Homilija sveučilišnog kapelana Odilona Singboa

Ponedjeljak 30.3.2020. 

Draga braćo i sestre, ako mislimo da se Korizma sastoji samo u odricanju od 3 kvadratića čokoladice ili smanjivanju obilnih objeda ili količine dima kojim zagađujemo vlastita pluća i okoliš, onda smo još daleko od Kristove logike. Ovo je vrijeme koje poziva na Božju mudrost, koja nema veze s logikom ovog svijeta koja se često puta sastoji u izgledu, ugledu, posjedovanju, i ocrnjivanju drugih. Dovoljno je usporediti današnja čitanja s načinom na koji razmišljamo – ne samo jedni o drugima, nego i o Bogu – i onda možemo vidjeti radikalne oprečnosti. Pustimo Suzanu iz prvog čitanja čija je ljepota i neodoljivost pomutila pamet i mudrost staraca i promatrajmo – usuđujem i nju tako nazvati – ni manje lijepu, ali poniženu Suzanu iz evanđelja.

Vidimo da farizeji, još jednom žele primijeniti zakon mimo osobe, i to površno, jer je ovdje na sudu samo žena, a ne i muškarac preljubnik. Dakle, ovdje nema širine i objektivnosti u načinu suđenja. Lukavosti i pristranosti čovjekovoj nema kraja! „Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?“ evanđelist doda da time žele iskušati Isusa. No, Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. Puno je tumačenja o onome što je tada pisao po tlu. No, dozvolite mi da preskočimo taj detalj za koji ćemo na nebu pitati Isusa da nam sam kaže što je tada pisao. U svakom slučaju, ovaj trenutak je sigurno pomogao farizejima da sami osluškuju smisao svog pitanja i svog stava. Isus je – koristimo suvremeni jezik – napravio jednu psihološku pauzu koja je mogla pomoći farizejima da odustaju od ubojstva kamenovanjem, ali i da vide vlastitu grešnost. No, okorjelosti čovjekovog srca, teško pomaže psihološka pauza. Braćo i sestre, to je užasan prizor kada muška mržnja pada na slabost žene – pa makar ona bila kriva. Koliko ima samo nasilja po našim obiteljima, i koliko ima žena koje poput Suzane šute, prihvaćajući svoju krivnju, ponekad i šute makar nevine! Pogledajmo kako Bog sudi. Nakon svojeg hijeroglifskog poteza po tlu, umjesto da sudi ovoj Suzani, Isus se obraća bradastim sucima: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“ Koje li mudrosti u Isusu! Ovih dana smo mogli u medijima čitati razne optužbe na razne ljude, bilo na medicinske djelatnike, bilo na crkvene poglavare. Mogli su ovako, mogli su onako. Ljudi umiru, medicinski djelatnici jedva stoje na nogama, ali ima koji poput ovih sudaca drže kamen u ruci i žele baciti na one koje baš sada okrivljuju za svašta. A Isus svima nama poručuje: „Ako stvarno nikad nisi sagriješio, baci kamen. Hajde baci ga!“ Drugima riječima, ti koji misliš da si pametniji, da sve znaš, da vidiš stvari bolje, da su drugi krivi, da si ti uvijek, ali baš uvijek u pravu itd., vrati se svojoj nutrini. Uroni malo u sebe, pogledaj se u Božje ogledalo.“ Možda nismo tako teško sagriješili poput Suzane, ali samim time što osuđujemo, stavljamo sebe iznad drugih i zauzimamo Božje mjesto i mi smo jednako grešni.

Misliš da si bez grijeha, jer postiš dva puta tjedno, jer daješ desetinu Crkvi, jer obavljaš razne pobožnosti, ali ono što se događa u tvojoj glavici protiv bližnjeg nije baš za pohvalu. Ovdje na zemlji – Isus jasno poručuje – svi smo grešnici na nekom području. Zanimljivo je da Isus nije rekao tko nije nikad učinio preljub neka baci kamen, nego tko je bez grijeha. Znači, da svi grijesi zaslužuju osudu. Možda je netko sebičan do srži, netko voli biti centru pažnje, netko je škrt do boli, netko obožava novac i samo gomila itd… Sve to zaslužuje osudu.

No, na kraju trebamo ipak barem ovaj put pohvaliti farizeje za hrabro i ponizno ponašanje, jer su nestali jedan za drugim počevši – kaže nam evanđelist – od starijih. Pokušajte samo osjetiti ono što su doživjeli farizeji. Nosiš kamen osude čvrsto i odlučno u ruci, a Bog te razoruža. Zapravo ti jasno pokazuje da onaj koji najviše zaslužuje taj kamen si ti. Ne znaš ni onda kada ti kamen padne s ruke. Osjećaš hladni znoj. I gledajući kroz retrovizor svojeg života i teškim, ali odlučnim koracima, nestaješ, jer si stariji i mudriji. Hvala vam dragi farizeji, što ste nam ovaj put dali lekciju poniznosti, iskrenosti, dirnutosti Božjom riječju i milosrđem. Hvala i tebi Suzana, jer si slika svakoga od nas! Hvala tebi Kriste, što osuđuješ uvijek grijeh, a ljubiš grešnika pozivajući ga na obraćenje. To posebno osjećamo u ovo vrijeme. Daj nam milost ići putem obraćenja, a ne osude; putem solidarnosti, a ne kritike, Amen.