»Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!«

Sandro Botticelli, 1489–1490, L'Annunciazione di Cestello

Sandro Botticelli, L’Annunciazione di Cestello, oko 1489. 

 

Borba je čovjekov život na zemlji. Ta je borba započela još u iskonu, u raju zemaljskom, s riječima koje je Bog uputio, nakon čovječjeg otpada od Boga, zmiji: “Neprijateljstvo stavljam između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina. On će ti satirati glavu, a ti ćeš mu vrebati petu.” Od tada je na zemlji stalna borba između dobra i zla. Od tada se u nama stalno uroćuje jedno protiv drugoga, tijelo protiv duha i duh protiv tijela. Neprestano smo u napasti da biramo ono što je tjelesno, što je ograničeno i što ispunja samo naš trenutni doživljaj slatkoće i zadovoljstva, što ispunja naše požude ali ne i našu dušu i naš smisao. Neprestano smo u opasnosti da izdamo vlastitu budućnost, da se spustimo s pijedestala humanosti na nečovještvo, da izdamo čovjeka, da nam budu stvari važnije od ljudi, tijelo važnije od našeg duha, novac i interes važniji od naše savjesti. U opasnosti smo da pomislimo kako je važnije što ljudi o nama misle, negoli što o nama misli Bog. Bojimo se ljudskih sudova, a zaboravili smo na Božji sud. No, samo je Božji sud konačan, tek on nas može do kraja opravdati ili raskrinkati naše laži i dvoličnosti. Svi se mi rađamo s ograničenošću i mrakom u duši. Svima nam je savjest od iskona opterećena i od početka smo u bijegu pred Bogom. Crkva nas uči da se u ljudskoj povijesti pojavila jedna jedina žena koja je od početka bila oslobođena tog mraka u duši, oslobođena krivice, grijeha i osude, oslobođena istočne krivice. Bila je to Marija iz Nazareta, zaručnica Josipa, drvodjelje, iz grada Nazareta, majka Isusa iz Nazareta. Začećem se i rađanjem prenosi istočna krivica na potomstvo. Pred Marijom iz Nazareta stali su grijeh i krivica. Tu je prekinut lanac boli, patnje, krivnje i neprijateljstva s Bogom. Kroz nju se Bog spustio među nas da bude čovjeku drug, prijatelj, suradnik i pomiritelj. Kroz nju je Bog pružio ruku čovječanstvu. Stoga je Marijin sin, Isus Krist, mogao biti rođen bez grijeha. On je bio nama u svemu jednak, osim u grijehu, kaže sveti Pavao.

Nevinost je naša čežnja. Mitologije, religije, filozofije, književna djela i poezija izriču čovjekovu čežnju za svijetom u kojem nema krivnje, gdje ne vlada nehumanost, gdje nevinost poput svjetla obasjava svakog čovjeka. Naslućujemo da smo nekad mogli dijalogizirati s Bogom, šetati se s njime i drugovati, da je negdje u iskonu, u praskozorju čovječanstva, bilo razdoblje u kojem su nebo i zemlja bili združeni, u kojem su Bog i čovjek mogli drugovati, i kad je čovjekov osmijeh bio širok i ničim ugrožen. Nakon toga je iskopan izvor otrova, mržnje, svađe, rata, boli, patnje i krvavih sukoba.

Približiti se nevinosti u nama, djetinjoj odanosti i povjerenju jest zapravo mogućnost svijeta bez rata, bez okršaja i mržnje.

Sve je to ideal, poput zvijezde Sjevernjače prema kojoj možemo usmjeravati svoje životne brodove da stignemo u luku. Ideal nije nešto irealno, ali se ne može postići ljudskim sredstvima. Njegovo ostvarenje leži u rukama Boga. Naše susretanje s Bogom i prijateljevanje s njime leži u našim rukama. Već sada, ovaj trenutak, možeš početi razgovarati s Bogom, te ćeš vidjeti da je i nemoguće ostvarivo. Svi snovi čovječanstva, i snovi tvog osobnog života ostvarivi su čim pogledaš u oči Stvoritelja, vječnoga i svemogućeg Oca našega.

Kao što nam je Bog postao blizu osobito u našem ratu, tako je i Marija na osobit način bliža baš hrvatskom narodu. Marijina svetišta rasprostranjena su u svim krajevima naše države. No, zanimljivo je da se u zadnjem desetljeću čitav svijet naučio izgovarati hrvatske riječi kao što su: Gospa, mir, pokora, post, molitva -preko slučaja Međugorje. Taj je fenomen senzibilizirao naš osjećaj za stvarnost Isusove Majke, Blažene Djevice Marije.

Ne možemo pobjeći od svoje sudbine i od povijesnog trenutka koji nam je u ruke stavio neke povijesne zadatke. Isus nas je upozoravao, a njegove riječi ponovno je podcrtao Drugi vatikanski sabor, da je potrebno čitati znakove vremena i prema njima osluškivati što Bog čini.

Neka se svjetla koja su se upalila nad našom domovinom i čovječanstvom nikada ne ugase, neka donose mir, nadu i bolja vremena. To može i poruka ove svetkovine Bezgrešnog začeća.

prof.dr. Tomislav Ivančić, “Oaze života”

Ostale objave

Najave događanja