Isusov svečani ulazak u Jeruzalem sastavni je dio proslave Cvjetnice i početka Velikog tjedna. Židovi s palmama u rukama pozdravljaju Isusa kličući: “Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.” (Mt 21,9) Oni koji su ga častili kao kralja, uskoro će tražiti njegovu smrt.

Čitamo u tekstu jednog euharistijskog predslovlja: “Tebi nije naša hvala potrebna, ali je tvoj dar što smo ti zahvalni; po našim hvalospjevima ti ne bivaš veći nego mi stječemo milost spasenja” (Opće predslovlje, IV). Zato nije na prvom mjestu našeg odnosa s Bogom koliko mu glasno kličemo i častimo ga riječima, nego životom i djelima.

Isus ne staje na slavlju Cvjetnice, jer njegovo poslanje nije dovršeno. Bogu nije dovoljno površno i masovno opredjeljenje za Njega, već temeljno, osobno opredjeljenje za njega. Lako je biti nasljedovatelj onoga koji je uspješan, kojega svi slave… Tako su promatrali Isusa kad je ulazio u Jeruzalem. No, uslijedilo je odbacivanje, nestalo je javnog slavljenja, već se masa ovaj put okrenula protiv Isusa. Pokazali su time da je veličanje Isusa na ulazu u Jeruzalem bio samo odgovor na trend koji je vladao u masi.

Sada to više nije bilo podobno, oportuno, pa su se okrenuli od njega. Nije im važno gdje je istina, nego gdje je većina iza koje se mogu sakriti. Sada umjesto onih poklika i pozdrava čujemo riječi: “Raspni ga!” Isti je to čovjek, utopljen u površnost okoline, nošen masom s kojom je klicao: “Hosana!”

Cvjetnica je poziv za preispitivanje vlastitog opredjeljenja da prepoznavši što je dobro i vrijedno ne budemo glas mase, nego vrijednosti Evanđelja u zgodno i nezgodno vrijeme.

dr. sc. Krunoslav Novak