21. svibnja 2020.

Današnje razmatranje sveučilišnog kapelana vlč. Odilona Singboa

U mnogim svjetskim religijama postoje razni načini na koje ljudi izražavaju svoje poimanje Boga i povezanost s njime. Isto tako u povijesti je Crkve bilo raznih tumačenja i krivovjerja glede Božje bîti. Među njima postoji ono što se zvalo deizam. Kratko i sažeto rečeno, deizam je uvjerenje da je Bog stvorio svijet i sve u njemu, ali se povukao i nema više veze s njim. Sličan stav nalazimo u vudu-religiji čija je kolijevka moja rodna zemlja Benin, zapadnoafrička zemlja. U toj religiji smatraju da je vrhovno biće Bog stvorio sve, ali se maknuo jer je presvet da bi se družio s grešnim ljudima. Međutim, brine se za nas preko drugih božanstava. Zato je u toj religiji razvijen kult raznih prirodnih pojava u kojima ljudi prepoznaju određenu prisutnost Boga. Zašto ovakvo razmišljanje? Razlog leži u tome što, primjerice, u slavljenju svetkovine Uzašašća Gospodinova, tj. Spasova, postoji velika opasnost da čovjek današnjice u teškim situacijama stekne dojam da se Isus utjelovio, napravio razna čudesa, ali ne zna gdje je sada. Uzašao je na nebo i ostavio nas je u našim problemima. Nije ga briga. Ne odgovara nam kada se nalazimo u mukama.

„I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.«“ (Dj 1,1011) Ove riječi iz Djela apostolskih pozivaju da se ne obeshrabrimo jer Isusovo uzdignuće ne znači napuštanje. Uostalom, on sâm nam u odlomku Evanđelja po Mateju daje obećanje svoje blizine u svakom trenutku: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.“ (Mt 28,18-20) Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.

Isus nas učini sudionicima njegova djelovanja, ali i njegove slave. Prije nego što doživimo puninu slave, valja na pozornici ovog svijeta djelovati poput Učitelja, nositi s njim križ svakodnevice, dijeliti radost svakog susreta i živjeti za druge kao što je on to činio. Svojim uzašašćem Isus nam želi potvrditi koliko ima povjerenja u nas da je predao sve u naše ruke. Kao da nam želi poručiti: Vidjeli ste što sam sve napravio, sad imate primjer. Taj primjer slijedite! No, ja sam uvijek tu pa što god zatrebate samo se javite. Riješit ćemo to zajedno. Ne bojte se, ja sam s vama! U tom smislu Isus nam se više ne pojavljuje kao što je to radio četrdeset dana svojim učenicima, nego možemo reći da se jednostavno daje vidjeti onima koji ga iskreno traže. Spasovo je, dakle, svetkovina onih koji istinski traže Gospodina i koji snagom obećanog i darovanog Duha Svetoga znaju da se Uskrsli zaista daje vidjeti u svakom trenutku, u svakoj situaciji.

U euharistijskom predslovlju na svetkovinu Uzašašća liturgija jasno ističe tu istinu: „On, Posrednik Boga i ljudi, Sudac svijeta i Gospodar svega stvorenja uzašao je k tebi: nije nas napustio, nego nam je dao nadu da ćemo kao udovi njegova Tijela biti s njime u istoj slavi gdje je On, naša Glava i prvijenac.” Do te slave treba doći kroz mukotrpni put, baš poput Isusa jer nada u buduću slavu ne dopušta nikakvo lijeno zijevanje prema nebu, već aktivno djelovanje na pozornici ovog svijeta! Hrabro koračajmo ovom zemljom s nadom u zajedništvo s Kristom!

Preuzeto iz: Odilon-Gbènoukpo Singbo, Evanđeoske mrvice za unutarnju ekologiju, KS, Zagreb, 2020., 179-181.