Select Page

Homilija prof. dr. sc. Željka Tanjića

2. travnja 2020.

Braćo i sestre,
ključna riječ današnjeg prvog čitanja iz knjige Postanka jest savez. Savez je riječ koja je obilježila i obilježava ne samo židovsku povijest, nego i povijest kršćanstva. Radi se o jednom od središnjih duhovnih i teoloških pojmova. U čemu je posebnost, važnost i ljepota ovoga pojma? Možda nama ne zvuči toliko važno, ali ako se malo dublje udubimo u logiku Svetoga Pisma, onda ćemo vidjeti da Božji savez s Abrahamom i preko njega s čovječanstvom predstavlja jedan poseban korak. Savez uvijek uključuje dvije ili više osoba, institucija, zajednica. Savez uvijek obvezuje. Savez pruža mogućnosti. Savez može biti izvor tereta, ali i izvor nade. Savez uvijek vodi prema ponašanju koje je obilježeno preuzetom odgovornošću i spremnošću da ponekad i vlastite interese žrtvujemo obećanoj i darovanoj riječi, onome što smo zajedno dogovorili. Mnogi su mislioci istaknuli da je Božja spremnost na savez koja se očitovala u Starom zavjetu jedan ogromni napredak koji govori o tome da Bog ne djeluje nepredvidljivo, da Bog ima plan, da Bog sam sebe obvezuje, da Bog sam na sebe stavlja odgovornost i da prihvaća brigu za odabrani narod i za obećanje koje je dao. On traži od Abrahama, čuli smo u prvome čitanju, da čuva taj savez kao i njegovo potomstvo nakon njega u sve vijeke. A kao plod tog saveza Abrahama će učiniti ocem mnoštva naroda, iz njega će izvesti veliko mnoštvo i kraljevi će mnogi od njega izaći.
Punina toga saveza, braćo i sestre, dogodila se i očitovala u Isusu Kristu. On je punina i posrednik toga saveza. Zato s punim pravom, kako smo čuli u današnjem Evanđelju, On može reći svojim sugovornicima: «Ja Jesam», a to je drugo ime za Boga. Isus je potvrdio da je puno više od običnog čovjeka, da je Sin Božji, da je utjelovljena Riječ, da je utjelovljeni savez u kojem se ispunja ono što je Bog obećao Abrahamu. I u njegovo vrijeme, a i danas, mnogima nije lako prihvatiti ovu činjenicu, da je Isus nije samo običan čovjek, da Isus nije samo jedan od proroka, da Isus nije samo jedan od velikih ljudi, nego da je Isus punina i posrednik objave Božje ljubavi, Božje blizine, svakome čovjeku, svakome od nas i da se u Njemu ispunja ono što je obećao Abrahamu. No, Isus traži od nas da upoznamo Njega i Njegov savez. I da budemo poslušni Njegovoj riječi. U tome je naše ispunjenje saveza. U tome je i Njegovo obećanje: «ako tko očuva moju riječ neće vidjeti smrti dovijeka».
Braćo i sestre, vremena koja su nam darovana, koja su prožeta izazovima, bolešću i patnjom pozivaju nas da još jednom u sebi otkrijemo, i kao pojedinci i kao zajednica, da je Bog vjeran svome savezu. Da nas neće ostaviti, ni iznevjeriti, ali stavlja i pred nas pitanje jesmo li mi vjerni savezu koji nam je Bog darovao i očitovao u Isusu Kristu. Slušamo li Njegovu riječ i vjerujemo li da nas smrt, smrt zbog grijeha, neće dotaći pa ako i prolazili kroz tjelesnu smrt.
I sveti Ivan Pavao II., kojega se obljetnice smrti danas spominjemo, nas poziva da toj Kristovoj riječi vjerujemo. On je na početku svoga pontifikata jasno zacrtao da treba Krista ponovo donijeti u svako srce, u Crkvu, među narode. Nije slučajno njegova prva enciklika imala naslov Redemptor hominis (Otkupitelj čovjeka). Nije slučajno on pozvao sve nas da „otvorimo vrata Kristu“ i da se „ne bojimo“.
Obnovimo danas na ovoj svetoj misi i mi svoj osobni i zajednički savez s Bogom. Dopustimo da nas Kristova riječ ispuni, da nju slušajmo, Njemu vjerujemo kao jedinom otkupitelju i posredniku vječne Očeve ljubavi. On ga poznaje i nama je dao mogućnost da Ga i mi upoznamo. Židovi su ga htjeli kamenovati jer to nisu mogli i htjeli prihvatiti. Nemojmo mi zatvoriti svoje srce Kristu nego upravo po pozivu svetog Ivana Pavla II. „otvorimo svoja srca Kristu Gospodinu“.

Amen