Lectio magistralis: “Katolička sveučilišta u današnjem svijetu”

  

Kardinal Zenon Grocholewski, pročelnik Kongregacije za katolički odgoj

Kardinal Zenon Grocholewski, pročelnik Kongregacije za katolički odgoj

 

U povodu Dana Hrvatskog katoličkog sveučilišta na Akademskom činu u petak, 30. svibnja Lectio magistratis s temom „Katolička sveučilišta u današnjem svijetu“ održao je pročelnik Kongregacije za katolički odgoj kardinal Zenon Grocholewski.

Ne krijući radost što je dionik ovoga čina, istaknuo je, kako je  i sam poticao Crkvu u Hrvatskoj na otvaranje ovoga sveučilišta. Naime, podsjetio je, kako je za vrijeme komunizma u zemljama srednjoistočne Europe postojalo samo jedno katoličko sveučilište, ono u Lublinu u Poljskoj. Nakon pada komunizma u okviru mnogih državnih sveučilišta u postkomunističkim zemljama uspostavljeni su teološki fakulteti dok je osnovano devet novih katoličkih sveučilišta u Mađarskoj, Ukrajini, Slovačkoj, Albaniji, te u Hrvatskoj, dok se u drugim postkomunističkim državama priprema se osnivanje takvih visokoškolskih institucija.

Drago mi je da je vaše sveučilište ušlo u obitelj institucija visokog obrazovanja vaše zemlje sa svojim specifičnim identitetom te da čvrsto želi surađivati s drugim akademskim centrima poradi općega dobra i razvoja vaše plemenite domovine. Neka vas prati moja iskrena želja za rastom vašeg mladog sveučilišta, kako u broju tako u vrsnoći i u plodnom doprinosu Crkvi i društvu, rekao je.

Govoreći o današnjem stanju katoličkih ustanova visokog obrazovanja u svijetu, kardinal  Grocholewski je uvodno podsjetio kako  je prva sveučilišta u Europi, i ne samo u Europi, osnovala je Crkva ili su nastala u suradnji s Crkvom.

Crkva je uvijek bila nazočna u akademskoj djelatnosti i surađivala je s visokoškolskim ustanovama. Znakovito je kako je najstarija akademija znanosti upravo Pontificia Accademia delle Scienze, utemeljena 1603. godine. Dosad je ona jedina akademija znanosti nadnacionalnog karaktera. Od njezinih osamdeset redovitih članova, koje je papa izabrao među najvećim znanstvenicima matematičkih i prirodnih znanosti, nezavisno od njihovih vjerskih uvjerenja ili agnosticizma, sada je više od dvadeset nobelovaca. Govori mnogo i to da sadašnji predsjednik te akademije nije katolik. Crkva se doista ozbiljno odnosi prema znanosti. Uostalom, poznato je da povijest Kongregacije za katolički odgoj, kojoj sam na čelu, s obzirom na ono što se tiče visokog školstva seže u XV. stoljeće A nije ni potrebno naglašavati koliko su i sv. Ivan Pavao II. i Benedikt XVI., u okviru svojih naučavanja, posvetili problemima studija, znanosti i sveučilišta, naglasio je.

Prisutne je upoznao sa zakonskom regulativom Crkve po pitanju crkvenih visokoškolskih ustanova, te naglasio kako je na razini Svete Stolice, za sve visokoškolske ustanove, crkvene i katoličke, također i u Istočnim crkvama, na misijskim područjima kao i za one koji pripadaju redovničkim ustanovama, nadležna je Kongregacija za katolički odgoj.

Govoreći posebno o katoličkim sveučilištima u svijetu, naglasio je kako ih ima preko 1500, te da izvršavaju svoje poslanstvo u svim mogućim društvenim, političkim, ekonomskim, zakonodavnim, kulturnim, financijskim, vjerskim i dr. uvjetima. Postoje i razvijaju svoje poslanje, imaju ugled i pridonose razvoju svojih država, čak i ako su katolici u njima malobrojni. Najveći broj katoličkih sveučilišta uspostavljen je u prošlom stoljeću, osobito nakon Drugoga vatikanskog koncila. U tom kontekstu kardinal Grocholewski je iznio i zanimljiv podatak: samo za pontifikata Ivana Pavla II. osnovano je najmanje 250 novih sveučilišta!

Govoreći pak o specifičnosti katoličkih sveučilišta, upozorio je, kako je tu nije riječ o karakteristikama u odnosu na druge visokoškolske ustanove, već više na sveobuhvatnije ostvarenje ideje koju Crkva ima o sveučilištu kao takvom. Sveobuhvatnije utoliko što je obogaćeno svjetlom objave, svjetlom vjere. U duhu Apostolske konstitucije Ex corde Ecclesiae podsjetio je kako tu nalazimo četiri bitne osobine koje mora imati katoličko sveučilište: kršćansko nadahnuće ne samo od strane pojedinaca, nego i sveučilišne zajednice kao takve; neprekidno razmatranje, u svjetlu katoličke vjere, rastućega blaga ljudske spoznaje, kojemu pokušava ponuditi svoj doprinos vlastitim istraživanjima; vjernost kršćanskoj poruci kako je izlaže Crkva; institucionalnu zauzetost u službi Božjega naroda i ljudske obitelji na njihovu putu prema transcendentnomu cilju koji životu daje značenje. U vidu samog istraživanja, specificira se kako na katoličkom sveučilištu ono nužno obuhvaća: nastojanje oko integriranja spoznaje; dijalog između vjere i razuma;  etičku skrb;  teološku perspektivu.

