Select Page


Druga adventska tribina u četvrtak 10. prosinca ponovno je u virtualnom okruženju okupila studente, nastavnike i djelatnike Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Kako je bilo i najavljeno, o kršćanskoj nadi u modernom društvu sveučilišni kapelan vlč. Odilon Singbo razgovarao je s vlč. mr. sc. Markom Vukovićem, doktorandom u Rimu.

Susret je započeo molitvom, tijekom koje je bila izrečena rečenica Benedikta XVI. iz enciklike Spe salviU nadi spašeni: “Sadašnji trenutak, ma koliko težak bio, može se živjeti i prihvatiti ako vodi ka nekom cilju, ako u taj cilj možemo biti sigurni te ako je cilj toliko velik da opravdava trud koji je uložen u prijeđeni put.” Vođen tom mišlju o teološkoj kreposti nade, vlč. Vuković svoje je razmišljanje započeo objašnjenjem grčkog koncepta kreposti: “Dok mi danas pod kreposnim podrazumijevamo dobrog, moralnog i etičnog čovjeka, grčki jezik krepost doživljava kao sredinu između dvije krajnosti (grč. praus), rješenje između dva poroka. U tom je duhu krepostan čovjek onaj koji je sposoban biti gospodar svojim strastima, koji je svjestan svoje moći, ali je se odriče te je moćan u svojoj ne-moći.” – rekao je.

Na kapelanovo pitanje o tome zašto je važno nastojati živjeti kreposno, gost je istaknuo kako dobro djelo učinjeno bez kreposti nije samo po sebi dobro: “Pojedinačni čin dobra ljudske osobe ovisi o tome kakva je osoba koja ga čini i u kakvu ju osobu taj čin pretvara. Ako čovjek nešto radi bez kreposti, iako je cilj možda naizgled i ostvaren, onaj unutarnji potencijal nije se ostvario i nije učinio osobu boljom. U ovoj prigodi možemo dati primjer prolaska nekog ispita tijekom studija. Netko će ispit možda proći bez da se za njega temeljito i savjesno pripremao. Ostvarit će svoj cilj, ali hoće li zbog toga biti bolji? Čovjek čezne za dobrim, istinitim i lijepim. Ispunjenje čovjekove čežnje je krepostan život.” – objasnio je.

Kršćansku nadu u modernom društvu vlč. Vuković prepoznaje u tragovima koji nagovještaju da postoji nešto više, da se ne nadamo nečemu imaginarnom, nego da je naša nada osnovana na onome što je vrlo stvarno i prisutno sada i ovdje: “Činjenica da naši mladi i dan-danas upisuju studije koji im omogućuju razumijevanje čovjekove istine, ne bi li mu kasnije mogli pomagati, već je jedan izvor nade. Gledamo li površno, može nas obuzeti strah i očaj, ali ispod radara javnosti događaju se toliki mali znakovi i veliki životni izbori, tolika čudesna djela koja potvrđuju da se Božje kraljevstvo ostvaruje na zemlji i da se čovječanstvo, bude li živjelo kreposno, može nadati svijetloj budućnosti.” – zaključio je vlč. Vuković.

Za bližu budućnost, onu sljedećeg četvrtka 17. prosinca, najavljena je treća adventska tribina s gostom iznenađenja. Da će i ona biti svijetla kakve su bile prve dvije, preostaje nam – nadati se.