6. travnja 2020. Veliki ponedjeljak

Započeli smo veliki tjedan slavljenjem Muke Gospodnje tj. Cvjetnice. To je nedjelja njegove pobjede čiji vrhunac dolazi kroz vazmeno Trodnevlje. Danas se opet susrećemo s Isusom kod njegovih prijatelja, kod Lazara kojeg je uskrisio. Ovo druženje s Isusom jasno pokazuje zanimljivu dimenziju prijateljstva s Bogom. To prijateljstvo nosi uvijek znak vječnog zajedništva s Njim ovdje na zemlji i kasnije na Nebu. Nadalje, Bog ima sa svakim članom ove obitelji, ali sa svakim od nas poseban i jedinstveni odnos. Ovdje se vidi da s Bogom ne vrijedi logika mase, već zajednice u kojoj svatko ime svoje ime i svoje mjesto u Njegovom ljubećem srcu. No, svakome daje slobodu da upravlja svojim životom. Tako Betanija postaje mjesto gdje možemo razotkriti razne dimenzije prisutnih oko Isusa. Lazarova prisutnost znak je zahvalnosti onome koji ga je iz smrti vratio na život. Ta tiha prisutnost je često puta potrebno osobito u prijateljskim odnosima kada riječi ne uspiju opisati do kraja stanje srca. Martino gostoprimstvo pokazuje ljubav prema Prijatelju koji ih nikada nije napustio. Otvorenost srca prema drugome. Marijina gesta (uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom) poziva nas da gledamo na čovjeka-prijatelja kao onog koji zaslužuje najdragocjenije stvari koje imamo. Biti spreman dati sve, dati sebe (sebedarje) prijatelju, to je znak istinskog prijateljstva. Svaki član ove obitelji je pokazao posebnost svojeg prijateljskog odnosa s Kristom. Tako nam ovaj veliki tjedan otvara put prema promišljanju o specifičnosti našeg odnosa s Bogom. Da usred ove zdravstvene krize redefiniramo naš odnos s Bogom, svatko prema raspoloženju svojeg srca.

No, postoji i ona gotovo neprijateljska dimenzija: proračunata i koristoljubiva. To je Judin stav prividne brige za siromahe (Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: „Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac“). Ta dimenzija je i ponekad prisutna u našim odnosima kako prema Bogu tako i prema ljudima. Juda je bio spreman prodati dragocjenu pomast za trista denara. Jedan predmet za trista denara, ali je zato prodao prijatelja-učitelja i Boga za trideset srebrnjaka.

Draga braćo i sestre, postoje razni načini na koje možemo prodati sebe, drugog i Boga za trideset srebrnjaka. Nemojmo misliti da je samo Juda sposoban za to. Ako u ovim vremenima mislimo samo na sebe, samo na svoje interese, samo na svoje „prehrambene zalihe“ dok se drugi muče po bolnicama, ako se trenutno poput Jude bavimo samo kritizerstvom protiv onih koji se na razne načine izlažu radi dobra drugih, ako u svojim rukama držimo samo sudački štap kojim lupamo po drugima, smatrajući sebe jedinim pametnim u ovoj situaciji, prozivajući druge na odgovornost, a pritom se skrivam ne radeći ništa konkretno ni za koga… onda nisam bolji od Jude. Ovo vrijeme traži heroje poput Lazara, poput Marte, poput Marije. A papa Franjo je jučer pozvao mlade ovim riječima:

Pogledajte prave heroje koji ovih dana izlaze na vidjelo: oni nisu oni koji imaju slavu, novac i uspjeh, već oni koji daju sami sebe kako bi služili drugima… Najveća radost je reći „da“ ljubavi, bez „ako“ i bez „ali“. Kao što je to za nas učinio Isus.

Marija, Lazar, Marta učinili su isto. Postali su pored božanskog heroja Isusa ljudski heroji i primjeri. Juda je išao onim suprotnim putem. Koji je naš put?

 

vlč. Odilon Singbo

Sveučilišni kapelan