Predavač se osvrnuo i na odnos katoličkih sveučilišta i civilnoga društva, te je rekao „mnoge međunarodne konvencije kao i nacionalni ustavi naglašavaju pravo roditelja na odgoj vlastite djece prema svojoj savjesti. To logično pretpostavlja da izabravši neku određenu konfesionalnu školu roditelji ne smiju biti diskriminirani ni s financijskog motrišta. (Gravissimum educationis) Inače nije zajamčena u cijelosti mogućnost izbora. Očito, to se ne može ograničiti na školu, već koncept slobode obrazovanja zahtijeva da određena religijska skupina (budisti, muslimani, katolici itd.) ima također pravo na akademskoj razini razvijati znanost s određenog vlastitog motrišta, dajući tako studentima mogućnost izbora, bez osobitih novčanih opterećenja“.

U tom je kontekstu naglasio, kako u postkomunističkim europskim zemljama poput  Poljske, Mađarske i Slovačke su katolička sveučilišta općenito financijski poduprta od strane države.

Čak, u najliberalnijim zemljama Europe, kao što je Belgija i Nizozemska, katolička sveučilišta plaća država, i to svakako ne zato da bi se privilegirala Crkva, već da bi se jamčila akademska sloboda i sloboda izbora, naglasio je predavač.

Nadalje, govoreći o ulozi katoličkih sveučilišta kardinal Zenon Grocholewski je prisutne uputio na Apostolsku konstituciju Ex corde Ecclesiae sv. Ivana Pavla II., koji u nj ulozi piše s određenim entuzijazmom, a to nailazi na odjek i u uvodu Apostolske konstitucije Sapientia christiana,  te u njegovim mnogobrojnim govorima, kao uostalom i u govorima drugih rimskih vrhovnih svećenika.

Za njega su katolička sveučilišta „živi i obećavajući znak plodnosti kršćanskoga uma u srcu svake kulture. Ona mu pružaju utemeljenu nadu novoga procvata kršćanske kulture u mnogovrsnome i bogatome ozračju našega vremena, obilježena promjenama, vremena koje se nalazi pred teškim izazovima, ali je i nositelj tolikih obećanja pod djelovanjem Duha istine i ljubavi“ (Ex corde Ecclesiae, br. 2). Nadalje, u istoj konstituciji se očituje „duboko uvjerenje da je katoličko sveučilište, bez ikakve dvojbe, jedno od najboljih sredstava koje Crkva nudi našemu dobu, a to je traženje sigurnosti i mudrosti“ (br. 10). Stoga, Ivan Pavao II. poziva „sva katolička sveučilišta da vrše svoju nezamjenjivu zadaću“ potvrđujući kako se „njihovo poslanje očituje sve nužnijim za susret Crkve s razvojem znanosti i s kulturama našega vremena“ (br. 10), te se obraća „cijeloj Crkvi, uvjeren da su katolička sveučilišta potrebna njezinu rastu i razvoju kršćanske kulture te ljudskomu napretku. Stoga je cijela crkvena zajednica pozvana dati svoju potporu katoličkim institucijama visokoga obrazovanja i pomagati im u njihovu procesu razvoja i obnove“ (br. 11).

Hrvatsko katoličko sveučilište, kao uostalom i druga katolička sveučilišta u cijelom svijetu, ide smjerom prema tom poticaju, želeći svojim različitim djelovanjima pridonijeti punom osobnom i profesionalnom razvoju mladih naraštaja, graditi ono što je dobro i dodatno senzibilizirati druge za potrebu da se širim pogledom na istinu revaloriziraju etičke vrjednote, bez kojih nema istinskog napretka čovječanstva. Očito da te visokoškolske institucije, kako bi mogle dostojno razvijati svoje poslanje u Crkvi i svijetu, trebaju sve učiniti da bi pripadale najboljima u pogledu vrsnoće formacije novog naraštaja. Moraju stremiti visokom standardu, osobito u dvama temeljnim aspektima: akademskoj razini i katoličkom identitetu.

Izražavam najbolje želje vašem mladom katoličkom sveučilištu kako bi se moglo što više razvijati. Ustvari, Ecclesia semper reformanda! Na našem području, onaj koji ne ide naprijed, ide natrag. Onaj koji ne napreduje, nazaduje. Zadovoljiti se onim što je status quo i ne napraviti sve moguće kako bi se napredovalo, bilo bi protiv ljubavi Crkve, bilo bi protiv ljubavi Boga, i bilo bi također protiv unutrašnjeg svojstva studijskih središta. Kongregacija za katoličko obrazovanje vam je uvijek na usluzi, poručio je kardinal Grocholewski, te izlaganje zaključio riječi Apostolske konstitucije Ex corde Ecclesiae sv. Ivana Pavla II.: „Predraga braćo i sestre, moje ohrabrenje i moje pouzdanje neka vas prate u vašemu teškom svakidašnjem, sve važnijem, žurnom i nužnom radu za evangelizaciju, za budućnost kulture i kultura. Crkva i svijet imaju veliku potrebu vašega svjedočenja i vašega mjerodavnog slobodnog i odgovornog doprinosa.“

 

Tekst i fotografija: Marija Belošević za www.ika.hr

 

Lectio magistralis (cijeli tekst)

 

Ostale objave

Najave događanja