Na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u četvrtak, 15. studenog 2018. godine, s početkom u 12 sati održana je tribina „Smije li ratnik plakati“ prema naslovu istoimenog autobiografskog filma Krešimira Šimića – Šime koji je bio i govornik na tribini. Njegov sugovornik bio je vlč. Odilon Singbo, sveučilišni kapelan Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Publika studenata i interesanata za ovu temu popunila je dvoranu „Blaženog Alojzija kard. Stepinca“ u želji da čuju više o životu Krešimira Šimića, hrvatskog ultramaratonca i interventnog policajca.

Tribina je započela molitvom izvedenom iz redaka Šimićeve knjige „Suze moje duše“ nakon koje se izlagač i predstavio objasnivši kako je jednostavan čovjek, godinama blizak studentima Hrvatskog katoličkog sveučilišta te da su mu najveće vrijednosti u životu kćer, trčanje i pisanje. „Nisam svemirac, nisam vam daleko i želim da me smatrate bliskim u onome što govorim“, kazao je Šimić na otvaranju skupa. Vlč. Singbo razgovor s gostom započeo je pitanjem o njegovim najranijim godinama života, a u odgovoru su okupljeni studenti mogli doznati kako je Krešimir Šimić već s tri i pol godine ostao bez oca koji je stradao u Domovinskom ratu te da ga je majka sama othranila. „Majka je nešto najsnažnije što je Bog stvorio. Nadam se da i vi to znate“, naglasio je Šimić. U nastavku razgovora Krešimir Šimić – Šima kazao je kako nikada nije bio dobar učenik kroz srednju i osnovnu školu jer se sportom bavio od malih nogu. Upisavši Kineziološki fakultet pokazao se dobrim učenikom, no cilj mu u životu nikada nije bio biti profesorom tjelesnog te je, citiramo, u jednome trenutku zavapio: „Bože, tebi predajem svoje studiranje“. Bog je na njegove molitve odgovorio posterom ‘Postani hrvatski policajac’ i vidjevši ga Krešimir Šimić znao je da je to njegov poziv i posao koji danas obavlja. „Trebate biti dosljedni u onome što želite raditi. Znanje je moć i ulaganje u sebe. To je naš štit, ali i štit za druge koji nemaju mogućnosti“, poručio je Šimić studentima. Ista poruka, koju i na sebe primjenjuje, osim na njegov profesionalni put odnosi se i na njegov sportski život u kojemu posebno mjesto drži ultramaraton Zagreb – Vukovar, natjecanje u kojemu trkači kroz razdoblje od 5 dana trče 344 kilometara. Taj ultramaraton Šimić trči od svoje 20. godine, a uspješno ga je po prvi puta završio s 21 godinom te iza sebe ima 7 dovršenih ultramaratona o čemu je i snimio film „Smije li ratnik plakati“ iz kojega je isječak bio prikazan pri završetku tribine. Šimić je u razgovoru s vlč. Singbom istaknuo i svoj rad na prezentiranju priča branitelja za koje kaže da su mahom ‘mali i obični’ ljudi koje mediji guraju sa strane zbog njihove nemogućnosti ‘lijepog’ izražavanja. Naglasio je i da su ljudi umorni od turobnih priča koje se izvlače iz Domovinskog rata te da je vrijeme da se paradigma okrene na nešto pozitivno jer, kako je kazao, „ako budemo mrzili, mi ćemo izgorjeti. Važno je da 18. studenoga, dan na koji se sjećamo žrtve Vukovara, bude poseban dan i trenutak susreta osobe kao nje same i tog grada. Težite oprostu i pronađite nešto što će vas osloboditi mržnje, kao što je mene oslobodio moj film“.

Za kraj je Krešimir Šimić – Šima poručio studentima sljedeće: „U životu morate biti ratnici u svemu što radite jer će vas u protivnom ono iskvareno pojesti. Znajte i to da Vukovar nije materija, već on živi u svima nama. Ostanite u Hrvatskoj jer smo svi mi rođeni sa svrhom, a tu svrhu biste trebali pokloniti svojoj domovini“.

Po završetku tribine vlč. Odilon Singbo poveo je molitvu za Vukovar, našu domovinu i pale branitelje i njihove obitelji, pozvavši studente da barem jednom u životu odu u Vukovar, grad heroj, jer „živjeti u Hrvatskoj, a ne posjetiti mjesta gdje su ožiljci ove zemlje ravno je grijehu“.