Uoči trećega euharistijskog klanjanja u ispitnom razdoblju utorkom u podne predlažem kratku stanku u pripremi ispita i drugim obvezama uz riječi molitve kojom je započeo nedavni susret sveučilišnih nastavnika i djelatnika. U molitvi se očituje zahvalnost Bogu, priznanje Isusa Krista za izvor istinskoga svjetla i otvorenost za poslušnost Duhu Svetomu.

 

Sunce Tvoje dobrote, Bože, sjaji nad dobrima i nad zlima. Tvoja dobrota liječi nas od svih slabosti. Postojanija je od naših posustajanja, snagom jedinstva nadilazi granice podijeljenosti. Sunce Tvoje dobrote i sad nas nagovara na jedinstvo srca i pameti u iskrenom uskliku: Hvala!

 

Nemirno je srce naše u traganju za istinom. I akademska godina koja iščezava priča je o stremljenju za istinom, radosnom i bolnom, uspješnom i lutalačkom; pečat je zdravog nemira od kojega se ne izmiče. „Nemirno je srce naše dok se ne umiri u Tebi“, nemirno je ako se u Tebi ne smiruje, ako ujutro, u podne i uvečer ne otpočine u ljekovitom sjaju Tvoje istine. Znali mi to ili ne, znali oni to ili ne: Kad istinu tražimo, Tebe tražimo. Hvala Ti na svakoj spoznaji.

Hvala Ti, Bože naš, što jesi, što si Stvoritelj i Svedržitelj, Otkupitelj i Branitelj – Otac naš, Isus naš, Duh Sveti naš.

 

Naš razum, Isuse, treba svjetlo vjere da vidi dalje.

Naša vjera, Isuse, treba toplinu ljubavi da bude plodna.

rasvjetljuj sjene našega skromnog znanja da naša perspektiva ne bude žablja, nego orlovska.

Grij hladnoću našega plašljivoga srca da se ideal vjere utjelovljuje u konkretnost života.

 

Isuse, istinsko svjetlo ovoga Sveučilišta, za takvoga Te izabiremo i potvrđujemo. Svjetlo od Svjetla, pravi Bože od pravoga Boga, što u Tebi ne svijetli samo prividno bljeska.

Ti, Učitelju, koji zboriš šutnjom s katedre križa, uči nas pravoj mudrosti.

Dok nas Tvoj darovani život kroz sakramente osposobljava za marljivi znanstveni rad, daj uskladi naše metode, kontekstualizacije i vizije s logikom Tvoga kalvarijskoga sebedarja.

 

Pohodi nas, Duše molitve i osvježuj naše klonule snage, da primamo što nemamo, pravu mjeru stječemo i veze bratoljublja jačamo.

Ti, vječni Razgovore Oca i Sina, nadahni nas radošću dijaloga, ali i hrabrošću svetoga posluha.

Nakon svih naših toliko potrebnih istražiteljskih pitanja „kako?“, sličnih Marijinom upitu anđelu, daruj nam sličnost s njenim „Neka mi bude!“. Fiat voluntas tua! Neka mi, Bože, bude kako Ti hoćeš. Neka nam svima prema Tvojoj Riječi bude – jer nas ljubiš. Amen!

 

Hrvatsko katoličko sveučilište