Select Page

3. travnja 2020.

Homilija rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željka Tanjića

Braćo i sestre,

čini se da smo mi ljudi suvremenog doba doslovno shvatili ove riječi Svetoga Pisma, ne u logici svetopisamskoga duha nego onako kako nama odgovara. Zar se mi ljudi zapadne kulture i civilizacije ne ponašamo kao bogovi te posebice posljednja tri stoljeća sve činimo kako bi zamijeniti Boga, postavili sebe ili ideologije, ideju napretka, nacije, ekonomiju, konzumerizam, ljepotu na njegovo mjesto. Snagom vlastitoga uma, snagom vlastitih sposobnosti, logikom napretka možemo učiniti sve. Bog nam ne treba, mi smo bogovi.

Naravno, ta ideja o ljudskoj povijesti nije ništa novo. Sjetimo se samo Prometeja koji je ukrao vatru bogovima i koji je zapravo slika onoga što i mi želimo.

No logika Pisma je drugačija, ono nam govori o ljudskom dostojanstvu koje proizlazi iz stvorenosti na sliku i priliku Božju i dar je Boga koji od nas ništa ne skriva i kojemu ne trebamo ništa krasti jer smo njegova djeca i njegovi prijatelji. Mi u sebi nosimo božansku iskru. Božja smo stvorenja, Njegova smo djeca. Bog nas ljubi u svome Sinu kao svoje prijatelje. Po Isusu Kristu darovan nam je pristup otajstvu Trojstvene ljubavi i imamo udioništvo u božanskome životu. To je logika koja priznaje da je Krist Sin Božji.

Upravo zbog toga su ga htjeli kamenovati, ne zbog njegovih dobrih djela koje je pokazivao, nego zbog tvrdnje koju je izrekao, da «sebe Bogom pravi», da je Bog. A Isus to uistinu jest. To je ono što dohvaćamo nutarnjom logikom naše vjere, našega predanja jer prepoznajemo da su On i Otac jedno. I vjerujemo Njegovim djelima onako kako su ne samo zapisana u Svetom Pismu nego se i kroz povijest očituju po svjedočanstvu mnogih njegovih učenika, po svjedočanstvu i životu Crkve, po svjedočanstvu svih onih koji su ispunjeni Njegovim duhom preobražavali i preobražavaju ovaj svijet čineći ga znakom Božjega kraljevstva, ali znajući i vjerujući da se Božje kraljevstvo ne ostvaruje vlastitim snagama, da se ne ostvaruje su protiv Bogu, da se ne ostvaruje bez Boga, nego da je Bog onakav kako nam je pokazao svoje milosrdno lice u Isusu raspetome zapravo izvor i ishodište, uvir i smisao toga Kraljevstva.

Braćo i sestre, trenutni izazovi pred kojima živimo pozivaju nas da dobro razmislimo o onome što živimo, kako razmišljamo i kako oblikujemo svoje živote, odnose, svoja društva. Možda će nam ova kriza pomoći da shvatimo da ne možemo graditi društvo bez Božje prisutnosti. Da se ne možemo praviti bogovima. Da ne možemo misliti da i nas ne mogu zahvatiti nevolje za koje smo mislili da pripadaju nekom drugom svijetu. Djeca i dalje umiru od gladi u Africi i drugim dijelovima svijeta. Postoji mnoštvo izbjeglica koji trpe i pate, mnoštvo gladnih, mnoštvo onih koji žive u neljudskim i nepravednim uvjetima. Ali mi mislimo da je negdje daleko, da se to nama ne događa, nama koji smo postali poput bogova, koji smo izokrenuli svetopisamsku logiku.

Molimo Gospodina da nas ova kriza kroz koju prolazimo nauči poniznosti, da nas nauči vidjeti kako  smo u sebi ispunjeni darom Božjeg stvaranja i ljubavi, suprotno logici koja se pojavila već u samim početcima, logici sotone koji poziva da budemo bogovi bez i protiv Boga. To ne može biti logika onih koji vjeruju u Krista. Mi vjerujemo Njemu koji nam očituje Očeva dobra djela. I mi vjerujemo da je On i u ovakvim trenucima raspet i pogođen našim patnjama i bolima, djeluje u povijesti i želi nam pokazati da ta povijest, naš život, naši odnosi, mogu imati sasvim drugačiji tijek. Otvorimo stoga svoje srce, svoje domove, naše društvo, Crkvu djelovanju Kristovog Duha. Da uistinu vidimo da bez Gospodina ne možemo ništa i da se ne vodimo mišlju da smo mi bogovi koji ne trebaju pravoga Boga. Imajmo povjerenja u Gospodina koji nas uvijek iznova pohađa i koji i u nevolji čuje naše vapaje i uslišava nas.