vlastito vjerovanje. Napomenuo je kako vjerniku katolička ispovijed omogućuje iznijeti ono što tišti, i ništa taj prozor ne može zamijeniti. Ispričao je iskustvo ubojice iz diska koji je, unatoč nevjeri, imao potrebu barem jednom čovjeku ispričati svoju priču. “Netko tko je opterećen grijehom ne može dobro misliti. Oproštenje grijeha je prilika čovjeku da ponovno dobije šansu koju je bio prokockao”, naglasio je predavač. Također je etimološki razlagao pojam oprosta i opraštanja, ističući teret krivnje kao jedan od najtežih. Glede uskrsnuća tijela, naznačio je teološko shvaćanje kao uskrsnuće osobe i cjelovitog čovjeka. “Vjera se može osloniti na zbunjenost pisaca evanđelja, fenomen je nadišao njihova shvaćanja, lakše bi im bilo povjerovati da je Isusovo tijelo ukradeno, misliti o drukčijem tijelu”, naglasio je dekan splitskog KBF-a. Zaključio je kako osobno o životu vječnom može domisliti samo vjerom kao osloncem da je Isus živ. U međusobnoj raspravi dodatno se produbljivalo filozofsko i teološko poimanje grijeha, vjere i duše.

Tekst: IKA