U utorak 26. lipnja 2018. u Velikoj dvorani nove zgrade Hrvatskog katoličkog sveučilišta održan je stručni skup  „Povijesni izvori u historiografiji i nastavi” u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje i Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Skup je bio namijenjen učiteljima i nastavnicima povijesti s područja Zagreba, Zagrebačke, Međimurske, Varaždinske, Križevačko-koprivničke, Krapinsko-zagorske, Bjelovarsko-bilogorske, Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije.

Ssve prisutne pozdravio je rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić i viši savjetnik za povijest Timur Križak, prof.

Cilj ovog skupa bio je povezivanje znanstveno-istraživačke djelatnosti s praksom u osnovnim i srednjim školama te unaprjeđenje nastavničke prakse. Izlaganja su bila podijeljena u dvije sekcije (moderator I. sekcije bio je izv. prof. Tomislav Anić, a druge izv. prof. Hrvoje Kekez).

U prvoj sekciji predavači su bili prof. dr. sc. Mirjana Matijević Sokol, izv. prof. dr. sc. Zdenka Janeković Römer, doc. dr. sc. Ivan Majnarić, izv. prof. dr. sc. Hrvoje Kekez, a u drugoj doc. dr. sc. Valentina Janeković, doc. dr. sc. Kristina Puljizević i izv. prof. dr. sc. Tomislav Anić.

Prof. dr. sc. Mirjana Matijević Sokol održala je izlaganje na temu: „Ranosrednjovjekovna pisana kultura. Evangeliarium Spalatense – naša najstarija knjiga“ u kojem je rekla da s obzirom na njegov sadržaj i pismo, ali i način kako su pripisani i umetnuti marginalni i kasniji tekstovi, Evangelijarij je povijesno svjedočanstvo o latinskoj pismenosti na istočnoj jadranskoj obali kroz rani srednji vijek, ali nosi u sebi i poruku o vezama Rima i hrvatskog prostora.

Pročelnik Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta doc. dr. sc. Ivan Majnarić imao je izlaganje na temu: „Papinski poslanici i povijest istočnojadranskog područja u XII. Stoljeću“. Doc. dr. sc. Ivan Majnarić u svome je izlaganju pratio  vijesti  dvaju  dokumentarnih  izvora  papinske  provenijencije nastalih 1177. Riječ je o pismu pape Aleksandra III. splitskom nadbiskupu i trogirskom biskupu te svojevrsnom očitovanju njegovog poslanika nastalom povodom događaja koje je pretrpio. Analizom, komparacijom i kontekstualizacijom potanje će se razmotrit neki od različitih mogućnosti historijskog pristupau interpretaciji podataka spomenutih izvora.

Izv. prof. dr. sc. Hrvoje Kekez izlagao je: „Obiteljske predaje i srednjovjekovno slavonsko plemstvo: knezovi Babonići i križarski pohod kralja Andrije II. 1217. godine“. U svome izlaganju pokušao je odgovoriti na pitanje u izlaganju će se pokušati odgovoriti na pitanje, postoji li mogućnost da su knezovi Babonići uistinu pratili kralja Andriju II. u njegovu križarskom pohodu.

„Editio princeps najstarijeg rukopisa Del arte dela mercatura Benedikta Kotrulja (Napulj, 1475.)“ bila je tema prof. dr. sc. Zdenke Janeković Römer ujedno i posljednjeg izlagana u prvoj sekciji. Zdenka Janeković Römer znanstvena je savjetnica u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku od 2004. godine. Dubrovački trgovac, pučanin Benedikt Kotrulj, 1458. godine napisao je Knjigu o vještini trgovanja. Djelo je ostalo u rukopisu više od stoljeća, a prvi ga je objavio Frane Petrić, hrvatski filozof u Veneciji, 1573. godine. Petrićevo izdanje se u mnogočemu razlikuje od izvornog teksta, tako da rukopis tijekom nekoliko stoljeća nije bio poznat u potpunoj verziji. Međutim, 90-ih godina u nacionalnoj knjižnici u Valetti na Malti nađen je najstariji poznati rukopis Kotruljeva djela, nastao 1475. u Napulju, a prepisao ga je dubrovački trgovac Marin Rafaelov. Taj je rukopis objavila u izvorniku i prijevodu Zdenka Janeković Römer, 2009. godine. Kroz četiri velika poglavlja, O trgovini, O vjeri, O građanskom životu i vrlinama trgovca, O kućanstvu i obitelji te o smiraju života i smrti, Iznoseći osobna iskustva i mišljenja, Benedikt Kotrulj nam daje uvid u srednjovjekovne trgovačke tehnike i znanja, ali i u život i rad samog trgovca.

Drugu sekciju, kao što je već prije rečeno, moderirao je izv. prof. dr. sc. Hrvoje Kekez. Prvo predavanje u drugoj sekciji  započela je temom „Obiteljska pisma o svakodnevlju hrvatskog plemstva na prijelazu 17. u 18. stoljeće: stereotipi i suvremeni istraživački pristupi na primjeru korespondencije obitelji Chernkoczy“ doc. dr. sc. Valentina Janković.

Izlaganje se temeljilo na arhivskome gradivu, odnosno obiteljskoj korespondenciji članova hrvatske plemićke obitelji Chernkoczy u razdoblju s kraja 17. i prvih desetljeća 18. stoljeća koja se danas čuva u fondovima Hrvatskoga državnog arhiva. Cilj izlaganja bio je  ukazati na obiteljsku korespondenciju ove plemićke obitelji kao izvor mogućih interpretacija i obavijesti o pojedinim aspektima slojevite zbilje ranonovovjekovne hrvatske povijesti.

Na temu „Ženska zanimanja u Dubrovniku u 19. stoljeću: primjeri kvalitativne i kvantitativne analize izvora“ izlagala je doc. dr. sc. Kristina Puljizević koja je svojim istraživanjem obuhvatila analizu podataka iz matičnih knjiga vjenčanih gdje je prilikom stupanja u brak mladencima zabilježeno njihovo zanimanje. Pokazalo se da je većina Dubrovkinja u spomenutom razdoblju (suprotno popularnoj doktrini o ženskom pitanju) bila zaposlena. Najviše mladenki bilo je zaposleno u kućanstvima kao sluškinje, zatim u tekstilnom obrtništvu kao krojačice, švelje ili tkalje, te kao nadničarke. Na prijelazu stoljeća žene se sve češće bave sitnijim privatnim poduzetništvom, a zabilježen je porast broja učiteljica.

Posljednje izlaganje „Stvaranje negativne slike o nadbiskupu Stepincu nakon Drugoga svjetskog rata“ održao je doc. dr. sc. Tomislav Anić rekavši kako se u 20. stoljeću upotreba karikature dopuštala umjetniku, njegovu uredniku i izdavaču implicirati stvari koje bi možda bilo politički opasno ili nerazumno navesti u novinama. Iskrivljavanje fizičkog izgleda i preuveličavanje kako bi se pokazala jednostrana točka gledišta o određenom pitanju, događaju ili javnoj osobi, navodi na zaključak da se radi o svojevrsnoj slikovnoj propagandi u kojoj karikatura može biti vrlo efektno sredstvo za postizanje takvog cilja.